DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 12/1930 str. 35 <-- 35 --> PDF |
Pomagači: Zaluški Josip, Zagreb Din L0.—. za god. 1930. i upis; Rudeš Kamilo, Zagreb Din 60.— za god. 1930. i upis; Šušković Viktor, Zagreb Din 20.— akonto za god. 1930.; Potkonjak Milan, Zagreb Din 60.— za god. 1930. i upis; Jovetić Radivoj, Zagreb Din 40.— za god. 1930; Neu-hold Rihard, Zagreb Din 30.— za god. 1929. i za god. 1930. Din 50.— ; Šafar Josip, Zagreb Din 20´.— za god. 1929: i Din 50´.— za god. 1930. Pretplata: ,K-r. Banska uprava šurnarsko- qdjelenje Banja-Luka za II. polg. 1930. i — «0» : .! >:´ ; (. ´.-´ . ´ : " ; ´ ´.,´´´ ! : ´ UMRLI t MAKSO BRAUSIL. Dne 24. novembra o. g. umro je naglom smrću u Zagrebu Makso Brausil, kr. šum. nadsavjetnik u. p. Pokojnik se rodio u Jablancu u Hrvatskoi dne 3. decembra 1864. kao dijete pokojnog upravljajućeg nadšumara Miroslava Brausila.´ Osnovnu školu polazio je u Moroviću u Srijemu, gdje mu je otac tada služio kao upravitelj kr. drž. šumarije. Realku je polazio u Osijeku i kako je bio vrlo dobar đak, maturirao je već sa 17 godina. Ljubav za lijepu zelenu struku vodila ga je u Beč, da se posveti šumarstvu, te je na tamošnjoj visokoj školi za kulturu tla svršio svoje studije kao 20 godišnji mladić, položivši diplomski ispit za šumarsku struku. Nakon svršenih studija i udovoljenja vojničkoj dužnosti stupio je u državnu službu kod kr. šumarskog ravnateljstva u Zagrebu, gdje je 25. svibnja 1886, imenovan šumarskim vježbenikom. Nakon toga premješten je kr. državnoj šumariji u Ogulin, a zatim je postao upraviteljem kr. drž. šumarije u Sokolovcu i službovao dalje u istom svojstvu u Velikoj Vranovini, Rujevcu, Ivaniću i Dragancu kod Čazme. Na potonjem mjestu sproveo je niz godina. Kao šumarski nadsavjetnik premješten je kr. Direkciji Šuma u Zagrebu, gdje je nakon odslužene 41 godine, efektivnog službovanja ukazom Njegovog Veličanstva Kralja od 21. novembra 1921. stavljen u stanje pokoja. Ljubav za šumuvodila ga je i dalje, pa je stoga preuzeo upravu šuma plemićke općine Turopolje, koju je službu vršio sve do svoje smrti. Pokojni Brausil bio je dobar stručnjak i činovnik, te je bio vrlo obljubljen. U svim mjestima, gdje je služio, ostavio je vrlo lijepu uspomenu. Kako je u narodu bio obljubljen, vidilo se i za vrijeme prevrata. Kada su pljačkaši pljačkali u Dragancu i Čazmi, nitko u njega nije dirao, jer su ga svi volili i štovali, što je uvijek i svakome pomagao, koliko je god mogao. Pokojnik je bio vrlo velik veseljak, uvijek dobro raspoložen i pun humora, pa je i to bilo razlogom, da su ga vrlo voljeli svi, koji su ga poznavali. Umro je kao udovac. Supruga Natalija rod. Lutteroti preminula mu je pred godinu dana. Ostavlja tri kćeri i dva sina, koji su svi opskrbljeni. Pokojnik je sahranjen 26. novembra na Mirogoju uz brojno učešće prijatelja, znanaca i kolega šumara. Za života bio je dugogodišnjim redovnim članom Šumarskog udruženja, a posjećivao je i šumarske skupštine. Dragom prijatelju i kolegi Maksi neka bude laka zemljica i vječni pokoj njegovoj duši. D. Hradil. «o» 517 |