DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1930 str. 26     <-- 26 -->        PDF

....... ... ........ .. .... ...... ......... ....., .. he .... ..
............. ....... ...... y ..... .. ....... ............ ...
... .. ......... ......... ........., ... ... .... ..... .. .......
....... ......... ....... ......, .. ...... ............ .......
......... .......... ..... . ..........., .. ......... ........... ..
......... ... ....... ........., ........ . .......... ...............


..... .. ........ ...... ....... .. ...... ..... ............ .....
......... ... .... ......., .. ..... . ..... ........ ..... .. ...........
........ .... . .......... ........ ..... .......... ..........
ce y .... ....... .......... ......... ..... ..........
...., .... . ............ ..... ......... .... .... ..... ...........,
.... .... ... . ........ ..... ...... .. ...... ........ .........
........ ...... ........, ...... ..... ad hoc ....... ..... ...... ........
...... ....... he ...., ... ..... .... .. ........ ......., a
... .... . ........ ........ ...... ....... ....... ......... .....
.. ........ ..... ....... .. ........... ....... ..... . .......
..... .. .......... ......... ....... ........ ........... y ........
..... ........., ...... ........... ....... ...... . . ........-
.......... ...........


Résumé. Une étude sur la compatibilité de l´exploitation, mentionnée ci-devant,
de nos forets avec les principes de l´entretien d´un état de persistance quant aux revenus
forestiers.


Ing. SALIH OMANOVIĆ, NEVESINJE:


OBRANA JELOVIH ŠUMA OD
POTKORNJAKA


(DÉFENSE DES FORETS DE SAPIN CONTRE LES
BOSTRICHIDES


Usljed raznih anorganskih uzroka i elementarnih nepogoda (suše,
snijega i .t. d.) u godinama 1927. i 1928. otpočela su se sušiti u god. 1929.
četinjasta stabla, a naročito omorika i jela, u šumskim predjelima Bosne
i Hercegovine, koja je nepogoda imala za posljedicu napadaj potkornjaka
(Ips curvidens) na ovako oboljela stabla. Ovaj je kalamitet zauzeo znatne
dimenzije, tako da je Ministarstvo Šuma i Ruda bilo u velikoj neprilici,
kako da se ovome zlu stane na kraj, pa je u tu svrhu odredilo veće sume
novca, da bi se spasile lijepe i prostrane četinjaste sastojine BosanskoHercegovačkih
šuma. Organizovani je rad otpočeo prema već izdanim
pismenim uputama sa najvećom ozbiljnošću u mjesecu aprilu o. g. i trajati


418




ŠUMARSKI LIST 9-10/1930 str. 27     <-- 27 -->        PDF

će po prilici do konca oktobra već prema tome, koliko vremenske prilike
ne bi to sprečavale.


Kako rekoh, napadaju potkornjaka (organski-sekundarni uzroci sušenju
četinjastih stabala) prethodi u prvom redu anorganski uzrok, a to
su nepovoljna stojbina (zemljište), slaba ishrana, elementarne nepogode
(štete od mraza, snijega i suše), koji su svi uzroci opet zavisni od ekspozicije
tla, pa su prema tome pojave suše opažane najviše na prisojnim
(sunčanim) stranama, a u većoj mjeri nego na drugim ekspozicijama.
Pojava sušenja je jača na rubovima šume, kojem momentu dolaze u pomoć
jače šumsko štetočinstvo i jače prorecteni šumski sklop, nego u gustom
sklopu i u sredini šume. Veća je zaraza na strmim obroncima i
vrhovima šumskih kompleksa, nego u uvalama i na podnožjima brda i
uzvisina, jer je u prvom slučaju izolacija kud i kamo veća, nego kod drugih
sklopova, u sredini šume i na podnožjima njezinim.


Četinjasta stabla zapremaju nadmorsku visinu u Bosni i Hercegovini
od 900—2.000 metara, u kojima je predjelima sastav tla u većini slučajeva
tvrdi krečnjak, koji se veoma teško pod utjecajem atmosferilija rastvara,
ima porozne naslage (cjepotine, provalije i pećine), pa se oborine vrlo
teško ustavljaju, da bi održale što dulje vlagu zemljišta. K ovome momentu
dolazi još i slaba naslaga plodne zemlje, koja bi dulje vremena
mogla održavati vlagu, usljed čega se, a osobito za sušnih godina, tlo brzo
osuši i četinjasto drvo (a naročito omorika) nema dovoljno vlage za rastvaranje
i cirkulaciju svojih sokova.


U uzroke neorganske prirode, odnosno pojave potkornjaka kao sekundarnog
učinka sušenja, spada slabo održavanje reda u šumi. Koliko
se naime moglo opaziti, mnoge firme, koje su imale izvjesna ugovorna
područja četinjastih sastojina, provađale su obično gole sječe, ne vodeći
računa o redu u šumi, koji je i ugovorima bio propisan, a sijekući samo
tehnički bolja stabla, ostavljale su zaražena i od potkornjaka napadnuta
stabla, koji bi se kalamitet iz godine u godinu od oslobođenja do danas
sve više umnožavao, tako da je uz elementarne naprijed spomenute nepogode
prijetila opasnost jakog propadanja naših lijepih četinjastih sastojina.


Još je jedan važan momenat, koji je mnogo priječio održavanju reda


u šumi, a to je u god. 1927. provedena redukcija boljeg šumskog nadzor


nog osoblja, koje je obično odmah usljed partijskih prilika izmjenjivano


sa kvalitativno slabim osobljem. Te se godine pojavljuje usljed toga i


požar u mnogim šumama Bosne, koji je osim materijalnih šteta prouzro


kovao još veći nered u šumi i oboljavanja preostalih četinjastih stabala,


da ova poslije postanu leglo zaraze od potkornjaka.


Kao drugi sekundarni uzrok sušenja dolazi dakle zaraza od potkor


njaka (Bostrichus, Tornioes, Ips.), koji svojim žderanjem u kori, liku i bje


lici presijecaju sočna vlakanca i pospješuju smrt dotičnog četinjastog


drveća.


Sav rad öko borbe i obrane od potkornjaka usredotočen je u tome,


da se sa manjim žrtvama na materijalu i novcu spasu ostale nezaražene


sastojine, pa ćemo se, prije nego pređemo na samu obranu i uništavanje


potkornjaka, upoznati u mome slučaju sa jelovim potkornjakom, koji je


jedan od najopasnijih potkornjaka na jelovim stablima. Način obrane


dakle, koji je inače za sve potkornjake jednak, biće lako razumljiv, kad


se upoznamo sa načinom života i razvoja ovog šumskog štetočinca.


419




ŠUMARSKI LIST 9-10/1930 str. 28     <-- 28 -->        PDF

Svi potkornjaci izlijeću iz svog legla (stabla) u roju i to neki veoma
rano, već u mjesecu martu, što ovisi o vremenskim prilikama, te se taki
rojevi nazivaju rani rojevi. Drugi lete naročito na visokim i hladnim položajima
koncem maja, a i početkom juna, te ih nazivamo kasnim rojevima.
iP´otkornjaci se roje za vrijeme lijepih i sunčanih dana, te se za
kratko vrijeme zabuše u oboljela stabla, ostavljajući na ulazima crvenomrku
crvotočinu (prah) ili curenje smole, naročito kod jele. Pošto jelovo
stablo ima jaku životnu energiju, to se dešava, osobito kod manjih rojeva,
da stabla odmah nakon napadaja od potkornjaka zasmole i tako rekuć
uguše same insekte, odnosno zapriječe njihovo parenje i daljnji razvoj
druge generacije.


Rojevi insekata napadaju dakle u prvom redu oštećena, okresana
stabla, stabla oštećena od groma i vjetra, te preostale šumske štete i neuređeni
meremat, dakle uopšte stabla, koja su izgubila donekle cirkulaciju
sokova, kao otpor protiv zaraze od potkornjaka. Potkornjaci vrlo rijetko,
i to samo u nuždi prehrane, napadaju zdrava stabla.


Kako smo naprijed spomenuli, potkornjaci napadaju najrađe prisojne
strane sastojina, vrhove i okrajke brda, a vrlo rijetko dolazi njihov razvoj
u uvalama i u gustom šumskom sklopu, jer je za razvoj potkornjaka potrebna
izvjesna toplina i prozraka. Prema tome će napadaj biti u višim
dijelovima stabla (krošnji) češći, nego na dnu stabla, a malo rjeđi u sredini
stabla. Naročito je opaženo, da jelov pisar napada najviše gornje
dijelove stabla sa krošnjom i na oštećenim mjestima od vjetra, snijega,
mraza, groma i t. d., te se često puta opaža napad samo na jednoj i to
obično prema suncu i prozrači izloženoj strani stabla, dočim druga strana
stabla bude obično pošteđena, što mnogo oteščava ustanovljenje same
zaraze.


Razvoj insekta — od jajašca do potpunog potkornjaka — traje prema
vremenskim i drugim prilikama, koje su od uticaja za razvoj insekta,
9—13 nedelja. Prema tome nastaju dvije do tri generacije (kod jele samo
dvije), gdje se obično zadnja generacija ne razvije potpuno, nego prezimi
pod korom u stadiu jajašca ili ličinke. Kada kukac napadne stablo, izdubi
u kori t. zv. kotionicu, u kojoj se pari, a onda ženka nosi jaja u t. zv.
majčine hodnike, koji su kod jele u vodoravnom, kosom ili nešto zavrnutom
smjeru, a nikada okomitom. U ove majčine hodnike snese ženka,
obično na njihovim rubovima, po prilici do 100 komada jajašca, te hodnici
izgledaju usljed toga kao nazubljeni. Kad se iz ovih jajašca za P/2—2 nedelje
izlegu ličinke (crvi), koji su smeđe bijele boje, žderu u kori i u liku,
a tad se zakukulje u samoj bjeliki, pa zato treba drvo oguliti prije zakukuljenja.


Sredstva za obranu i uništavanje potkornjaka
(Ips curvidens). Najglavnija zadaća predobrane od napadaja za sve potkornjake
jest održavanje reda u šumi, što će se postići, ako na vrijeme
iz šume izvučemo sva oštećena stabla, koja usljed raznih elementarnih
nepogoda poboljevaju, jer kako smo vidjeli, ova su stabla legla potkornjaka,
odnosno sekundarni uzroci sušenja.


Prepoznavanje ovako oboljelih stabala, koja naginju zarazi od potkornjaka,
jest curenje smole, naročito na bršljanovima; dalje na rupama,
kuda je insekat u stablo unišao, vidi se izbacina smeđeg brašna, a osim
toga izgled same četinje nije jasan i nema svoje prirodne boje.


420




ŠUMARSKI LIST 9-10/1930 str. 29     <-- 29 -->        PDF

Kukac napada jelova stabla, kako smo naprijed spomenuli, najviše
pri vrhu radi već navedenih uzroka, pa ovakova stabla treba na vrijeme


— prema vremenskim i drugim prilikama oboriti, oguliti, okresati granje
i to sve spaliti, u čemu se i sastoji jedini način uništavanja insekata. Postavljanje
lovnih i revizionih stabala u svrhu obrane od potkornjaka pokazalo
se dosta nepraktično, izuzev sunčana mjesta, jer rojevi sa već
zaraženih stabala rade traže oboljelo i oštećeno uspravno stablo (vjetrolome,
izvale i t. d.\ nego još dosta sočna oborena lovna i reviziona stabla.
Zbog ovoga je nužno, da se odmah poslije glavnoga posla na uništavanju
potkornjaka prema gore izloženom odmah pristupi t. zv. reviziji
cijelog šumskog kompleksa, pronalazeći pojedina još oštećena i zaražena
stabla, te u koliko budu ista zrela za obaranje i guljenje kore, odmah ih
privesti gornjoj svrsi. Ovaj će se posao najuspješnije izvršivati onda,
kada je ličinka (crv) već tako narasla, da stoji pred zakukuljenjem, koji
je razvoj generacije pri kraju.


Sam način obaranja stabala je ovaj:
Za svako stablo se odredi po dva radnika i obaranje se vrši najzgodnije
i najsigurnije sa sjekirama, a osobito kod stabala jačih dimenzija
na panju. Za radnike će se uzeti vješti ljudi, koji će pri obaranju stabla
znati istome dati izvjestan smjer pada, po kojem će smjeru oboreno stablo
učiniti najmanje štete po ostala stabla i podmladak. Ti isti radnici oguliće
oboreno stablo i okresati granje, te u blizini stabla očistivši zemlju od
lišća, četinja i mahovine naložiti vatru i spaliti granje i koru, pazeći, da
se ne bi pojavio šumski požar.
Pošto se glavni posao ove akcije vrši obično u mjesecu maju i junu,
dakle u kišnim mjesecima, to se ne treba bojati opasnosti od požara, dočim
kada se radovi vrše u mjesecima julu i augustu, treba puno više posvetiti
pažnje ovoj okolnosti rada, kada ćemo granje (krošnje) sa zaraženih
stabala samo skresati i složiti na hrpu, a deblje ćemo grane kao i
stablo oguliti i spaliti. Kad pane prva kiša spalićemo i grane, koje smo
složili u gomilu, čime ćemo sasma zapriječiti opasnost od požara. Za sakupljanje
kore upotrebičemo željezne grablje ili ćemo pod oborena stabla
podmetati dare na koje će padati oguljena kora, čime je posao puno olakšan,
a neće biti opasnosti ni ujeda od zmija, osobito na kršu, ako bi se
kora sa oborenih stabala skupljala rukama. Za mjesta paljenja kore uzeti
ćemo osobito na krševitim krajevima cjepotine, uvale, jame i manje udubine,
jer je time isto opasnost od požara kud i kamo manja.
Iznašanje kore na sunčana mjesta, mjesto paljenja iste, sasma je
nepraktično, a u gustom šumskom sklopu nije ni moguće bez obzira na
gubitak vremena, koje se upotrebi za pronalaženje takih mjesta, pa će
ostati kao jedini način sakupljanje kore po gore opisanoj metodi.
0 svemu radu lugarsko će osoblje voditi posebne bilježnice, a gdje
je predviđeno obaranje lovnih i revizionih stabala, vodice se računa i o
njima, navodeći, kada se koje lovno stablo i u kojoj mjeri zarazilo, prema
čemu će se određivati i vrijeme uništavanja potkornjaka. U bilježnicama
će se navoditi dnevno, koliko je radnika radilo, s kojom cijenom, koliko
je oboreno stabala i koliko je oguljeno, kubatura dotičnih stabala kao i
predjel (odjel i pododjel), gdje se rad vršio, čime će se moći po kontrolnim
organima lako ustanoviti način cjelokupne manipulacije.
Kada se oborena i zaražena lovna stabla ogule, onda se osobito na
sunčanim i zračnim mjestima pojave na tima stablima tehnički štetni


421




ŠUMARSKI LIST 9-10/1930 str. 30     <-- 30 -->        PDF

kukci t. zv. Xyloterus lineatus, koji u vertikalnom smjeru prema osovini
drveta prave svoje hodnike, a i postrance, da bi tu razvili svoju generaciju,
čineći time drvo neupotrebljivim za svaku tehničku svrhu. Da se
drvo mogne unovčiti, nužno je, da se ono odmah izveze iz šume, čime će
se potrošak oko suzbijanja zaraze umanjiti, jer ćemo moći lako neoštećeno
drvo po gore opisanom tehničkom štetočincu unovčiti.


Primjećeno je kod suzbijanja zaraze kod jelovog potkornjaka, da
isti, kada dovrši svoju glavnu funkciju i razvoj prve generacije, odmah
napada oboljela i polusuha stabla u neposrednoj blizi. Prema tome je
lako odrediti, na kojima će se stablima pronalaziti potkornjak — osim već
opisanog načina — i time što ćemo zaražena stabla potražiti u blizini već
sasma suhih ili polusuhih stabala, sa kojih već pod lakim udarcem sjekire
otpada u komadima kora.


Kada opisani jelov potkornjak izvrši svoju funkciju, u isto vrijeme,
a obično iza toga pojavljuje se na takvim stablima i drugi tehnički štetočinac,
t. zv. dazulja (Monochamus Sartor i Sutor), koji još više nego
opisani kukac čini drvo tehnički neupotrebljivim. Kod pojave ovoga
kukca moći ćemo utvrditi, da na dotičnim stablima nema potkornjaka ili
su u veoma malome broju, pa taka stabla i nećemo privoditi svrsi obaranja
i gulenja kore,, jer bi to bilo uzaludno trošenje vremena i novca.


Osobitu pažnju kod manipulacije oko suzbijanja zaraze od potkornjaka
treba posvetiti korisnim kukcima, koji uništavaju potkorjnake kao
ličinke i kao insekte (imago). Opazio sam kod suzbijanja pomenute zaraze
na jelovim stablima šarenog ili mravljeg kukca (Clerus formicarius),
koji na oštećenim mjestima, gdje se jelov potkornjak uvukao u koru, čeka
da ovog kukca uništi. Ovo se osobito može promatrati na lovnim i revizionim
stablima, koja su radi pregledanja zaraze na mjestima sjekirom
oštećena. To su crni kukci sa tri pruge na krilcima i sa dugim rilcem za
hvatanje odnosno pretraživanje ličinki i kukaca jelovog pisara.


Résumé. La technique de l´anéantissement du Ips curvidens dans les peuplements
du sapin.


422