DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1930 str. 17 <-- 17 --> PDF |
ta srčevina prelazi zaista više manje u stadij truleži, a periferija debla sa svojim bjelikom posvema je još intaktna. Na stojbinama sa vazda i dostatno svježim, bukvi pogodnim tlom i dobrim sklopom ne nailazi se normalno na veću srčevinu od prosječno 15% promjera debla. I ta je više puta tek posljedica zastarčenja, ozlede itd. u mladosti. Najveći dio (75% i više) bukovih stabala pokazuje sasvim bijelo drvo — pogotovo do svoje kulminacije mladosti. I da dosta i konstantno svježe tlo (naročito za vrijeme vegetacije!) vrlo mnogo odlučuje u pogledu bjelika, vidimo na onoj mahovinom obraštenoj bukvi. Na njoj ne bi uopće ni bilo mahovine, kad se ne bi nalazila na stojbini pogodnog sklopa, sa stalnom dostatnom vlagom zraka, pa i tla. Nema dvojbe, da i kod te bukve možemo očekivati bjelicu u prvom redu i stalno samo do početka zrelosti. »Kulminaciju mladosti« postizava bukva na pogodnoj joj stojbini sa svojom 100.—120. godinom. Na više manje nepogodnoj stojbini, te naročito ako se pokraj toga nalazi u većim visinama (1100 m i više nad morem), počinje ona ranije dozrijevati, dobiva srčevinu, ili barem onu zagorjelu boju, koja sliči boji suhog bukovog drveta. Za kamenu bukvu vrijedi u principu sve ono, što je rečeno za običnu bukvu. Razlika je pri kamenoj bukvi tek ta, da ona nije tako jako podvržena toj prividnoj srčevini. Ona je normalno žljebasta, kao i bukva, koja je obraštena mahovinom (na stojbini, kao što je ranije navedeno). Takove bukve bjelice sliče koji put na prvi pogled — grabu. »Bukva Gorskog kotara«, sa svojom karakterističnom korom, posve je jednaka u drvetu običnoj bukvi — sa razlikom, da ima nešto žilavije drvo, koliko se moglo do sada ustanoviti. Budući da se nailazi samo u pojedinim egzemplarima, to se navodi ovdje više radi kurijoznosti. Crn i gra b pripada doduše drugoj familiji, nego što je bukva, ali se navodi zbog toga, što se (svakako samo kao grm) nailazi tu i tamo na prisojnim škrapovitim stranama čak u visini od 1000 m nad morem (Masiv Risnjaka), pak se prema tome može zaključivati, kuda sve više može da se popne obična bukva i gdje je ovoj posljednjoj optimum. U visini od 1000 m nad morem — sa pojenjavanjem prema dolje i prema gore — taj se optimum bukve prosječno zaista i nalazi, budući da se naročito u tim visinama bukva vanredno lako naplođuje (kud i kamo lakše, nego četinjače), te ima neočekivanu izbojnu snagu. Bez sumnje stoji, da o visini, u kojoj se za pojedina područja prosječno nalazi optimum, odlučuje i ekspozicija i blizina mora. II. Pored svega dosad navedenog mora se konstatovati, da Gorski kotar nema osobite bukovine s razloga, jer je najbolju potrošio, druge si uzgojio nije, a stare — možda već i prezrele — sastojine odbacuju razmjerno vrlo malo uporabiva tvoriva, naročito pak što se tiče bijelog, čistog drveta, kojemu je cijena zaista dobra. To stoji, jer su favorizovane bile rentabilnije vrste drveća, jer se vidjelo još prije 20—30 god., da i najbolja bukovina nema osobite prođe i cijene. A konačno nije bilo nikoga, koji bi spekulativno sa bukvom računao za budućnost. Još manje 409 |