DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1930 str. 36 <-- 36 --> PDF |
zareznika guliti smrekove i jelove panjeve i ovrške jelovih porušenih stabala, koji ostaju zbog svoje tehničke neuporabivosti neizveženi, dočim se od susjedne upravne vlasti bijeljenje jelovih panjeva i ovršaka ne naređuje. Naravski da tako ostaje bez pravoga uspjeha naredba one prve vlasti, a osim toga se stvara ovakvim postupkom nezadovoljstvo medu trgovcima. Trgovci videći, da se kod jedne šumske uprave drugačije postupa nego kod susjedne, tumače taj postupak kao nepotrebnu šikanaciju, tako da zbog toga dolazi do nepotrebnih neugodnih upadica između šumarskih vlasti i trgovaca. Spomenuo sam, da se već odavna vodila briga od strane šumarskih stručnjaka, kako bi se pojava štetnih insekata spriječila odnosno dovela do minimuma. Opažamo međutim protivno, naime to, da se zaraza od potkornjaka u četinjavim šumama sve više širi. To znači, da je naš dosadanji postupak u sprečavanju infekcije od potkornjaka neuspješan. Poznato je, da su potkornjaci tek u nuždi primarni i da prelaze na posve zdrava stabla tek u pomanjkanju mjesta zgodnijih za rasplođivanje. Iz opažanja mogu međutim tvrditi, da sasrna zdrava stabla ne bivaju uopće napadnuta, pa ni onda, kad se podkornjaci zbog pogodnog im vremena (dakle za vreme sušnih godina) uveliko razmnože. Opažanjem osvedočio sam se, da se pojava štetnih zareznika za vrijeme sušnih godina (kad pređu insekti i na vidljivo zdrava rastuća stabla), proteže isključivo na sastojine s rijetkim sklopom i mršavim tlom na prisojenim stranama. Hoćemo li dakle znati, da li je navala potkornjaka primarna ili sekundarna, moramo u prvom redu ustanoviti diagnozu zdravstvenog stanja napadnutih stabala. Znamo, da za vrijeme pojave štetnih insekata na šumskome drveću bivaju redovito napadnuta stabla, koja su već na prvi pogled bolesna ili onakova, koja izgledaju doduše zdravima, no na kojima točnijim promatranjem možemo uočiti, da je njihova otpornost protiv raznih infekcija minimalna zbog slabog odgajanja sastojine. Znamo, da su jela i smreka vrsti drveća, koje podnose zasjenu. Zadaća se šumskog gospodarstva dakle, da vodi računa o svojstvu zahtjeva drveća na svjetlo. Stoga uzgajatelj smrekovrh i jelovih šuma mora paziti, da one ne budu previše otvorene s obzirom na sklop. Previše otvorene jelove i smrekove šume nijesu i ne mogu biti nikad odličnog zdravstvenog stanja. Ovakove otvorene sastojine — osobito one na prisojenim stranama i lošem tlu — izvrgnute su raznim elementarnim oštećenjima kao na pr. od suncožara, od velike studeni, od vjetra, od kiše i t. d. U vezi s time trpe stabla od raznih oboljenja, a zbog lošeg i mršavog tla stabla su slabog prirasta, kržljava i neotporna. Pojavi li se dakle jača zaraza od potkornjaka, nedvojbeno je, da će najprvo stradati navedene sastojine — zbog loše otporne snage i slabog zdravstvenog stanja svojih stabala. To i biva redovito. Hoćemo li dakle, da očuvamo naše smrekove i jelove šume, moramo u prvom redu gledati, da budu sastojine valjano odgojene. Šumsko gospodarstvo mora ići za tim, da se odgoje zdrave, jake i otporne smrekove i jelove šume. Od toga principa nesmijemo odstupiti ni u ikojem slučaju, od toga nas ne smiju odvraćati nikakovi trgovački momenti niti eventualne potrebe novčanih prihoda. Pravcem uzgajanja zdravih i otpornih smrekovrh i jelovih sastojina moramo dakle da idemo, ako hoćemo očuvati jelove i smrekove šume od pustošenja po štetnim zareznicima. Svi 346 |