DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1930 str. 12 <-- 12 --> PDF |
PETAR BAMBULOVIĆ, šum. savjetnik, SARAJEVO: SUŠENJE ČETINJAVIH ŠUMA U BOSNI (SUR LE DESÉCHEMENT DES FORETS DE CONIFERES EN BOSNIE) U istočnoj Bosni, na teritoriji Drinske Banovine, a u područjima Šumskih uprava Srednje, Olovo, Kladanj, Hanpijesak, Vares i Sjetlina, te u srezovima Rogatica, Čajniče i Foča, što sve spada u nadležnost Direkcije Šuma u Sarajevu, suše se naglo smrčeve šume (Picea excelsa) i to od početka godine 1929. Čiste smrčeve sastojine već su pale kao žrtva, ali je epidemija sušenja prešla i na mješovite šume smrčike, jele i bukve. Potkornjaci napalli su spomenuta područja i haraju nemilice. Od potkornjaka najglavniji je štetočinac Tomicus tvpographus i Pityogenes chalcographus. Dosad prostrane i nepregledne, krasne četinjave šume, osobito smrčeve, u istočnoj Bosni bijahu ponos i prirodno bogatstvo Bosne. One su davale sirovine za najveće šumske industrije, Krüvaju d. d., Vardu d, d., te Dusepe Feltrineli, kao i za mnogobrojna domaća preduzeća sa srednjim malim pilanama. Sva ova preduzeća uposlivala su oko 20.000 radnika sviju vrsta, a ovi opet izdržavahu oko 100.000 članova svojih obitelji. Ova epidemlija omesti će tu ravnotežu rada i zaposlenja, napravit će veliku prazninu, a u pogledu prihoda od šumarstva napravila je već jedan veliki minus za nekoliko decenija unapred. Potkornjaci su uništili do sada u svim navedenim područjima po masi oko 2,500.000 kubnih metara drveta, a po površini oko 50.000 ha i te će se štete moći vidjeti tek u godini 1931. Do godine 1928. bilo je normalno stanje u pogledu potkornjaka i po njima načinjene štete. U jeseni 1928. djelovanje užasne vrućine preko ljeta pokaza svoje štetne posljedice. Odtad se već moglo vidjeti sušika više nego obično. Te jeseni pokazaše se stabla i male grupe osobito na sunčanim i prisojnim mjestima kao sasvim novi sušici. A nezapamćena studen u zimi 1928/29. još je više oštetila stabla. Sve ove prilike omogućiše širenje potkornjaka jačim tempom i većim zamahom, nego je to bilo, otkako postoji moderno šumarstvo u Bosni. U istoriji šumarstva Evrope, sličan dogođaj zabilježen je u godinama 1857/1858. do 1862. u istočnoj Pruskoj. Ondje je tada nastradala površina od 70.000 ha smrčevih šuma. Odmah poslije te epidemije pojavila se slična katastrofa u Češkoj Šumavi u godinama 1871. do 1875. Ovo je zadnja katastrofa te vrste. U ovoj zadnjoj katastrofi moralo je biti posječeno 2,700.000 kubnih metara drveta. Dok se epidemija zaustavila, moralo se posjeći 350.000 komada lovnih stabala. Svaki šumarski stručnjak, kad dozna za ovo stanje kod nas, zapitat će, pa kako je to moglo bitii, da se takova šta desi kod nas tako reći najednom i neopaženo. Odgovor je na to pitanje jednostavan. Lokalni šumarski stručnjaci nisu u početku zaraze i kroz cijelu godinu 1929. p o d 446 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1930 str. 13 <-- 13 --> PDF |
uzimali nikakvih mjera na terenu, da zapriječe širenje potkornjaka. Svaki iskusan šumarski stručnjak zna äz biologije kukaca potkornjaka, da se oni množe i šire užasnom brzinom, zato što u jednoj godini imadu tri generacije i što jedna ženka u jednoj godini proizvede oko .. milijuna novih kukaca. Prema tome, u slučaju pojave i ii jačeg razmnoženja kukaca, iskusni šum. stručnjaci bez odlaganja svu svoju djelatnost i rad posvećuju uništavanju kukaca i zaprečivanju širenja ove epidemije, a sve ostale poslove smatraju manje važnim . U konkretnom slučaju kod nas je bilo obrnuto. Propustila se učiniti dužnost u pravo vrijeme, a to je bila godina 1929. od početka. Rad na suzbijanju ove zaraze otpočeo je tek u aprilu 1930., kad je bilo već kasno ičim spriječiti ovu zarazu. Svako eksperimentisanje i time odlaganje akcije rada na terenu, išlo je u korist širenja ove zaraze. Opasnost i štetne posljedice djelovanja potkornjaka pravilno je uočio tek novo-postavljeni direktor sarajevske Direkcije g. Manojlović. Prigodom primanja službe na terenu u februaru 3 martu 1930. godine zaprepastio ga je izgled šuma napadnutih od kukaca. On je prvi, da bi zapriječio katastrofu, odmah organizovao i na terenu otpočeo rad na suzbijanju potkornjaka. Ali je ovaj korak došao već prilično kasno. Jer dok se tehnički moglo na terenu i provesti nešto s uspjehom, opet su kukcli i u ovojgodini skoro svi, kako iz prve tako i iz druge generacije, utekli i otišli na posve zdrava stabla, kojih ima u izobilju i desno i lijevo. Držim, da kulminacija još nije nastupila, da će biti tek do godine, a dotada da će širenje ići sve više i dalje. Svakako, što bude uspjeha, imade se upisati energičnom radu g. Manojlovića kao stručnjaka. Na opasnost od potkornjaka upozorio sam Direkciju Šuma još 18. oktobra 1928. Broj je toga akta 45.838/2. Što se nije odmah preko zime i u proljeće godine 1929. općenito počelo s radom, da se zaraza zapriječi, odgovorni su oni organi iste Direkcije, koji su njome upravljali Pravičnost opet zahtijeva, da se konstatuje, je li bilo finansijske mogućnosti i potrebnih kredita, da se radi na tome poslu. Ako nije bilo, trebalo je od Ministarstva tražiti i g. Ministru stvar predočiti kao hitnu i neodložnu. Ja velim, da je bilo \ osim ovoga mogućnosti. Poznato je, da se radi u vlastitim režijama u Bosni po Šumskim Upravama. Kad je nastala epidemija, onda je najjednostavnije bilo, sav režijski rad i poslovanje odrediti na sušike li napadnuta stabla četinjača. Tako bi se ogulila stabla, kukci uništili, a drvo prodalo. Ali šta se radilo? Radi slaba rentabiliteta mije se postupalo tako, nego se ostavljalo slobodno polje kukcima, da oni rade. I ovdje se pokazalo i dokazalo, da nadležni znadu štediti na hiljadama, a trošiti milijonima (kao u ovoj godini). Do ove velike epidemije bio je uzus, sušike uklanjati hitnim prodajama i raspisima licitacija. Tako bi se stabla hitno izradila i uklonila iz šume. Ovaj način gazdovanja, ako se stručnjački i hitno provodio, davao je povoljne rezultate, ali ako nije, ako je i ovdje bilo štednje, te se pustilo da prolazi dragocjeno vrijeme (jer kukci ne čekaju eksperimenata, nego izlijeću, shodno propisima svoga života), onda je svaki izgubljeni dan donosio ogromne štete, jer je pogodovao širenju kukaca. 447 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1930 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Ja ću, da dokažem brzinu, s kojom se postupalo, navesti samo jedan primjer. Direkcija rudarskih preduzeća po svome šumskom poslovođi u Ivančićima zamolila je Direkciju Šuma u Sarajevu, da joj dozvoli posjeći sve sušrke, što se nalaze na nekoliko manjih kompleksa šume u području Šum. uprave Srednje. Ta je predstavka predata u julu 1928. Prošlo je vrijeme do konca 1928., pa onda cijela 1929. i tek u martu 1930. riješena je ta molba za sušike. Od dana predaje molbe do dana riješenja ništa manje nego 20 mjeseci je prošlo. Kad je molba predata, bilo je tih sušika, na koje se sve reflektiralo, oko 7.000 kubnih metara. Nakon 20 mjeseci dozvoljuje Direkcija Šuma ne toliko, nego 16.000 kubnih metara, a uistinu u tim kompleksima za to vrijeme kukci su prouzročili, da se posušilo više od 50.000 kubnih metara drveta. Dakle, pogreška je očita. Još jedan primjer. U području triju Šumskih uprava (Olovo, Kladanj i Hanpijesak) radi i imade svoje ugovorno područje velika šum. industrija »Krivaja« d. d. Ona siječe prema ugovoru godišnji etat od 300.000 kubnih metara drveta omore, jele i bukve, a samo možda V/< i drugih vrsta, koje se nađu u tome njenom području. Ta dndustrija u godini 1929. nije radila, jer joj nije za tu godinu od nadležnih kod Direkcije Šuma dozvoljen ugovoreni godišnji etat. Ona je tek u godini 1930. dobila ugovorom predviđeni kvantum za godinu 1929. U svakoj od tri uprave, radila je ta firma i sjekla godišnje po 100.000 kubnih metara. Može se slobodno uzeti, da od kvantuma godišnjeg preliminara od 300.000 kub. m. odpada na smrčevo drvo 130.000 kubika. Ako se uzme, da jedno stablo prosječno daje 2 kubna metra, onda je trebalo da se siječe godišnje 65.000 komada omorovih odnosno smrčevih stabala. Sječa se obično obavlja u aprilu, maju i junu, upravo u ono doba, kada kukci potkornjaci izlijeću iz stabala. Nu pošto se tada guli kora, to se kukci tim redovnim gulenjem kore usput uništavaju. Na taj način sva´ko po firmi posječeno stablo služilo je donekle kao lovno stablo. Iz toga zaključujem, da je fatalno bilo, od jednom obustaviti sječu i rad u ugovornom području firme, jer se njihovim radom sav onaj prirast kukaca svake godine usput uništavao; a bez troška za državu. A to u godini 1929. nije bio slučaj. Još jedna grješka. Sušici uništeni od potkornjaka prodavani su putem licitacija ili ih je, ako su se nalazili u području pojedinih firmi, prema ugovoru morala sjeći firma. Te sušike je doznačivala šumska uprava. Kod doznake obično je uprava doznačivala apsolutne sušike i takova stabla, iz kojih su kukci izletjeli prije jedne ili više godina. Ovaj rad ograničio se jedino na estetsko čišćenje šume od izumrlih i ružnih stabala. Prigodom doznake sušika nisu uzimana ii ona stabla, koja su se istom počela sušiti, kod kojih se počela vršika crveniti ili neki dio krošnje žutiti, a to su sve baš ona, u kojima se nalaze kukci potkornjaci. Svaki put bivala su označivana i izrađena potpuno uginula stabla, a ona četinjava stabla, koja su faktično krila u sebi kukce, bila su pošteđena, tako da su u njima bili kukci prve i druge generacije, a i treće možda, doklegod je bilo soka. Tako su potkornjaci bili umjetno odgajani, može se reći bili su službeno zaštićeni u svome razvijanju. Na taji način, oni su prelijetali iz starijih sušika na nova ozlijeđena stabla, a kad se njih namnožilo na milijarde, onda su napali na sasma zdrava stabla, kao što je sada slučaj. Ovaj sadanji napadaj ide od reda sa sastojine na sastojinu. 448 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1930 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Poznata su mi područja, u kojima je prigodom sječe i izrade četinjavih stabala, srednjedobnih i mlađih sastojina, napravljen takav nered pri izradi i formiranju stabala (jer su se tražile željene dimenzije), da su ostavljeni neoguljene kore ne samo panjevi i deblje grane, nego cijeli dijelovi stabala i panjevi visine do 2 metra. Sve je bilo jedno preko drugog, da je pravilo sliku šumskog- groblja. Ovo se sve dogodilo pred očima akademski obrazovanoga šefa uprave. Isto tako imade mjesta, da je nakon provedene doznake sušika po iskusnom šumskom pomoćnom osoblju bilo doznačeno i onakovih stabala u ime sušika, koja nisu bila apsolutni sušici i uginula stabla, nego su u doba doznake bila još djelomice zelena, ali su krila u sebi potkornjake. Takove su doznake od šefova bile istesavane. Po njihovom mišljenju bilo je nade, da se takova stabla povrate i ponovo zazelene! U ovim slučajevima konstatuje se pomanjkanje iskustva dotičnih šefova uprava. Pomanjkanje iskustva iz razloga, što je jednom od ove dvojice, kad je došao za šefa uprave, to bilo prvo službovanje pri upravi. Takav stručnjak, prije neigo će se postaviti na samostalno mjesto, trebao je da pri upravi služi izvjesno vrijeme pod rukom starijega šefa, koji će ga uputiti i naučiti, kako se služba vrši, koji će mu dati prilike, da se usavršu´ u pojedinim granama gospodarstva. Da su se tako regrutovali činovnici za samostalne i odgovorne položaje, nebi bili upropašteni objekti povjereni mladim i neiskusnim šum. inžinjerima. Do sada je bio običaj, da se tražila jedino školska sprema, a praktično znanje i iskustvo, o tome se malo vodilo računa. U uređenim šumskim gospodarstvima, s intenzivnim gazdovanjem, pored školsike spreme i višegodišnjeg praktičnog rada u raznim fazama gospodarenja gleda se još na individualnu sposobnost, a ta se opet konstatuje iz godišnjih ocjena, dobivenih od više šefova prigodom raznih vrsta radova. Kad sve to postoji, onda se tek vijeća i odlučuje, hoće li se nekome kandidatu povjeriti neko samostalno i odgovorno mjesto ih položaj. Osim navedenoga odlučno je, da li kandidat ima i energije za odgovorni položaj, jer bez energije nema uspješnog rada ni poslovanja. Dosadašnja praksa pokazala je i to, da za propuštaje i nehaj, makar iz koga uzroka ovo nastalo, dotični nisu pravovremeno ni pozivani na odgovornost, a što je glavno nisu trpili materijalne odgovornosti, pa ako su htjeli, mogli su raditi i naopako, mogli su i imali su prilike svakako se ispričavati, da nisu dobro upućeni u posao, da nemaju dovoljno prakse i t. d. Faktično imaju pravo. Nije nikakovo čudo, što smo, dotjerali tako daleko, da bi i mnogi mladi stručnjaci primili se i direktorskog položaja, nebi ga otklonili, kad bi im se davao, jer unapred ne pomišljaju na odgovornost, koju s tim na sebe uzimaju, a na rad i kompliciranost posla slabo ili nikako i ne računaju, ne misleći na položaju dugo ostati. Ova katastrofa od potkornjaka, držim da će otvoriti oči nadležnim faktorima, pa će od sada voditi više računa o individualnoj sposobnosti onih osoba, kojima se budu povjeravala samostalna upravna mjesta. Još nešto. Kakav efekat rada na višim položajima mogu da imaju oni inspektori ili šefovi odjelenja, koji imaju i po 15 godina službe, ali se ta služba sastojala samo iz jedne grane gospodarstva, pak dotična lica nijesu nikada služila kao šefovi uprava i vodila eksploatacije kroz dulje 449 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1930 str. 16 <-- 16 --> PDF |
vrijeme, zatim nijesu radila u taksaciji kao taksatori dulje vremena, a poslije na svojim položajima imaju da u višoj instanciji obavljaju važne poslove i da inspiciraju podređene uprave? Sve su ovo i previše važne okolnosti, na koje se do sada malo mislilo, jer je stvar previše olako shvatana. Samo tako moglo je doći do katastrofalnih posljedica na štetu države i samo tako mogle su biti uništene čitave bosanske planine. A sada da čujemo, kakove su posljedice u materijalnom pogledu. Opisani nestručni rad i propuštaj u nadziranju šuma, omogućio je navedeni kalamitet od potkornjaka. Materijalna šteta ide na milijune, ali za sada može se uzeti aproksimativno u sumi od 40,000.000 Din. Šteta proističe iz gubitka na vrijednosti u cijeni. Najvećim dijelom ove su štete u ugovornim područjima. Ako su štete u ugovornom području, ali izvan godišnjeg preliminara, onda prema sankcijama u ugovoru firme plaćaju samo 60% propisane takse. Ovaj gubitak samo na 2 milijuna kubika iznaša oko 30,000.000 dinara. Nakon sječe sušika nastati će gole površine. Za regeneraciju šuma i pošumljenja ovog šumskog zemljišta potrošit će se ogromne sume gotovine kroz više godina. Ono drvo, koje se nađe izvan ugovornih područja, isto će se tako izraditi i nastojati unovčiti. Ovdje će gubitak biti mnogo veći, nego u ugovornim područjima. Ovo zato, što će se uopće moći unovčiti od takovoga materijala samo 30%, radi´teškoga izvoza. Tih 30% postignut će možda 50% tarifne cijene, ali onaj ostatak drveta od 70% ostat će u šumi izrađen i neprodan, tu će država pretrpiti štetu od 100% vrijednosti. Sada dolazi gubitak prihoda za državu najmanje za 50 godina. Ako se uzme, da drvna masa daje samo 6% godišnjeg prihoda, to se onda od gore navedene mase gubi najmanje 100.000 kubnih metara etata, kroz 50 godina. K tome dolaze milijuni gotovine, što se već izdaju za tamanjenje kukaca, a sve bi ovo izostalo, da se radilo na čuvanju šume u proljeću 1929. godine. Résumé. L´année derniere, on voit, dans la Bosnie, se desécher en masse les forets d´épicéa et de sapin par cause des bostrichides Tomicus typographus et Pityogenes chalcographus. L´auteur enumere les fautes administratives qui ont causée cette destruction des forets et propose quelques mesures de remede. 450 |