DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1930 str. 9 <-- 9 --> PDF |
tu raznolikost sortimenata hrastovog drveta tvrdim, da je jedino mogući način postignuća prave cijene hrastovim stablima javna licitacija. Iz tih se »poslova« rađaju sporovi pred sudovima, koji će imati teških posljedica. Gledom na te posljedice možemo reći, da su dotični »stručnjaci« ljudi bez osjećaja odgovornosti, koji ni ne slute, kakove sve posljedice proizvode njihova djela (»stručna mišljenja«). 0,ni su izgubili riznicu dragocjenih vrjednota, koje sačinjavaju sadržinu života jednog civilizovanog i kulturnog čovjeka. i Kod ovog pitanja moram spomenuti i t. zv. trampe , pod kojima se razumijeva zamjena starih hrastovih stabala u izemljišnim zajednicama za vlastelinske mlade šume ili gola zemljišta. U novije se doba taj posao provodi u velikom opsegu i mnogi se na taj način obogaćuju. Tom se trampom na brzu ruku izvode promjene u vlasništvu zemlje i šuma na velikim površinama i u vrijednosti na desetke milijuna dinara. Za žaliti je, da se o tim poslovima nije u javnosti dosada čula ni jedna riječ, ma da svaki slučaj za sebe zaslužuje, da se naročito prikaže pred stručnom javnosti. Jedan takav slučaj zaslužuje, da ga naročito spomenemo. Neka je zemljišna zajednica (nedaleko Zagreba) dala svoje stare hrastove — naravno bez licitacije — jednoj velikoj drvarskoj firmi u zamjenu ;za 25 jutara vlastelinskih livada, koje su međutim već davno prije predane bile putem agrarne reforme jednom trećem selu, a koje nije ni znalo, da mu se time oduzima posjed livada, što tga ono uživa već preko 10 godina. To je selo razbacanih kućica po jednom obronku (Zagrebačke Gore i nema livada, a njegovi seljani kunuju travu za košnju u nizini Posavine. Mimogred ističem, da je posao oko tvarne procjene spomenutih hrastovih stabala dvaput plaćen — jednom po samoj zemljišnoj zajednici, a drugiput po dotičnoj! drvarskoj firmi. Prema gore izloženom, individualna dioba šuma zemljišnih zajednica u bivšem Provincijalu nij e svagdje ´korisna ni potrebna. Ona je potrebna u onim krajevima, u kojima je šuma izgubila svoje uslove za valjan rast (malen e površine, malen e drvne zalihe na većim površinama, nastale uslijed prevelikih sječa i t. d.), a potrebna je i ondje, gdje nema drugih šuma u blizini, jer pojedinci svoje vlastite šume bolje čuvaju i svoje potrebe lakše pokrivaju u njima nego u zajedničkoj1 šumi. Najbolje to opravdavaju rezultati nekih već provedenih dioba zemljišnih zajednica, gdje sam vidio, da su šume .nadijeljenika u njihovom vlasništvu dobro čuvane, te da se lijepo razvijaju i da obećavaju veliku vrijednost svojim vlasnicima, koje vrijednosti .. bi nikad pružale u zajedničkom gospodarenju. l , S radošću moram konstatovati činjenicu, koju sam vidio u Podravini, gdje seljaci svojim šumama iz dana u dan poklanjaju sve veću pažnju i brigu. On,i kod diobe lošije zemljište, obrašteno šumom, pretpostavljaju zemljištu, koje je ravno i za poljoprivredu odlično sposobno. Posjedovanje šume znak je njegovog uglednijeg .položaja u selu. Nije tome razlog neka sentimentalna ljubav spram šume kao prirodne pojave, nego je tome razlog ljuta nužda za drvom) kao i mogućnost, da se iz šume trajno dobiva drvo, koje je potrebno za materijalni opstanak i kulturni napredak seljaka. Taj vidni napredak našega sela potvrđuju riječi jednog nacionalnog ekonoma, da je seljački stalež osnovni stup na 443 |