DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1930 str. 35     <-- 35 -->        PDF

Ing. } . BAT1Č, KOSINJ:


SUŠENJE JELOVIH I SMREKOVIH ŠUMA
U LICI.


LE DÉPÉRISSEMENT DE NOS PEUPLEMENTS DE SAPIN ET
DE L´ÉPICÉA


Poznato je, da su ličke jelove i smrekove šume god. 1923. i 1924.
puno trpile i stradale od raznih potkornjaka. God. 1929. ponovno se vratila
zaraza, tako da se moralo na hiljade jelovih i smrekovih stabala prije
zrelosti posjeći i trgovcima prodati uz bagatelnu cijenu.


Koliko mi je poznato, od ujedinjenja do danas nije napisao nitko od
šumarskih stručnjaka kakovu raspravu o štetočinjama u jelovim i smrekovim
šumama i njihovu pobijanju. Nešto su o tome pisali jedino prof.
Dr. Ž. Kovače v i ć (»Šumski požari i potkornjaci«, Šum. List br. 1.
god. 1924.) i prof. Dr. A. Langhoffe r (»Prof. Seitner o smrekovom
potkornjaku«, Šum. List. br. 12, god. 1924.).


Ponukan opasnošću, koja prijeti osobito ličkim jelovim i smrekovim


šumama od navale potkornjaka, studirao sam već dosta dugo, kako bi se


mogile spriječiti katastrofe od potkornjaka u našim šumama. Promatrajući


šumsko gospodarstvo u četinjavim šumama, došao sam do pomisli, da


mi sami slabim vošenjem šumskog gospodarstva pogodujemo razmna


žanju šumskih štetočinja.


Od kolike je važnosti pitanje oštećivanja šuma po raznim štetnim


kukcima, vidi se po tome, da su bile mjere suzbijanja zareznika uzako


njene već starim austrijskim šumskim zakonom od 3. dec. 1852. god. od


nosno cesarskim patentom od 24. juna 1867. god., kada je bio i za kralje


vinu Hrvatsku i Slavoniju uveden gore označeni šumski zakon o 3. dec.


1852. god. Odsjek HL, čl. 50. i 51. toga zakona propisuje, da se imade


svagda pozorno gledati na oštečivanje šuma po štetnim kukcima, te slučaj


zaraze prijaviti političkim vlastima, koje su dužne poduzeti sve mjere, da


se spriječi širenje daljnje zaraze.


Našim novim zakonom o šumama (H. deo § 29.) propisane su također


mjere opreznosti, što se tiče pojave štetnih zareznika. Prema § 29. toga


zakona vidi se dapače, da su upravitelji šuma ovlašteni, da sami u vla


stitom djelokrugu poduzmu sva sredstva i mjere, da se spriječi opasnost


pojave štetnih insekata, no istodobno imade se o navali insekata izvijestiti


nadležna opšta upravna vlast prvog stepena.


Od strane šumarskih stručnjaka poduzimale su se razne mjere pro


tiv pustošenju šuma po štetočinjama. Tako su se na pr. negdje postav


ljala lovna stabla, zaražena su se stabla konsignirala te hitno unovčivala,


a u zadnje vrijeme počela se polagati velika važnost i na to, da se gule


smrekovi i jelovi panjevi porušenih stabala, te da se ogule i ovršci tih


stabala, koji ostaju u šumi kao neupotrebljivi. No mjere protiv djelovanja


raznih potkornjaka ne provađaju se svuda podjednako, pa bi to trebalo


da se odredi jednom općom naredbom, Dešava se naime, da su šumarski


stručnjaci jedne upravne vlasti odredili, da treba u svrhu sprečavanja


345