DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7/1930 str. 35 <-- 35 --> PDF |
Ing. } . BAT1Č, KOSINJ: SUŠENJE JELOVIH I SMREKOVIH ŠUMA U LICI. LE DÉPÉRISSEMENT DE NOS PEUPLEMENTS DE SAPIN ET DE L´ÉPICÉA Poznato je, da su ličke jelove i smrekove šume god. 1923. i 1924. puno trpile i stradale od raznih potkornjaka. God. 1929. ponovno se vratila zaraza, tako da se moralo na hiljade jelovih i smrekovih stabala prije zrelosti posjeći i trgovcima prodati uz bagatelnu cijenu. Koliko mi je poznato, od ujedinjenja do danas nije napisao nitko od šumarskih stručnjaka kakovu raspravu o štetočinjama u jelovim i smrekovim šumama i njihovu pobijanju. Nešto su o tome pisali jedino prof. Dr. Ž. Kovače v i ć (»Šumski požari i potkornjaci«, Šum. List br. 1. god. 1924.) i prof. Dr. A. Langhoffe r (»Prof. Seitner o smrekovom potkornjaku«, Šum. List. br. 12, god. 1924.). Ponukan opasnošću, koja prijeti osobito ličkim jelovim i smrekovim šumama od navale potkornjaka, studirao sam već dosta dugo, kako bi se mogile spriječiti katastrofe od potkornjaka u našim šumama. Promatrajući šumsko gospodarstvo u četinjavim šumama, došao sam do pomisli, da mi sami slabim vošenjem šumskog gospodarstva pogodujemo razmna žanju šumskih štetočinja. Od kolike je važnosti pitanje oštećivanja šuma po raznim štetnim kukcima, vidi se po tome, da su bile mjere suzbijanja zareznika uzako njene već starim austrijskim šumskim zakonom od 3. dec. 1852. god. od nosno cesarskim patentom od 24. juna 1867. god., kada je bio i za kralje vinu Hrvatsku i Slavoniju uveden gore označeni šumski zakon o 3. dec. 1852. god. Odsjek HL, čl. 50. i 51. toga zakona propisuje, da se imade svagda pozorno gledati na oštečivanje šuma po štetnim kukcima, te slučaj zaraze prijaviti političkim vlastima, koje su dužne poduzeti sve mjere, da se spriječi širenje daljnje zaraze. Našim novim zakonom o šumama (H. deo § 29.) propisane su također mjere opreznosti, što se tiče pojave štetnih zareznika. Prema § 29. toga zakona vidi se dapače, da su upravitelji šuma ovlašteni, da sami u vla stitom djelokrugu poduzmu sva sredstva i mjere, da se spriječi opasnost pojave štetnih insekata, no istodobno imade se o navali insekata izvijestiti nadležna opšta upravna vlast prvog stepena. Od strane šumarskih stručnjaka poduzimale su se razne mjere pro tiv pustošenju šuma po štetočinjama. Tako su se na pr. negdje postav ljala lovna stabla, zaražena su se stabla konsignirala te hitno unovčivala, a u zadnje vrijeme počela se polagati velika važnost i na to, da se gule smrekovi i jelovi panjevi porušenih stabala, te da se ogule i ovršci tih stabala, koji ostaju u šumi kao neupotrebljivi. No mjere protiv djelovanja raznih potkornjaka ne provađaju se svuda podjednako, pa bi to trebalo da se odredi jednom općom naredbom, Dešava se naime, da su šumarski stručnjaci jedne upravne vlasti odredili, da treba u svrhu sprečavanja 345 |
ŠUMARSKI LIST 7/1930 str. 36 <-- 36 --> PDF |
zareznika guliti smrekove i jelove panjeve i ovrške jelovih porušenih stabala, koji ostaju zbog svoje tehničke neuporabivosti neizveženi, dočim se od susjedne upravne vlasti bijeljenje jelovih panjeva i ovršaka ne naređuje. Naravski da tako ostaje bez pravoga uspjeha naredba one prve vlasti, a osim toga se stvara ovakvim postupkom nezadovoljstvo medu trgovcima. Trgovci videći, da se kod jedne šumske uprave drugačije postupa nego kod susjedne, tumače taj postupak kao nepotrebnu šikanaciju, tako da zbog toga dolazi do nepotrebnih neugodnih upadica između šumarskih vlasti i trgovaca. Spomenuo sam, da se već odavna vodila briga od strane šumarskih stručnjaka, kako bi se pojava štetnih insekata spriječila odnosno dovela do minimuma. Opažamo međutim protivno, naime to, da se zaraza od potkornjaka u četinjavim šumama sve više širi. To znači, da je naš dosadanji postupak u sprečavanju infekcije od potkornjaka neuspješan. Poznato je, da su potkornjaci tek u nuždi primarni i da prelaze na posve zdrava stabla tek u pomanjkanju mjesta zgodnijih za rasplođivanje. Iz opažanja mogu međutim tvrditi, da sasrna zdrava stabla ne bivaju uopće napadnuta, pa ni onda, kad se podkornjaci zbog pogodnog im vremena (dakle za vreme sušnih godina) uveliko razmnože. Opažanjem osvedočio sam se, da se pojava štetnih zareznika za vrijeme sušnih godina (kad pređu insekti i na vidljivo zdrava rastuća stabla), proteže isključivo na sastojine s rijetkim sklopom i mršavim tlom na prisojenim stranama. Hoćemo li dakle znati, da li je navala potkornjaka primarna ili sekundarna, moramo u prvom redu ustanoviti diagnozu zdravstvenog stanja napadnutih stabala. Znamo, da za vrijeme pojave štetnih insekata na šumskome drveću bivaju redovito napadnuta stabla, koja su već na prvi pogled bolesna ili onakova, koja izgledaju doduše zdravima, no na kojima točnijim promatranjem možemo uočiti, da je njihova otpornost protiv raznih infekcija minimalna zbog slabog odgajanja sastojine. Znamo, da su jela i smreka vrsti drveća, koje podnose zasjenu. Zadaća se šumskog gospodarstva dakle, da vodi računa o svojstvu zahtjeva drveća na svjetlo. Stoga uzgajatelj smrekovrh i jelovih šuma mora paziti, da one ne budu previše otvorene s obzirom na sklop. Previše otvorene jelove i smrekove šume nijesu i ne mogu biti nikad odličnog zdravstvenog stanja. Ovakove otvorene sastojine — osobito one na prisojenim stranama i lošem tlu — izvrgnute su raznim elementarnim oštećenjima kao na pr. od suncožara, od velike studeni, od vjetra, od kiše i t. d. U vezi s time trpe stabla od raznih oboljenja, a zbog lošeg i mršavog tla stabla su slabog prirasta, kržljava i neotporna. Pojavi li se dakle jača zaraza od potkornjaka, nedvojbeno je, da će najprvo stradati navedene sastojine — zbog loše otporne snage i slabog zdravstvenog stanja svojih stabala. To i biva redovito. Hoćemo li dakle, da očuvamo naše smrekove i jelove šume, moramo u prvom redu gledati, da budu sastojine valjano odgojene. Šumsko gospodarstvo mora ići za tim, da se odgoje zdrave, jake i otporne smrekove i jelove šume. Od toga principa nesmijemo odstupiti ni u ikojem slučaju, od toga nas ne smiju odvraćati nikakovi trgovački momenti niti eventualne potrebe novčanih prihoda. Pravcem uzgajanja zdravih i otpornih smrekovrh i jelovih sastojina moramo dakle da idemo, ako hoćemo očuvati jelove i smrekove šume od pustošenja po štetnim zareznicima. Svi 346 |
ŠUMARSKI LIST 7/1930 str. 37 <-- 37 --> PDF |
ostali propisi, Ikako se imade postupati, kada je već zaraza tu, iluzorni su više ili manje. ; Treba u prvom redu gledati, da do zaraze uopće ne dođe odnosno da sastojine ili pojedina stabla budu u slučaju pojave zaraze dovoljno otporna. Poglavito treba liječiti uzrok bolesti, a ne samu bolest, to je u uostalom i princip naše moderne higijene. Da budu pak naše četinjave šume odličnog zdravstvenog stanja i otporne prema raznim neprijateljima, trebamo ih racionalno uzgajati. Čuvati se moramo jakog iskorišćivanjia smrekovih i jelovih šuma, ne smijemo na jednoj te istoj površini prečesto ili čak svake godine provadati sječe, jer time stvaramo razne pogodnosti razmnažanju potkornjaka. Stojeća se stabla moraju prilikom sječe čuvati, da se ne ozleđuju, ne smijemo uzgajati čiste smrekove i jelove šume, nego mješovite sastojine smreke i jele s bukvom, koja je vrst drveća vrlo podesna za uzdržavanje odnosno popravljanje dobrote tla. Svako ozleđivanje, osobito španjanje stabala sa strane žitelja treba bezuslovno spriječiti. Imade danas predjela smrekovih i jelovih sastojina, gdje nema nijednog za sječu zrelog stabla, a da nije španjato. Razumije se, da je kod ovakvih prilika sav napor oko suzbijanja i sprečavanja zaraze od raznih šumskih štetnika iluzoran. RÉSUMÉ. Avis et propositions a . occasion du dépérissement périlleux du sapin et de . épicéa dans nos forets de la région montagneuse de Lika qui est causé par les bostrichides. 347 |