DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1930 str. 8 <-- 8 --> PDF |
pada, te nosi oznake određene tradicijom, stupnjem civilizatornog i kulturnog razvitka one sredine, u kojoj se .nalazi. Sve ,m j e r e, koje idu za tim, da se intenzivira privredni organizam, samo onda dovode do rezultata, ako su stvorene i prilagođene tome individualno m duhu.« Taj individualni duh je jednodušna želja naroda za diobu zajedničkih pašnjaka i šikara. Prilike u bivšem Provincijalu nešto su drugačije. Tu je korijen zemljišnih zajednica dublji nego u bivšoj Vojnoj krajini, a osim toga su i šume zemljišnih zajednica u Provincijalu bolje čuvane nego u Vojnoj krajini. No tu su prikrate po segregaciji — pošto se radilo o stranoj vlasteli — daleko /teže nego one u Vojnoj krajini. Zbog tih se nepravda sprema u našoj državi novi zakon, kojim bi se one imale ispraviti. Hrastove su šume mnogih tih zemljišnih zajednica bile prije rata u najvećem dijelu nedirnute, jer je nadzorna vlast vodila strogo računa o njihovom pravilnom unovčivanju. Tek su iza rata — zbog poratnog mentaliteta pojedinaca, koji su svoju stručnost počeli osnivati na »stručnim mišljenjima« u korist trgovačke spekulacije — doživile te šume drugu sudbinu. Položaj šumarskog referenta kod upravnih vlasti ne smije biti samo stručne prirode. Njegov uspješan rad prelazi okvir stručnosti. On treba da bude u neku ruku i odgojitelj narodnih masa, jer je s njima dnevno u najtješnjem kontaktu ili bi barem trebao da bude. Stoga i on nosi velik dio moralne odgovornosti pred sudom stručne javnosti za zaključke odbora zemljišnih zajednica, koji su stvoreni ne po volji većine ovlaštenika, nego nadvikivanjem pojedinih kupljenih ovlaštenika i kortešacijom trgovačkih škribana, što je često poznato i van granica dotičnog sela. Kako je naprijed izloženo, ,u području Vojne krajine tražila je diobu zemljišnih zajednica potreba naroda za poljoprivrednim zemljištem, jer tu nije bilo vlastelinskih posjeda, od kojih bi putem agrarne reforme pojedinci dobili potrebno zemljište. Naprotiv u Provincijalu — pored isto takove potrebe za zemljištem — poticaj za individualnu diobu šuma ima i čisto spekulativni trgovački karakter. Taj je poticaj dala velika vrijednost/zajedničkih i prilično dobro uščuvanih hrastovih šuma za razne trgovačke svrhe, a naročito za izradbu hrastovih pragova, kojih izvoz iz godine u godinu raste, unatoč upozorenja Jug. šumarskog udruženja, da je ogromna proizvodnja hrastovih pragova za naše šumsko gospodarstvo štetna i za naš željeznički saobraćaj od teških posljedica (rezolucija glavne skupštine .1. Š. U. u decembru 1928. god.).* Ta je dioba šuma zemljišnih zajednica bila samo sredstvo za postignuće glavnog cilja, t. j . sječe hrastovih stabala na diobnim površinama bez licitacije i uz unaprijed plaćenu kupovninu. Pa i to je provađano na osnovu »stručnih mišljenja« .... šumara! Što da se kaže za stručnost tih šumara, koji su zaboravili osnovnu .razliku u vrijednosti između hrasta i ostalih vrsta drveća. Dok se u šumi smreke, jele i bukve može imati jedno mjerilo za prosuđivanje vrijednosti pojedinog .stabla, dotle u hrastovim šumama, zrelim za sječu, svako stablo predstavlja drugu vrijednost. Sta više, jedno se hrastovo stablo može po svojim .sortimentima razdijeliti na više dijelova, kojj su međusobno vrlo različiti. Upravo s obzirom na Šumarski List 1929. br. 1. 442 |