DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1930 str. 21 <-- 21 --> PDF |
IZVJEŠTAJI PAŠA KOZA U ŠUMAMA. Stručno mišljenje profesora poljoprivredno-šumarskog fakulteta univerziteta u Zagrebu u pogledu n a u ni 1 j e n e revizije č 1. 33. zakona o šuma . a od 21. decembra 1929.* Paša koza u šumama zanimala je već odavna naše vodeće krugove, jer se opazilo, da je slobodna paša u šumama — a osobito na području krasa i golijeti — vrlo štetna. To se pitanje provlači kao crvena nit kroz decenije i decenije gospodarskog života našeg naroda. Kod razmatranja pitanja paše koza u šumama smatramo potrebnim, da se izlože u prvom redu neka stručna mišljenja iz domaće i strane literature u toj stvari. 1. Pred više od pola vijeka (god. 1866.) napisao je uvaženi književnik Bogoslav Šulek popularnu knjigu »Korist i gojenje šuma — osobito u trojednoj kraljevini«. U tom je djelu pisac jasno prikazao goleme štete, koje se nanašaju šumama pašom koza. Tako on na jednom mjestu kaže: »Koze su prave tari-šume i svikoliki neprijatelji šuma ne nanose ovima toliko štete koliko koze, jer one brstom unište sve mladice, a kada pasu travu, ne odgrizaju je na vrhu, nego je do korjena odgrizu ili upravo iz zemlje iščupaju. Naravna je posljedica toga, da takovo šume moraju zakržljati, a zemlja mora ogoljeti. Koza je nalik dobročincu, koji dva puta više uzima nego daje i tako pomalo pospješuje konačnu propast naroda.« 2. Isto je tako profesor šumarstva na bivšem šumsko-gosporarskom učilištu u Križevcima Vladimir Kiseljak istaknuo u svojoj knjizi »Nauka o čuvanju šuma« (god. 1883.), da je koza najveći neprijatelj šuma, te da su mnoge šume i mlade nasade sasma upropastile baš koze, kako su to dokazali brojni primjeri u Tirolu, južnoj Švicarskoj, Istri, gornjoj Krajini i krševitom Primorju. 3. Profesor sveučilišta u Tiibingenu Dr. H. Nördlinger ističe u svom djelu »Lehrbuch des Forstschutzes« (god. 1884.), da je koza najpogibeljnija životinja za šumu, jer ne štedi ni jedno lisnato ni četinjavo drvo. Navada, da je koza u okolici kupališta Kreuth u gornjoj Bavarskoj posvema iskorijenila jelu. Po svojoj prirodi ona se penje i po najstrmijim klisurama i ondje obrsti posve mlado drveće. Ako iz obrštenih sta- bala ne izbiju novi izbojci, kao što je to slučaj kod četinjavog drveća, to obrstena stabla moraju uginuti. Što više, koza čini štetu šumskom drveću i gulenjem kore. 4. Dr. p. Hess, profesor šumarstva u Giessenu, spominje u svom djelu »Der Forstschutz « (I. dio god. 1887.), da koza najštetnijim načinom brsti šumsko drveće, a osim toga da pravi štetu i gulenjem kore sa stabala. Pored toga navodi, da je ona uslijed svoje velike spretnosti u penjanju u stanju da se uspne i na najstrmije vrleti, gdje potpuno uništi šumsko drveće, koje je priroda dugim nizom vijekova uzgajala. 5. Ravnatelj visoke šumarske škole u Aschaffenburgu Dr. H. Fürst u svom djelu »Kauschiugers Lehre von Waldschutz« (god. 1902.) kaže, da su koze od svih životinja jiajštetnije po šume, te da se nestajanje šuma svagdje ima pripisivati baš paši koza, uslijed čega je onemogućeno prirodno pomlađivanje šuma. 6. Profesor na sveučilištu u Miinchenu Dr. Karl Oayer kaže o kozi u svom djelu :»Die Forstbenutzung« (god. 1903.), da je ona apsolutno štetna i pogibeljna za šumu. 7. Švicarski pisac Marchand u svom djelu »Ueber die Entwaldung der Gebirge« (Bern 1849. g.) kaže, da bi mnoge općine, koje nemaju dosta drva i pašnjaka, jeftinije * Povodom nedavnih novinskih vijesti o naumljenoj reviziji člana 33. zakona o šumama poslano je ovo mišljenje gg. članovima ministarskog savjeta. 503 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1930 str. 22 <-- 22 --> PDF |
prošle, da svoje koze hrane paštetama, nego da ih puštaju da brste u šumi i ono malo zeleni, što se ondje podržava. Sva gornja mišljenja stranaca stručnjaka našla su uvaženja kod odlučujućih faktora u dotičnim zemljama, te je u svim naprednim državama, gdje se vrijednost šuma cijeni i uvažuje, zakonom zabranjena paša koza u šumama. Osim spomenutih mišljenja iz domaće i strane stručne literature objelodanjeni su kod nas u raznim dnevnim listovima mnogi poučni članci o štetama u šumskom gospodarstvu, koje nastaju pašom koza. Pored toga ističemo i mišljenje ljudi iz najširih narodnih slojeva u toj stvari. Tako se na pr. iz zapisnika sjednice hrvatskog sabora od 22. novembra 1906., kada je bilo pokrenuto pitanje paše koza u šumama, vidi, da su se seljaci iz najsiromašnijeg kraja Like obratili na tadanjeg podbana Dr. VI. Nikolića, te ga molili, da se nikako ne dozvoli neograničena paša koza po šumama. U istom su zapisniku navedene ove riječi jednog seljaka Ličanina: »Ja sam odrastao kod koza, imam brata, koji drži koze; izbivajući desetak godina iz zavičaja, vratio sam se ljetos kući i opazio, da nema više čopora koza, ali sam opazio ono, što mi je vrlo milo, da su se podigle šume, te da se u mladoj šumi može naći i rogovlja za gradnju krovova, pa i jačeg drveta, koje može služiti za gradu, uslijed čega molim, da se nipošto ne dozvoli neograničena paša koza u šumama.« Iz svega se gore navedenog jasno razabire, da su ne samo šumari, nego i lica iz najširih narodnih slojeva protivna paši koza u šumama, jer se njome nanosi narodnom gospodarstvu velika šteta. Koza odgriza u šumi pupove, lišće i mladice sa drveća, do koga može dosegnut;. Ako iz obrštenog stabla lisnatog drveća i potjeraju nove mladice, te ako ih koza ponovno odgrize, to će takova stabla brzo oslabiti u svojoj životnoj snazi i početi ginuti. U krajevima, gdje je paša koza u šumama neograničena, vidi se, da se i najljepše mlade branjevine, koje inače obećavaju veliku vrijednost, odgrizanjem po kozama pretvaraju u kukavno šikarje i džbunje, koje narod nazivlje posebnim imenom »šušnjarima «. Takove su šikare i džbunje živ dokaz kulturne zaostalosti dotičnog kraja, dok su naprotiv tome odrasle i dobro njegovane šume najbolji svjedoci blagostanja i kulturne prosvjećenosti dotičnog naroda. Ne nanose međutim štetu šumama samo koze, nego i pastiri, koji ih gone na pašu. Vrhove stabala, koje ne može dosegnuti kozji zub, presiječe sjekira pastira, koji to čini zbog toga, da namakne svojim kozama što više brsti. Pastireva sjekira, koju mu ne može zabraniti da je nosi u šumu ni najstroža naredba, nanosi također šumama znatne štete, budući da pastiri — pored toga što nanose štetu prevršivanjem i kresanjem stabala za brst svojim kozama — oštećuju u šumi stabla sposobna za najbolje tehničke svrhe. U šumama, gdje je dozvoljena paša kozama, nema podstojnog drveća, radi čega je tlo izloženo štetnom uticaju atmosferilija. Takovo je tlo u svojoj produktivnoj snazi znatno oslabljeno i ispošteno, te o valjanoj šumskoj produkciji odnosno naravnom pomladenju ne može u takovim šumama biti ni govora. Razumije se po sebi, da su štete od paše koza. najveće u šumama na kraškom terenu, visokim planinama, strminama, području bujica i si., a takovih šuma ima u ,uašoj državi najviše. Što se tiče napretka vještački podignutih branjevina, valja istaknuti, da će one pašom koza — pa makar se ta vršila uz najveću pažnju i oprez — biti znatno spriječene u svom razvitku, a time će biti naravno prouzrokovani ogromni gubici narodnoj imovini. Osim spomenutih šteta od paše koza u šumama, od važnosti je da se spomenu i štete, koje nastaju spremanjem lisnika za prehranu koza preko zime. U nekim se. 504 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1930 str. 23 <-- 23 --> PDF |
krajevima prave ogromne štete i tako, da se sa najvrednijih jelovih, bukovih, hrastovih itd. stabala kljaštre preko čitave zime grane, pa i cijele krošnje za brst kozama. Naravno da tako oštećena stabla postaju neupotrebiva za tehničke svrhe. Sticajem svih napomenutih negativnih faktora izgubile su šume u mnogim našim krajevima sve listove za valjani napredak, pa su — u koliko su se uopće mogle održati — ostale zakržljale u obliku šikara i džbunja. Te šikare i džbunje, što se iskazuju u statistici kao šume, ne nose u stvari obilježje šuma ni po svojem obliku, a još manje po svojoj vrijednosti. Kao potkrepu za tu činjenicu ističemo, da baš u krajevima prostranih šuma-šikara ima najviše koza. Prema Glasniku ministarstva poljoprivrede broi 30. od 1930. god. str. 172. bilo je koncem god. 1929. u pojedinim banovinama brojno stanje koza ovo: U Vardarskoj banovini 632.332 grla » Zetskoj » 407.074 » » Primorskoj » < 227.824 » » Moravskoj » 208.585 » » Drinskoj » 120.972 » » Vrbaskoj » 111.062 » » Savskoj » 58.376 >» » Dunavskoj » 25.870 » » Dravskoj » 11.479 » Svega = 1,803.574 grla Od ukupnog broja koza ide na prve 4 banovine, t. j . Vardarsku, Zetsku, Primorsku i Moravsku 1,475.815 koza ili 81,83%. Poznato je međutim, da je stanje šuma baš u tim banovinama najžalosnije, te da se u njima uglavnom baš zbog toga ogromnog broja koza ne može zavesti ni voditi ni najjednostavnije šumsko gospodarstvo. Pored takovih prilika naravno je, da su uzaludna sva nastojanja oko pošumljavanja u tim banovinama, a mnogi milijuni, koji se iz godine u godinu sve to više izdaju u te svrhe, posve su izgubljeni. Bolje bi i korisnije bilo, da se taj novac upotrijebi za kupovanje sijena, koje bi se narodu dotičnih krajeva besplatno dijelilo za prehranu korisnije stoke — krava i ovaca. Takovom bi se zamjenom korisne stoke za malovrijedne koze pružilo ondješnjem narodu mnogo više materijalne koristi, a do sada bezvrijedne šumešikare podigle b´i se za kratko vrijeme u lijepe mlade šume, koje bi bile u očima stranoga svijeta živ dokaz našeg kulturnog napretka. Da približno iskažemo ogroman narodni gubitak podržavanjem današnjih šumašikara, koje se ne mogu razviti u prave šume radi paše koza i kresanja brsti, postavljamo ovaj račun : Od sveukupne površine šuma u našoj državi od 7,586.026 ha ide na šikare i goleti preko 2,5 milijuna ha, koje se uglavnom nalaze u gore spomenute 4 banovine. Po geografskom se smještaju i orografskom položaju tih šuma-šikara može njihovo zemljište ubrojiti u srednje dobra šumska tla. Kad bi se na tim zemljištima vodilo valjano šumsko gospodarstvo, iznosio bi godišnji prirast najmanje 4 kub. metra po ha, što bi predstavljalo ukupni godišnji prirast od 10 milijuna kub. metara drva. Uzme li se za srednju cijenu građevnog drva i ogrjeva 40 dinara po kub. metru, to bi iznosila šumska renta na godinu 400 milijuna dinara. Toj direktnoj koristi od valjanih šuma na spomenutoj površini od 2,5 milijuna ha valjalo bi još pribrojiti i indirektne koristi, koje se cijene sa barem 30% od direktnih koristi ili sa 100 milijuna dinara. U svemu bi prema tome iznosila godišnja korist valjanih šuma na toj površini od 2,5 milijuna ha današnjih šikara oko 500 milijuna dinara. Ogromna je to svota, koja se ne smije pu 505 |