DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1931 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Bio sam dapače u prvi mah i sam pomislio, da svoj članak tim povodom nešto preudesim, ali to ipak nisam učinio, jer uviđam, da je stanovište gosp. Dr. Nenadića za prilike, o kojima on govori, potpuno opravdano. Prilike Hrvatskoga Zagorja nisu međutim jednake prilikama Vojne Krajine ni u ekonomskom, ni u socijalnom pogledu, kao ni s obzirom na narodni mentalitet, premda su si u mnogočem i slične. Ove oprečnosti međutim samo dokazuju, kako je kod nas narodno-ekonomska struktura — stvarana pod uplivima raznih zakona i raznih tipova administracije — vrlo različita, a to ukazuje na potrebu, da se za rješavanje istih ekonomskih problema ne mogu u svim krajevima upotrebiti iste metode. Resume. Une etude de politique forestiere, dans laquelle l´auteur parle .. faveur de diverses mesures legales et administratives pour agrandir cettes proprietes bien petites et disseminees et pour augmenter ainsi leur rendement. -«0»- Ing. ]. MIHEVC (DOBRLJINJ: O REGULACIJI TRENJA KOD OTPREME DEBLOVINE I TRUPACA U DRVENOM TOČILU (REGLEMENT DE LA FRICTION PENDANT LE TRANSPORT DES GRUMES SUR UN GLISSOIR DE BOIS) Poznato je iz teorjie, da uspješno klizanje drva u točilu zavisi o trima faktorima: o horizontalnom i vertikalnom smjeru trase, o nagibu i 0 veličini konficijenta trenja. S obzirom na prva dva faktora vezane su ruke više manje, jer se trasa mora prilagoditi konfiguraciji unaprijed određenog tla, u glavnim crtama, da zadrži točilo i karakter jeftinog transportnog sredstva. Zbog toga bi bilo poželjno, da su slobodne ruke barem s obzirom na treći faktor, t. j . da se može mijenjati veličina koeficijenta trenja u gotovom točilu prema potrebi u vrijeme pogona. Na tlu, ne odviše strmom, lako je trasirati točilo i držati se određenih granica, da se ne prekorači minimalan ili maksimalan nagib, jer i eventualno potrebno prekoračenje na kraće m potezu od 10 do 20 m nema osobitog praktičnog značenja. U tom slučaju može se uspješno regulirati koeficijenat trenja i na načine, poznate već dosada, u gotovom točilu. M.ogu se upotrijebiti t. zv. vuci i ostala poznata sredstva, koja povećavaju ili smanjivaju koeficijenat trenja, a spominju se podrobnije poslije. Često se ali događa, da je točilo prestrmo i na dugačko m potezu koje zbog prevelike visinske razlike između zadane početne i završne tačke, koje zbog nezgodne konfiguracije tla. U takovom slučaju, 11 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1931 str. 14 <-- 14 --> PDF |
ne vode k cilju dosada već poznata sredstva, a zataje posvema za vrijeme mraza ili u kišno doba. Drvo klizi prebrzo na takovom potezu, a lako iskoči iz njesa i u pravcu, nađe li slučajno i najmanji povod zato. Koeficijenat trenja kreće se kod otpreme trupaca u granicama od 0,04 do 0,40, već prema stanju, u kojem se drveno točilo nalazi: da li je oleđeno, osnježeno, ovlaženo ili suho. Potreban pak nagib iznosi u tim granicama 2" 17´ do 21" 42´. Stoga funkcionira izgrađeno već točilo, samo zbog nagiba, tek u vrijeme, kada je razlika između kuta trenja i prosječnog nagiba malena. Produžiti to vrijeme na što veći dio godine moguće je samo tako, da se umjetno promijeni od naravi nepovoljna vrijednost koeficijenta trenja na povoljnu, već prema dobi otpreme. Pravilno reguliranje koeficijenta trenja od najveće je dakle važnosti kod otpreme drva u točilu. U tu svrhu upotrebljavaju se ova dosada poznata sredstva: Smanjiti se može koeficijenat trenja jeftino, da se presuho točilo poškropi ili polije vodom. Skupo je sredstvo namaz od sapuna ili loja u tu svrhu. Ne dostaje li ni ovo, nema druge nego pričekati zgodnije vrijeme, mrazove i t. d., kada je koeficijenat trenja povoljan za pogon od naravi. No čekajući treba iskoristiti vrijeme i pripremiti dovoljnu količinu drva, da se ne izgubi dragocjeno vrijeme u doba pogona. Povećati se može koeficijenat trenja: a) pijeskom ili zemljom, koja se ubacuje u točilo za vrijeme pogona; b) »vukovima«, t. j . drvenim teškim polugama, ugrađenim u točilu, ispod kojih prolazi pogonjeno drvo i dižući ih gubi na brzini. Zajednička mana ovih obaju načina je nejednolično djelovanje i malen efekat. Svaki pak za sebe ima još i ove nedostatke: Ad a) Ubacivanje zemlje ili pijeska poskupljuje troškove pogona. U tu svrhu potreban i zgodan materijal ne nalazi se uvijek u neposrednoj blizini ili ga nema u dovoljnoj količini. Treba ga dakle i dopremati često, a ubaciti svakako. Pogonjeno drvo ugrožava osim toga i sigurnost radnika, zabavljenih tim poslom, jer iskače na takovom relativno prestrmom potezu vrlo lako. Ubačena zemlja zablati drvo. Ovako zablaćeno zapinje ili zastaje u nižem dijelu točila, blažeg nagiba, te poremećuje promet. Ad b) Vuk je skupocjena naprava, nejednoličnog i malenog efekta. . znatnom trošku dobave i ugradbe pridolaze još i troškovi uzdržavanja. Zbog čestih i jakih udaraca, kojima udara pogonjeno drvo o vukove, ovi pak o točilo, dižući se i spuštajući se u nj, treba ih često obnoviti. Kod otpreme manje količine trupaca dižu se zbog toga troškovi pogona nerazmjerno. . tome pridolazi još i malen efekat. Na 200 m dugačkom potezu nekog točila, 3007oo nagiba, potrebna su bila dva vuka, makar se taj potez nalazio na početku toga točila, dakle na mjestu, gdje brzina tek nastaje. Kod otpreme cjepanica upotrebljavaju se rijetko. Spomenuta zajednička mana obaju načina, nejednakost u radu, leži pak u ovome: Udesi li se kočenje na koji od opisanih načina, tanji trupci izgube relativno mnogo na brzini, a deblji još uvijek premalo. Pojača li se pak kočenje zbog posljednjih, tanji trupci zastaju neminovno i zaustavljaju nadošle. Redovno se kod toga i oštete, jer nadošli udaraju na zaostale čelom o čelo s velikom snagom, dok radnici na početku točila ne prekinu pogon, saznavši za tu smetnju. Ne pojača li se pak kočenje, deblji trupci klize prebrzo, iskaču iz točila i oztijedivši ga redovno, raz 1;^ |
| ŠUMARSKI LIST 1/1931 str. 15 <-- 15 --> PDF |
lijeću se kojekuda. . ovoj šteti pridolaze još i troškovi ponovne otpreme ovako rasijanih trupaca. Prije nego prijeđem na svrhu ovoga članka, naročito ističem, da je posljednja pojava mana svakog točila za otpremu trupaca. Kao da su obraćali i teoretičari i praktičari, poput P´etrascheka i Forstera, premalo pažnje činjenici, da je brzina i kinetička energija uz isti nagib to veća, što je veća težina drva, koje se otprema. Jer odatle izlazi, da je potrebno regulirati kocficijenat trenja i u besprijekorno trasiranom i građenom točilu, kada se otpremaju ist i sortimenti drva različitih težina. To se osobito zapaža kod otpreme raznolikih trupaca iz naših prašuma krupnog drveta. Videči sve ovo, razmišljah mnogo, kako da se usavrši reguliranje brzine (koeficijenta trenja) kod otpreme trupaca u drvenom točilu. Pokušavao sam sa vukovima. Usađivao sam u dno točila jake; .željezne klinove tako, da sam ih mogao opet ukloniti lako, kada nijesu bili potrebni. Učinak jednih i drugih nije me zadovoljio. Nakon raznih sličnih pokušavanja dovede me do ispravnog rjješenja običan džepni nožić. Povučemo li takav nožić sa čitavom dužinom oštrice po dasci, paralelno sa vlakancima, osjećamo velik otpor, koji raste sa dubljinom zareza, ali ne linearno, nego po zakonu neke potencije višega reda. Izrađih dakle dva noža (prema slici 3), da iskušam njihovu snagu u kočenju. Efekat je nadmašio svako očekivanje. Trupci, 4,0 m dugački i 80 cm. promjera, naletjevši na noževe sa brzinom od 15 m/sec. i više, nastaviše put izgubivši više od dvije trećine na brzini. Iz stražnjeg dijela trupca, sišlog sa noževa, pušila se para. Dubljina zareza iznosila je I do 2,5 cm, a zavisila je o težini trupca. Kočnica djeluje dakle i automatski! Jer kočna snaga treba da je to veća, što je veća brzina. Ova je pak to veća, što je veća težina trupca. Sa težinom raste ali i dubina zareza, dakle i kočna snaga noževa. Ozledc pak na trupcu, dvije tanke linije, jedva vidljive, nemaju praktičnog značenja, jer se nalaze na okrajku trupca, koji se odbacuje u pilani. U poredbi sa ostalim dosada poznatim sredstvima prednost kočnih noževa izbila je dakle usnažnosti i u automatskom načinu djelovanja, a izbija još i više, ako se spomene, da se djelovanje te kočnice može usavršiti još i načino m upotrebe. Za vrijeme mraza ili kiše, dakle u vrijeme, kada je koeficijenat trenja malen od naravi, a potrebna kočna snaga velika, može se ugraditi i veći broj kočnica (par noževa) na zgodnim mjestima u točilu. Raste li koeficijenat trenja sa promjenom vremena previše, može se opet smanjiti, ako se smanji broj kočnica. U tu svrhu služe rupe, izvrtane u određenim razmacima na dnu točila, na zgodnim mjestima, velike toliko, koliko je potrebno, da se krakovi noževa lako upuste u nje ili dižu iz njih, već prema potrebi. Montiranje i demontiranje kočnice je dakle posao jednostavan i lak. Na taj način može se regulirati i razmak obaju noževa iste kočnice, udesiti užim ili širjim, od 15 do cea 25 cm. Kod većeg razmaka prolaze tanji trupci između noževa, ne gubeći ništa na brzini, bez ozleda. Na slici 1. nacrtane najdonje dvije kružnice predočuju nosače točila sa upuštenim noževima. Krupnije crtana najveća kružnica predočuje unutarnji rub točila, a ostale kružnice predočuju trupce raznog promjera, od 25 do 80 cm, u točilu. Uz označeni razmak prolaze trupci promjera do cea 30 cm. između noževa ne dirajući ih uopće. Tek trupci većeg promjera od 30 cm. nasjedaju na nje i to to jače, što su veći. Slika 2 predočuje pak konstrukciju noža. Ovaj se sa 13 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1931 str. 16 <-- 16 --> PDF |
stoji iz 25 cm. dugačkog i . cm visokog noža u užem smislu riječi, zatim iz 35 cm dugačke i 6 cm široke podložne pločice, te iz dva kraka, 20 cm dugačka i 2 cm jaka u promjeru. U tu svrhu mogu se upotrijebiti 75 cm dugački otpatci 7 kg teških istrošenih tračnica, ako im se odrube glave. Još bolje i lakše se izraduđe takav nož iz . željeza, 60 mm visokog i isto toliko širokog. Nabavni je dakle trošak noža minimalan, a izraditi ga može svaki kovač. Ukupni trošak jedne kočnice (dva noža) ne premašuje . . .. Slika 1. 100 D. Montiranje kočnice još je jednostavnije, uzme li se u obzir, da treba izvrtati samo po dvije rupe u razmaku od 36 cm) za svaki nož. Uklanja se pak kočnica rukom ili pomoću zgodne poluge. Djelovanje ovako konstruiranih kočnica iskušao sam u više navrata na raznim točilima za otpremu jelovih i borovih trupaca i to uvijek sa vrlo povoljnim rezultatom. Ovdje spominjem tek jedno takovo karakteristično iskušanje, koje sam izvršio na nekom točilu, 690 m dugačkom i 2307oo prosječnog nagiba. Najstrmiji potez 90 m dugačak i 3207oo nagiba, 14 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1931 str. 17 <-- 17 --> PDF |
nalazio se na najnezgodnijem mjestu, na kraju tog točila. Najpovoljniji nagib iznosio bi za ovo točilo 160 do najviše 2007oo. Razlika između poprečnog nagiba uistinu i najpovoljnijeg maksimalnog nagiba bila je dakle . 1 : 5. <—2.... Slika 2. Slika 3. već znatna, a pogotovo je velika bila takova razlika na najstrmijem potezu, na kraju točila, gdje je trebalo poništiti brzinu trupaca. Unatoč očito prevelikog nagiba uspjelo mi je uspostaviti posvema normalan pogon s pomoću ovih kočnica u svako doba i, što je najvažnije, bez obzira 15 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1931 str. 18 <-- 18 --> PDF |
na promjer pogonjenih trupaca, koji je bio vrlo različit, a kretao se između 15 i 95 cm. U tu svrhu potrebno je bilo montirati 6 pari noževa (6 kočnica) — u najnepovoljnijem slučaju — a smanjivao se njihov broj već prema potrebi. Resume. L´ auteur refere sur un nouveau frein construit par lui-meme, frein qui se moutra comme un ..... bien pratitiue pour le rčglemcnt de la friction ayaiit lieu sur le plan d´un seche glissoir pendant le glissement des grunies. Le frein opere automatiguement. -«0»- Ing. A. PANOV (BOS. PETROVAC): LOVNA STABLA, NJIHOVA ULOGA I UPOTREBA (SUR LES ARBRES-ATTRAPOIRES) Načini borbe protiv potkornjaka toliko su već šablonizirani, da se na prvi pogled čini, da nemamo što da dodamo tim već odavno poznatim metodima. Ukratko, održavanje šume u redu — kao predobrana, obaranje lovnih stabala kao obrana — to je stožer, oko kojeg se grupišu sva ostala, sitna, u detalje pripadna pitanja. Ali su više puta baš ti detalji od eminentne važnosti, od isto tolike važnosti, kao što je na pr. kod obrane od gubara pitanje, koristi li struganje gubarevih legla ili ne. Gdje ćemo, kada ćemo, kamo ćemo obarati lovna stabla, kakova stabla u prvom redu treba obarati, kakova se nikako ne bi smjela obarati, šta treba da prethodi obaranju stabala i sijaset drugih sitnih pitanja osvajaju nas odmah kod prvih pokušaja aplikacije naših teoretskih zasada u praktičke svrhe. I što više proučavamo prilike pojedine zaražene sastojine ili cijelog šumskog kompleksa, to se više uvjeravamo, da baš 0 tim sitnim pitanjima ovisi uspjeh ili neuspjeh naših radova ili, da bolje reknem, relativan uspjeh ili definitivan neuspjeh preduzete akcije. Ova će se zadnja rečenica učiniti možda mnogima suviše pesimističkom, ali mišljenja sam, da je ona ovdje na svom mjestu, jer uspjeh akcije u našim dosta teškim prilikama (koje su u Bosni još teže nego igđe) može biti samo relativan, a neuspjeh je u slučaju krivo odabranog načina ili promašenog vremena skoro uvijek konačan, definitivan, a često i katastrofalan. Gosp. ing. Batić u svom članku štampanom u prošlogodišnjem 7. broju Š. L. piše, da »sasma zdrava stabla ne bivaju uopće napadnuta, pa ni onda, kada se potkornjaci zbog pogodnog im vremena uveliko razmnože.« Ta se opažanja odnose na Liku, gdje je opasnost od potkornjaka vjerojatno manja nego ovdje u Bosni. Ali i za ovdjašnje šume 16 |