DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1930 str. 4 <-- 4 --> PDF |
tako je i u bivšem Provincijalu obavljen taj veliki posao u drugoj polovici 19. vijeka vrlo brzo, nesavjesno i površno. U to doba nisu šume imale vrijednosti u očima naroda, pa je redovno naš narod primio ono, što mu je tuđinska vlast za otkup njegovih služnosti »milostivo« dala. ´Kod te je segregacije bio naš svijet prikraćen već giedom na veličinu servituta i dodijeljene površine, čemu svjedoče mnoge sudske parnice, koje još ni danas u nekim krajevima bivšeg Provincijala nisu dovršene. Ne samo giedom na veličinu površine šume, nego i giedom na njen oblik i smještaj, u seoskom ataru, ta je segregacija potpuno nevaljala i po današnjem´ našem sudu provađana je posve nestručno i nesistematski. Dodijeljene su selima površine pašnjaka i šuma raskomadane i sa mnogo rukava, koji poput polipa prodiru u privatni poljoprivredni posjed, pa nije čudo, da se tu o kakvom njihovom gospodarstvu ne može ni govoriti. Protivno su od toga dobili vlastelin i država šume cjelice, dobro arondirane i udaljene od naselja. Posljedice su ovako loše segregiranih površina, koje je dobio bivši kmet i graničar a iz kojih su kasnije nastale zemljišne zajednice, bile: krađa, oštećivanja, kvarovi, uzurpacije i t. d., što se i danas u nekim krajevima sve više i više ponavlja. K ovom pridolazi napretkom kulture još i mentalite t našega svijeta, koji se razvija u pravcu sve jačeg individualiziranja, za brižno čuvanje privatne svojine, a slabo ili nikakovo shvaćanje za vrijednost zajedničke imovine. To sve — potencirano još umnažanjem pučanstva — dovelo je do mnogih zahvata pojedinaca u zajedničku imovinu. U području bivše Vojn e kraj a ne nastojali su pojedinci, da se što više koriste zajedničkom šumom, te su ne samo sjekli drvo, nego i krčili i pretvarali šumsko tlo u poljoprivredno, ne plaćajući za to nikakovu odštetu — pa ni porez, koji je namirivala sama zemljišna zajednica. 1 stranci doseljenici, lutajući od sela do sela, došli su na ta općinska zemljišta, podigli svoje kućice i krčili općinsku šumu sve više i više. Oni su bili velika smetnja za uredovanje poljskog redarstva, jer su pravili štete bilo kradom plodina ili pak napasivanjem stoke. Kao primjer otimačine općinske imovine spominjem, da se u nedavnoj prošlosti na posjedu zemljišne zajednice Velika i Mala Trnovitica (srez garešnički) naselilo preko stotinu stranaca, medu kojima je bilo dosta lica, koja .su se isključivo bavila nečasnim poslovima i bila na strah i trepet svoje okoline. Ti su naseljenici bili u ataru općine ono, što je trn u zdravoj nozi. I stranci i domaći, udruženi u zajedničkom poslu otimačine, uništavali su zajedničko dobro sela. Pojedinci su na račun šume zemljišnih zajednica ljenčaril´fi pijančevali. Taj su lagodni život provodili tako, da su seoskim trgovcima i birtašima davali drvo u zamjenu za životne namirnice, kojih vrijednost nije iznosila ni deseti dio vrijednosti zamijenjenog drva. Zbog toga je i razumljivo, da ta lica danas nerado gledaju diobu zemljišnih zajednica. Ne samo sječom drva, nego i pašom stoke uništavane su šume zemljišnih zajednica. Kao tipičan primjer za to spominjem slučaj u jednoj zemljišnoj zajednici grubišnopoljskog sreza, gdje je jedan ovlaštenik dao nedavno jako progaliti dobro sklopljenu zajedničku šumu samo zato, da njegovih 200 ovaca imadu dobru pašu. Iz te su se otimačine općinske imovine rađali mnogi sporovi pred vlastima i sudovima, a posljedica je toga bila osveta naprednijim i is 438 |