DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1931 str. 12     <-- 12 -->        PDF

S obzirom na bonitet tla može se kod racionalnog šumskog gospodarenja
na ovih 2.500 jutara očekivati godišnji prihod od 5.000 kub. m.,
izuzevši prihode od proreda i čišćenja, koji bi materijal mogli ovlaštenici
također upotrijebiti za vinogradsko kolje i inu domaću porabu. Prema
tome se samo u šumama maloposjednika i zem. zajednica može postići
veći prihod, nego sada u svim šumama zajedno. Razlika u novčanoj vrijednosti
ovih prihoda prema vrijednosti sadašnjih prihoda još je veća.
Današnji sitni i bezvrijedni materijal od 2.000 kub. m. nema veću vrijednost
od 30 do najviše 50 Din. po kub. metru, ukupno dakle najviše 100.000
Din. Uzgajanjem visoke mješovite šume hrasta, kestena i bukve polučili
bi se pak vrlo vrijedni sortimenti, za koje bi se — s obzirom na to, što
se sve ove šume nalaze najdalje 1 i po kim. od državne ceste, a najdalje
4 kim. od željezničkih stanica Ivanec i Lepoglava — mogle polučiti cijene
od poprečno 100 Din. po kub. metru, dakle ukupno cea 500.000 Din. ili
pet puta toliko, koliko iznosi vrijednost sadašnjeg godišnjeg etata. Kod
takovog skupnog gospodarenja moglo bi se laglje urediti i racionalnije
iskorišćavanje listinca. jer bi se ovaj mogao tek svake treće godine zabijati
na istom mjestu.


Razumije se, da se sve ovo ne bi moglo postići u kratkom roku. ali
pomnim njegovanjem sadanjih sastojina, kao i pošumljenjem golih površina
sadašnji bi se prihod već kroz dvadeset godina najmanje udvostručio.
Obratno pak, ostanu li ove šume i nadalje pod sadašnjim okolnostima,
koje onemogućuju racionalno šumsko -gospodarenje, one ne samo da se
ne će popraviti, nego će još daljnjih 1.000 jutara šuma silom prilika biti
pretvoreno u šikare i golijet. Općenito je priznato, da se dosada baš u
sumama veleposjeda vodilo najracionalnije gospodarenje, pa su baš veleposjednici
(i skoro jedino oni) u svoje šume ulagali najveće produktivne
kapitale. Pa je li onda oportuno i potrebno baš u ovakova šumska gospodarstva
unašati zabunu, a u korist individualnih šumskih gospodarstva
maloposjedničkog tipa. Bez velike i opravdane nužde nije potrebno dirati
u sadanje velike šumske posjede bilo privatnika bilo samoupravnih jedinica,
nego baš njih kao dragocjenu rezervu ostaviti nedjeljive u rukama
bilo sadanjih bilo drugih posjednika. U koliko pak bude potrebna ekspropriacija
šuma veleposjeda, neka se ona nikako ne vrši u korist malih
šumskih posjeda, nego samo u korist države ili samoupravnih jedinica.
Poništiti u narodnoj ekonomiji nešto, što se sada ukazuje dobrim, pa da
se stvori nešto još nepoznato, znači praviti opasne eksperimente, koji
mogu baš u šumskoj privredi biti od dalekosežnih posljedica. Takovi su
nepromišljeni eksperimenti u narodnoj privredi uzdrmali ekonomsko stanje
velike Rusije, gdje su ti eksperimenti mogli imati barem neko opravdanje.
Kod nas barem za sada nema još potrebe za takove eksperimente.
Ako su pak promjene potrebne, neka se mijenja u prvom redu ono, što
se ukazuje lošim i štetnim.


Tek po potpunom dovršetku ovog članka dobio sam u ruke 11. broj
prošlogodišnjeg »Šumarskog Lista«, u kojem gosp. prof. Ur. Nenadić tretira
zanimivo pitanje diobe zemlj. zajednica, te u glavnom preporuča
stvaranje malih šumskih posjeda. Ova slučajna koincidencija, da naš vrlo
uvaženi stručnjak u ovome predmetu zastupa i brani posve oprečno stanovište
od ovdješnjeg moga stanovišta, mogla bi pobuditi sumnju, da je
moj članak i napisan povodom članka gosp. Dr. Nenadića i kao neki odgovor
na njegov članak.


10