DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1930 str. 27 <-- 27 --> PDF |
će po prilici do konca oktobra već prema tome, koliko vremenske prilike ne bi to sprečavale. Kako rekoh, napadaju potkornjaka (organski-sekundarni uzroci sušenju četinjastih stabala) prethodi u prvom redu anorganski uzrok, a to su nepovoljna stojbina (zemljište), slaba ishrana, elementarne nepogode (štete od mraza, snijega i suše), koji su svi uzroci opet zavisni od ekspozicije tla, pa su prema tome pojave suše opažane najviše na prisojnim (sunčanim) stranama, a u većoj mjeri nego na drugim ekspozicijama. Pojava sušenja je jača na rubovima šume, kojem momentu dolaze u pomoć jače šumsko štetočinstvo i jače prorecteni šumski sklop, nego u gustom sklopu i u sredini šume. Veća je zaraza na strmim obroncima i vrhovima šumskih kompleksa, nego u uvalama i na podnožjima brda i uzvisina, jer je u prvom slučaju izolacija kud i kamo veća, nego kod drugih sklopova, u sredini šume i na podnožjima njezinim. Četinjasta stabla zapremaju nadmorsku visinu u Bosni i Hercegovini od 900—2.000 metara, u kojima je predjelima sastav tla u većini slučajeva tvrdi krečnjak, koji se veoma teško pod utjecajem atmosferilija rastvara, ima porozne naslage (cjepotine, provalije i pećine), pa se oborine vrlo teško ustavljaju, da bi održale što dulje vlagu zemljišta. K ovome momentu dolazi još i slaba naslaga plodne zemlje, koja bi dulje vremena mogla održavati vlagu, usljed čega se, a osobito za sušnih godina, tlo brzo osuši i četinjasto drvo (a naročito omorika) nema dovoljno vlage za rastvaranje i cirkulaciju svojih sokova. U uzroke neorganske prirode, odnosno pojave potkornjaka kao sekundarnog učinka sušenja, spada slabo održavanje reda u šumi. Koliko se naime moglo opaziti, mnoge firme, koje su imale izvjesna ugovorna područja četinjastih sastojina, provađale su obično gole sječe, ne vodeći računa o redu u šumi, koji je i ugovorima bio propisan, a sijekući samo tehnički bolja stabla, ostavljale su zaražena i od potkornjaka napadnuta stabla, koji bi se kalamitet iz godine u godinu od oslobođenja do danas sve više umnožavao, tako da je uz elementarne naprijed spomenute nepogode prijetila opasnost jakog propadanja naših lijepih četinjastih sastojina. Još je jedan važan momenat, koji je mnogo priječio održavanju reda u šumi, a to je u god. 1927. provedena redukcija boljeg šumskog nadzor nog osoblja, koje je obično odmah usljed partijskih prilika izmjenjivano sa kvalitativno slabim osobljem. Te se godine pojavljuje usljed toga i požar u mnogim šumama Bosne, koji je osim materijalnih šteta prouzro kovao još veći nered u šumi i oboljavanja preostalih četinjastih stabala, da ova poslije postanu leglo zaraze od potkornjaka. Kao drugi sekundarni uzrok sušenja dolazi dakle zaraza od potkor njaka (Bostrichus, Tornioes, Ips.), koji svojim žderanjem u kori, liku i bje lici presijecaju sočna vlakanca i pospješuju smrt dotičnog četinjastog drveća. Sav rad öko borbe i obrane od potkornjaka usredotočen je u tome, da se sa manjim žrtvama na materijalu i novcu spasu ostale nezaražene sastojine, pa ćemo se, prije nego pređemo na samu obranu i uništavanje potkornjaka, upoznati u mome slučaju sa jelovim potkornjakom, koji je jedan od najopasnijih potkornjaka na jelovim stablima. Način obrane dakle, koji je inače za sve potkornjake jednak, biće lako razumljiv, kad se upoznamo sa načinom života i razvoja ovog šumskog štetočinca. 419 |