DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1930 str. 35     <-- 35 -->        PDF

Ing. } . BAT1Č, KOSINJ:


SUŠENJE JELOVIH I SMREKOVIH ŠUMA
U LICI.


LE DÉPÉRISSEMENT DE NOS PEUPLEMENTS DE SAPIN ET
DE L´ÉPICÉA


Poznato je, da su ličke jelove i smrekove šume god. 1923. i 1924.
puno trpile i stradale od raznih potkornjaka. God. 1929. ponovno se vratila
zaraza, tako da se moralo na hiljade jelovih i smrekovih stabala prije
zrelosti posjeći i trgovcima prodati uz bagatelnu cijenu.


Koliko mi je poznato, od ujedinjenja do danas nije napisao nitko od
šumarskih stručnjaka kakovu raspravu o štetočinjama u jelovim i smrekovim
šumama i njihovu pobijanju. Nešto su o tome pisali jedino prof.
Dr. Ž. Kovače v i ć (»Šumski požari i potkornjaci«, Šum. List br. 1.
god. 1924.) i prof. Dr. A. Langhoffe r (»Prof. Seitner o smrekovom
potkornjaku«, Šum. List. br. 12, god. 1924.).


Ponukan opasnošću, koja prijeti osobito ličkim jelovim i smrekovim


šumama od navale potkornjaka, studirao sam već dosta dugo, kako bi se


mogile spriječiti katastrofe od potkornjaka u našim šumama. Promatrajući


šumsko gospodarstvo u četinjavim šumama, došao sam do pomisli, da


mi sami slabim vošenjem šumskog gospodarstva pogodujemo razmna


žanju šumskih štetočinja.


Od kolike je važnosti pitanje oštećivanja šuma po raznim štetnim


kukcima, vidi se po tome, da su bile mjere suzbijanja zareznika uzako


njene već starim austrijskim šumskim zakonom od 3. dec. 1852. god. od


nosno cesarskim patentom od 24. juna 1867. god., kada je bio i za kralje


vinu Hrvatsku i Slavoniju uveden gore označeni šumski zakon o 3. dec.


1852. god. Odsjek HL, čl. 50. i 51. toga zakona propisuje, da se imade


svagda pozorno gledati na oštečivanje šuma po štetnim kukcima, te slučaj


zaraze prijaviti političkim vlastima, koje su dužne poduzeti sve mjere, da


se spriječi širenje daljnje zaraze.


Našim novim zakonom o šumama (H. deo § 29.) propisane su također


mjere opreznosti, što se tiče pojave štetnih zareznika. Prema § 29. toga


zakona vidi se dapače, da su upravitelji šuma ovlašteni, da sami u vla


stitom djelokrugu poduzmu sva sredstva i mjere, da se spriječi opasnost


pojave štetnih insekata, no istodobno imade se o navali insekata izvijestiti


nadležna opšta upravna vlast prvog stepena.


Od strane šumarskih stručnjaka poduzimale su se razne mjere pro


tiv pustošenju šuma po štetočinjama. Tako su se na pr. negdje postav


ljala lovna stabla, zaražena su se stabla konsignirala te hitno unovčivala,


a u zadnje vrijeme počela se polagati velika važnost i na to, da se gule


smrekovi i jelovi panjevi porušenih stabala, te da se ogule i ovršci tih


stabala, koji ostaju u šumi kao neupotrebljivi. No mjere protiv djelovanja


raznih potkornjaka ne provađaju se svuda podjednako, pa bi to trebalo


da se odredi jednom općom naredbom, Dešava se naime, da su šumarski


stručnjaci jedne upravne vlasti odredili, da treba u svrhu sprečavanja


345




ŠUMARSKI LIST 7/1930 str. 36     <-- 36 -->        PDF

zareznika guliti smrekove i jelove panjeve i ovrške jelovih porušenih
stabala, koji ostaju zbog svoje tehničke neuporabivosti neizveženi, dočim
se od susjedne upravne vlasti bijeljenje jelovih panjeva i ovršaka ne naređuje.
Naravski da tako ostaje bez pravoga uspjeha naredba one prve
vlasti, a osim toga se stvara ovakvim postupkom nezadovoljstvo medu
trgovcima. Trgovci videći, da se kod jedne šumske uprave drugačije postupa
nego kod susjedne, tumače taj postupak kao nepotrebnu šikanaciju,
tako da zbog toga dolazi do nepotrebnih neugodnih upadica između šumarskih
vlasti i trgovaca.


Spomenuo sam, da se već odavna vodila briga od strane šumarskih
stručnjaka, kako bi se pojava štetnih insekata spriječila odnosno dovela
do minimuma. Opažamo međutim protivno, naime to, da se zaraza od
potkornjaka u četinjavim šumama sve više širi. To znači, da je naš dosadanji
postupak u sprečavanju infekcije od potkornjaka neuspješan.


Poznato je, da su potkornjaci tek u nuždi primarni i da prelaze na
posve zdrava stabla tek u pomanjkanju mjesta zgodnijih za rasplođivanje.
Iz opažanja mogu međutim tvrditi, da sasrna zdrava stabla ne bivaju
uopće napadnuta, pa ni onda, kad se podkornjaci zbog pogodnog im vremena
(dakle za vreme sušnih godina) uveliko razmnože.


Opažanjem osvedočio sam se, da se pojava štetnih zareznika za
vrijeme sušnih godina (kad pređu insekti i na vidljivo zdrava rastuća
stabla), proteže isključivo na sastojine s rijetkim sklopom i mršavim tlom
na prisojenim stranama. Hoćemo li dakle znati, da li je navala potkornjaka
primarna ili sekundarna, moramo u prvom redu ustanoviti diagnozu
zdravstvenog stanja napadnutih stabala.


Znamo, da za vrijeme pojave štetnih insekata na šumskome drveću
bivaju redovito napadnuta stabla, koja su već na prvi pogled bolesna ili
onakova, koja izgledaju doduše zdravima, no na kojima točnijim promatranjem
možemo uočiti, da je njihova otpornost protiv raznih infekcija
minimalna zbog slabog odgajanja sastojine.


Znamo, da su jela i smreka vrsti drveća, koje podnose zasjenu.
Zadaća se šumskog gospodarstva dakle, da vodi računa o svojstvu
zahtjeva drveća na svjetlo. Stoga uzgajatelj smrekovrh i jelovih šuma
mora paziti, da one ne budu previše otvorene s obzirom na sklop. Previše
otvorene jelove i smrekove šume nijesu i ne mogu biti nikad odličnog
zdravstvenog stanja. Ovakove otvorene sastojine — osobito one na prisojenim
stranama i lošem tlu — izvrgnute su raznim elementarnim oštećenjima
kao na pr. od suncožara, od velike studeni, od vjetra, od kiše
i t. d. U vezi s time trpe stabla od raznih oboljenja, a zbog lošeg i mršavog
tla stabla su slabog prirasta, kržljava i neotporna.


Pojavi li se dakle jača zaraza od potkornjaka, nedvojbeno je, da će
najprvo stradati navedene sastojine — zbog loše otporne snage i slabog
zdravstvenog stanja svojih stabala. To i biva redovito.


Hoćemo li dakle, da očuvamo naše smrekove i jelove šume, moramo
u prvom redu gledati, da budu sastojine valjano odgojene. Šumsko gospodarstvo
mora ići za tim, da se odgoje zdrave, jake i otporne smrekove
i jelove šume. Od toga principa nesmijemo odstupiti ni u ikojem slučaju,
od toga nas ne smiju odvraćati nikakovi trgovački momenti niti eventualne
potrebe novčanih prihoda. Pravcem uzgajanja zdravih i otpornih
smrekovrh i jelovih sastojina moramo dakle da idemo, ako hoćemo očuvati
jelove i smrekove šume od pustošenja po štetnim zareznicima. Svi


346




ŠUMARSKI LIST 7/1930 str. 37     <-- 37 -->        PDF

ostali propisi, Ikako se imade postupati, kada je već zaraza tu, iluzorni su
više ili manje. ;


Treba u prvom redu gledati, da do zaraze uopće ne dođe odnosno da
sastojine ili pojedina stabla budu u slučaju pojave zaraze dovoljno otporna.
Poglavito treba liječiti uzrok bolesti, a ne samu bolest, to je u
uostalom i princip naše moderne higijene. Da budu pak naše četinjave
šume odličnog zdravstvenog stanja i otporne prema raznim neprijateljima,
trebamo ih racionalno uzgajati. Čuvati se moramo jakog iskorišćivanjia
smrekovih i jelovih šuma, ne smijemo na jednoj te istoj površini
prečesto ili čak svake godine provadati sječe, jer time stvaramo razne
pogodnosti razmnažanju potkornjaka. Stojeća se stabla moraju prilikom
sječe čuvati, da se ne ozleđuju, ne smijemo uzgajati čiste smrekove i jelove
šume, nego mješovite sastojine smreke i jele s bukvom, koja je
vrst drveća vrlo podesna za uzdržavanje odnosno popravljanje dobrote
tla. Svako ozleđivanje, osobito španjanje stabala sa strane žitelja treba
bezuslovno spriječiti. Imade danas predjela smrekovih i jelovih sastojina,
gdje nema nijednog za sječu zrelog stabla, a da nije španjato. Razumije
se, da je kod ovakvih prilika sav napor oko suzbijanja i sprečavanja zaraze
od raznih šumskih štetnika iluzoran.


RÉSUMÉ.


Avis et propositions a . occasion du dépérissement périlleux du sapin et de .
épicéa dans nos forets de la région montagneuse de Lika qui est causé par les bostrichides.


347