DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1931 str. 18 <-- 18 --> PDF |
na promjer pogonjenih trupaca, koji je bio vrlo različit, a kretao se između 15 i 95 cm. U tu svrhu potrebno je bilo montirati 6 pari noževa (6 kočnica) — u najnepovoljnijem slučaju — a smanjivao se njihov broj već prema potrebi. Resume. L´ auteur refere sur un nouveau frein construit par lui-meme, frein qui se moutra comme un ..... bien pratitiue pour le rčglemcnt de la friction ayaiit lieu sur le plan d´un seche glissoir pendant le glissement des grunies. Le frein opere automatiguement. -«0»- Ing. A. PANOV (BOS. PETROVAC): LOVNA STABLA, NJIHOVA ULOGA I UPOTREBA (SUR LES ARBRES-ATTRAPOIRES) Načini borbe protiv potkornjaka toliko su već šablonizirani, da se na prvi pogled čini, da nemamo što da dodamo tim već odavno poznatim metodima. Ukratko, održavanje šume u redu — kao predobrana, obaranje lovnih stabala kao obrana — to je stožer, oko kojeg se grupišu sva ostala, sitna, u detalje pripadna pitanja. Ali su više puta baš ti detalji od eminentne važnosti, od isto tolike važnosti, kao što je na pr. kod obrane od gubara pitanje, koristi li struganje gubarevih legla ili ne. Gdje ćemo, kada ćemo, kamo ćemo obarati lovna stabla, kakova stabla u prvom redu treba obarati, kakova se nikako ne bi smjela obarati, šta treba da prethodi obaranju stabala i sijaset drugih sitnih pitanja osvajaju nas odmah kod prvih pokušaja aplikacije naših teoretskih zasada u praktičke svrhe. I što više proučavamo prilike pojedine zaražene sastojine ili cijelog šumskog kompleksa, to se više uvjeravamo, da baš 0 tim sitnim pitanjima ovisi uspjeh ili neuspjeh naših radova ili, da bolje reknem, relativan uspjeh ili definitivan neuspjeh preduzete akcije. Ova će se zadnja rečenica učiniti možda mnogima suviše pesimističkom, ali mišljenja sam, da je ona ovdje na svom mjestu, jer uspjeh akcije u našim dosta teškim prilikama (koje su u Bosni još teže nego igđe) može biti samo relativan, a neuspjeh je u slučaju krivo odabranog načina ili promašenog vremena skoro uvijek konačan, definitivan, a često i katastrofalan. Gosp. ing. Batić u svom članku štampanom u prošlogodišnjem 7. broju Š. L. piše, da »sasma zdrava stabla ne bivaju uopće napadnuta, pa ni onda, kada se potkornjaci zbog pogodnog im vremena uveliko razmnože.« Ta se opažanja odnose na Liku, gdje je opasnost od potkornjaka vjerojatno manja nego ovdje u Bosni. Ali i za ovdjašnje šume 16 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1931 str. 19 <-- 19 --> PDF |
mogla bi doslovce važiti ova konstatacija, u koliko su me uvjerila moja opažanja u šumama sreza Bosansko-petrovačkog, pa opažanja mojih kolega u dragim šumama Vrbaske i Drinske banovine. To je jedna veoma važna konstatacija, koja do sada nije bila dovoljno istaknuta. Tvrdilo se uvijek doduše, da potkornjaci nisu primarni štetnici, ali nikad to nije bilo tako smiono i oštro naglašeno, kao što je to učinio g. Batič. Promatrao sam mlade sastojine zaražene potkornjakom pityogenes chalcographus. To je insekat, koji se, izgleda, manje nego ostali boji od sokova, smole i drugih produkata, kojima se drvce služi u svojoj odbrani. Ali nisam ni ondje našao zdravog stojećeg stabalca napadnutog od kukaca. Prihvaćam dakle gornju konstataciju kao posve ispravnu. Pitanje je samo, da li ona važi svagdje i uvijek. Tu se nehotice nameće jedno interesantno pitanje. Ako kukci nikako ne napadaju posve zdrava stabla, onda obaranje lovnih stabala nije potrebno, dapače i štetno. Dovoljno je iz šume ukloniti sav oštećeni i bolesni materijal i kukci nemajući podesnog legla moraju ili napustiti šumu ili uginuti. Do tog zaključka došli bi mnogi, promatrajući već bolesna ili oštećena stabalca, kako se dugo i uspješno opiru svima nastojanjima kukaca, da ih osvoje. Vjerujem, da bi se to dalo i eksperimentalno dokazati, kad bismo promatrali jednu manju zaraženu šumu, koja je na stotine kilometara udaljena od drugih šumskih kompleksa. Ako iz te šume-oaze uklonimo sve objekte podesne za leglo kukaca, šurna će (ma kako jako zaražena bila) sama pobijediti svoje neprijatelje. Čemu još onda lovna stabla? Ali ne smijemo smetnuti s uma, da se ovdje ne radi o toj idealnoj šumi-oazi, nego o golemim, neprekidnim kompleksima bosanskih šuma, radi se o prostranim državnim šumama, u kojima još nije provedeno nikakovo ograničavanje niti izlučivanje, gdje su krađe i oštete vanredno česte, gdje je paša blaga obična pojava, gdje ni samo stupanje na snagu novoga zakona o šumama nije izazvalo nikakav preokret (između svih njegovih paragrafa za Bosnce je najmjerodavniji § 184). U spomenutim okolnostima, t. j . ondje, gdje ima vanredno velikih i posve neuređenih kompleksa, gdje su čuvarski srezovi također abnormalno veliki (a još su povećani redukcijom lugarskog osoblja), gdje su krađe svakodnevne, a oštećivanja bezbrojna, gdje su vam. u stanju ukrasti svako drugo lovno stablo (za kućne potrebe težaka ono će služiti isto tako dobro kao i nelovno), ondje Je nemoguće uvesti potpun red u šumu i ondje akcije oko suzbijanja šumskih štetočina moraju biti prilagođene posebnim lokalnim prilikama. Tu su lovna stabla potrebna i preko potrebna. Ali nije lako odgovoriti na pitanja, gdje i kako ćemo upotrebiti pojedina lovna stabla. Kod toga moramo razlikovati jelove i smrekove sastojine. Vršio sam opažanja i u jednim i u drugim šumama, a isto tako i u šumama mješovitog karaktera. Objektom mojih opažanja bila je u glavnom Grmečplanina, koja pruža opažaocu mnoge pogodne uvjete za promatranje i upoređivanje. Zapadni je njezin dio obrastao naime jelovim šumama, na istoku dominira smreka, a u sredini imamo najraznoličnije omjere smjese. Tu sam mogao opaziti ovo: U jelovim šumama sa neznatnim postotkom primješane smreke bivaju zaražene samo jele. Nigdje nijednog smrekovog potkornjaka. Ali to ne znači, da se smreka ne suši ovdje. Smrekova se stabla suše također i u takvim sastojinama, ali tu nisu krivi kukci, nego razlozi klimatskog ih edafskog karaktera, koje bi valjalo posebno ispitati. U smrekovim pak šumama ne bivaju nikad napadnute 17 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1931 str. 20 <-- 20 --> PDF |
jele, ni onda, ako u susjednim jelovim šumama haraju vrsti pityokteines i cryphalus piceae. Ni u onim mješovitim šumama, u kojima doduše dominira smreka, ali je i jela zastupana sa prilično visokim postotkom (15—^20), nisam mogao konstatovati jelovih potkornjaka ni na razbacanom oštećenom materijalu niti na specijalno zato oborenim stablima. U takovim šumama nema zaraženih ni suhih jela. Iz te činjenice, da u pretežno čistim jelovim sastojinama nema zaražene smreke, ali ima suhih smrekovih stabala, a u pretežno smrekovim sastojinama nema ni zaraženih ni suhih jela, daju se povući 2 zaključka. Prvi je, da u mješovitim sastojinama četinjača kukci napadaju isključivo ili pretežno samo onu vrst. koja u dotičnoj sastojim dominira. Drugi je, da se pri sušenju jelovih sastojinama uvijek kao sekundarni uzrok konačnog propadanja stabla javlja potkornjak, dok su pri sušenju smreke vrlo česti slučajevi potpunog uginuća staljla bez ikakvog učešća kukaca. Ako te konstatacije nisu slučajnog ili lokalnog, nego općeg karaktera (a to treba opetovno i na više mjesta ispitati), onda iz tih teoretskih zaključaka izviru i praktične upute za upotrebu lovnih stabala. Mišljenja sam, da je beskorisno obaranje lovnih jelovih stabala ondje, gdje jela nije dominantna vrst. Gdje jeste i gdje ima vidljivih znakova o početku sušenja, ondje je svakako potrebno, pošto smo uklonili iz šume po mogućnosti sav oštećeni materijal, oboriti nekoliko lovnih stabala. Ako opazimo navalu kukaca na njih, onda ih oborimo i više. Istraživanja na osovnim stablim.a nikad nisu u stanju dati nam potrebne podatke o obilju kukaca i stepenu zaraženosti dotične sastojine. Tehnički je nemoguće konstatovati napad kukaca u gornjem dijelu stabla visokog 20—30 metara, a nasijecanje zdravih ili (još gore!) bolesnih stabala u cilju, da se vidi, je li zaraženo, nikako ne spada u razumne mjere obrane šuma. U jelovim dakle sastojinama obaranje lovnih stabala potrebno je, čim se opaze prvi znaci poboljevanja. Malo drugačije izgleda stvar u smrekovim šumama. Gdjegod sam bio u ovim šumama, opazio sam izrazitu ovisnost broja (postotka) sušika o stojbinskim (u glavnom edafskim) faktorima. Na manje plodnom, plitkom, kamenitom tlu — ogroman procenat sušenja (naročito ako je to južni ili jugozapadni obronak). Na srednje dubokom, manje »vrletnom« zemljištu taj je procenat malen, a u prostranijim dubokim uvalama uopće nema ni suhog ni bolesnog materijala. Već iz same te ovisnosti vidi se, da nisu glavni uzroci sušenja smreke potkornjaci, a taj je zaključak pojačan i naročitim pomnim pregledanjima u tom pravcu. Ima posve suhih starijih stabala u šumi, na kojima se nije moglo opaziti ni traga bušotine. Ta su stabla započela i završila svoje umiranje bez ikakove pomoći od strane potkornjaka. P´regledana su mlada stabalca na kamenitom tlu, na kojima se već jasno opažaju počeci sušenja — rezultati isti. Zato tu moramo biti oprezni kod diagnoze. Cesto one plohe, na kojima bismo očekivah najveću množinu kukaca, nakon bližeg promatranja moramo priznati posve zdravima u tom pogledu. Gdje bismo inače najmanje očekivali zarazu, lovna su stabla često prepuna. Ustanovio sam, da je Ips typographus harao u Grmeč-planini u toku prošle i pretprošle´godine. Dakle još godine 1928. smrekov je likotoč na veliko otpočeo svoj razorni rad. Nisam nabavio potrebne dokaze o haranju ostalih potkornjaka, ali postoji najveća vjerojatnost i za to. Ali pogrešno bi bilo misliti, da će plohe, koje su lanjske godine bile objektom 18 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1931 str. 21 <-- 21 --> PDF |
najjačeg napada, biti i ove godine isto tako napadnute. Mogu biti, ali ne moraju. Mogu biti dapače i posve pošteđene. Qosp. ing. Popović* opazio je, da veoma često »Ips typographus ne napada pojedinačna stabla na velikom prostoru, nego napada grupe stabala zbijene i na uskom prostoru. « Ovu činjenicu potvrđuju i moja opažanja. Veoma sam često nailazio na takove grupe, dok nigdje unaokolo nema zaraženog (premda ima bolesnog) stabalja. Ips typographus je mnogo krupniji od jelovih potkornjaka. Rupice su mu veče. Pilotina, što je on izbacuje, dade se opaziti. Napada on često i donje dijelove stabala. Njega možemo konstatovati i na osovnim stablima. Zato se u smrekovim sastojinama prije obaranja lovnih stabala preporuča. pažljivo pregledati sva stabla sastojine, koja izazivaju i najmanju sumnju. Kada smo već odlučili o potrebi lovnih stabala, obaramo ih po nekoliko blizu jedno do drugog, pazeći naravno, da se ne otvori previše sklop. Na stabla oborena u zasjeni smrckov potkornjak skoro nikada ne ide. Nisu povoljna za njega ni stabla stalno izložena jakom suncu. Čini se ipak, da smrekove potkornjake (typ. i chalc.) i njihove ličinke mnogo manje smeta djelovanje sunčanih zraka nego li jelove štetočine pitvokteines curvidehs i cryphalus piceae). To djelovanje sunca na pojedine vrsti kukaca proučavao sam posebno. S obzirom na veliku sušu, koja je vladala ovdje početkom jula, teško je bilo odlučiti se za paljenje u šumi, te me je naročito zanimalo pitanje otpornosti ličinaka pojedinih kukaca u raznim stadijima njihovog razvića protiv različitog intenziteta sunčanih zraka, različite temperature i t. d. Ali 0 skromnim i na žalost dosta manjkavim rezultatima tih mojih istraživanja možda ču naknadno napisati nekoliko redaka. Sada su od interesa tek lovna stabla. Čak i u onom slučaju, kada bi dobro i ispravno bilo riješeno pitanje, gdje bi trebal o oboriti lovna stabla, ne bi još bilo riješeno pitanje mjesta za pojedini lovni objekat. Jer ne smijemo zaboravljati, da je s jedne strane obaranje lovnih stabala dosta skupa mjera suzbijanja, a s druge strane i to, da radimo u posebnim, specijalno nepovoljnim okolnostima naših nesređenih šumarskih prilika. O svakodnevnim šumskim krađama vrlo rječito pričaju nam lugarske knjižice i mnogobrojne prijave, ali kud i kamo rječitije pričaju nam u tom pogledu same šume! 0 toj ulozi šumskih krađa u širenju epidemije od potkornjaka mogle bi se također pisati posebne rasprave sa čitavim nizom konkretnih primjera. Na nama je sada konstatovati, da nekoja od stabala oborenih po »nepoznatom štetočincu«, ako su na mjestima povoljnim za legla kukaca kao i za promatranja, mogu i moraju biti upotrcbljena kao reviziona stabla. Između tolikog materijala porušenog po kradljivcima uvijek se dade odabrati dovoljna količina stabala, koja mogu služiti u lovne svrhe. Naravski mora biti pojačan lugarev nadzor na tim mjestima, kako ne bi ovo lovno stablo bilo odneseno zajedno sa kukcima, ličinkama i kukuljicama. Doba, u koje potkornjaci počimaju lijctati, mjerodavno je za vrijeme prvog obaranja lovnih stabala. Ali to vrijeme u toliko varira s obzirom na vrst potkornjaka, stojbinske prilike dotične šume, klimu, kotu i t. d., da bi ga trebalo za svaku posebnu šumsku upravu i za svaki šumski predjel tačno ustanoviti. Nadam se, da će to još ove godine biti bar djelomično provedeno. Ta nam je nada zajamčena onom najozbiljnijom borbom, što ju je otpočelo ministarstvo šuma i rudnika stavljajući na * Ing. J. Popović : Uzroci sušenja naših četinjavih šuma, Sarajevo. 19 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1931 str. 22 <-- 22 --> PDF |
raspolaganje direkcijama potreban novac i dodjeljujući šumskim upravama i srezovima potrebno stručno osoblje, čija je specijalna zadaća proučavanje kretanja zaraze i njezino suzbijanje. Bez sumnje će taj opsežni rad ostaviti traga i moći doprinijeti nešto koristi nauci i praksi. Ima pitanja, kojima se nije do sada odviše bavila teorija, ali o kojima će još dugo raspravljati praktičari. Ako je već pala odluka, da na tom i tom mjestu mora biti oboren izvjestan broj lovnih stabala, ipak je teško pogoditi, koje ćemo stablo odabrati između stotine drugih. Obarati zdravo stablo nema nikakovog smisla. Zašto da obaramo stablo, koje i u ovim teškim prilikama ima sve uslove za daljnji život? Ali ne samo to. Ako je stablo u momentu obaranja bilo posve zdravo, ono će se još dugo odupirati, zagušivati i tjerati kukce, a ako uz to ima u blizini i drugog podesnog materijala, kukci prosto neće takovo stablo napadati. Nismo li vidjeli u prilično jako zaraženim šumama tobož lovna stabla, koja nisu nikako izvršila svoju funkciju i neće je nikad izvršiti. Nu ako je obaranje posve zdravih stabala beskorisno i štetno, obaranje stabala jako i davno oštećenih ne može se također preporučiti. Kukci moraju imati dovoljno biljnog soka u drvnom tkivu i prebirljivi su, kad imaju dosta hrane na raspoloženju. Povući srednju liniju u odabiranju stabala za »hvatače«, znati i umjeti izvršiti izbor u svakom konkretnom slučaju — to je zadaća praktičara, zadaća, koja se nikako ne bi smjela shvaćati na laku ruku. Možda bi trebalo na ovom mjestu spomenuti i jednu činjenicu, koja našu javnost još manje zanima nego sušenje bosanskih četinjača. To je sušenje bukve u pojedinim predjelima Bosne. O vrijednosti bukve, apsolutnoj i relativnoj (spram vrijednosti jele) dosta se raspravljalo. Najmanje mi je cilj, da se vraćamo tom pitanju. U ovom je slučaju za nas apsolutno sporedno, da li je vrijednost bukve približno jednaka onoj četinjača ili daleko zaostaje iza nje. Ali mi, koji smo još u školskim klupama čuli o bukvi kao o vrijednoj i uzornoj »sluškinji šumskog gospodarstva«, zabrinuto gledamo, kako se suše hiljade i hiljade kubika odličnog bukovog drva u mješovitim sastojinama bukve i jele. Jela sama neće ovdje moći održati produktivnu snagu zemljišta i praznine, koje nastaju i ostaju, dovode u pitanje i pomladak (i jelov i bukov) i preostala stara jelova (za sada još posve zdrava) stabla. Resume. Les questions »quand«, »ou« et »guels« arbres doit on couper comme »arbres-attrapoires«, qui sont, come on le sait, destines pour attirer les insectes (bostrychiđes) et pour etre alors ecorchćs, sont loin d´ etre resolues. Les difficultes sont de deux categories. La premiere est de caractere biologigue et depend de . essence, de . espece et de la resistance des forets aussi bicn que de la maniere .d´agir des insectes. La seconde difficulte est fondee dans les vols de bois et dans quclques autres crimes forestiers. Parmi les autrcs, on peut recommandcr comme arbresattrapoires les arbres qui sont coupes par les voleurs et par certaines raisons ne sont: pas ecartes de forets. -«0» 20 |