DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1930 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Time, što smo utvrdili, da su promjenjivi zahtjevi bukve za svjetlom razlogom strukturnim diferencijama bukove prašume, bit će nam jasnije mnoge pojave i nepravilnosti, koje su nam još ranije bile nerazumljive. Tako se na plohama broj 9, 10, 12, 13 i 20 obrazovala najpotpunija binomska struktura s razloga, što su te plohe jako izloženog položaja, dakle i nepovoljnih prilika staništa. Zbog toga se i umanjila sposobnost bukve da podnosi zasjenu, a uvećali zahtjevi za svjetlom. Zbog nestašice svjetla tanja stabla ugibaju u j;ačoj mjeri. Njihovog suviška nestaje, a preostala se stabla grupišu u smislu binomske razdiobe. Plche na Vel. Javornici i 11. na Bjelolasici zaklonjene su doduše od hladnih zračnih struja, ali se zbog znatne nadmorske visine nalaze pod surovim klimatskim i nepovoljnim edafskim prilikama. Zbog toga se povećavaju zahtjevi bukve za svjetlom, što dovodi do znatnijeg izlučivanja tanjih stabala i obrazovanja binomsike strukture. Na sličan način možemo protumačiti, zašto na 14 i 16—19 plohi na Bjelolasici ne nalazimo tipično izraženih binomskih oblika. Bjelolasica je krupan i prostran masiv za razliku od ostalih glavica, manjih kosa i vijenaca, na kojima smo nailazili na sastojine dobro izraženog binomskog sastava (Risnjak, Viševica, Bijele Stijene i Miškovo Bilo). Prilike se staništa ne mijenjaju u svakom slučaju podjednako i srazmjerno s promjenom nadmorske visine. Promjene tih faktora cvise još i o lokalnim prilikama stojbine i njenog okoliša.1" Tako gornja, alpska granica šume u kompaktnijim masivima dopire do znatnijih nadmorskih visina, nego na usamljenim glavicama. Dok je na pr. glavica Viševice (1428 m) gola, to u istoj visini na Bjelolasici nalazimo još gustu sastojinu. I naša najviša (19) primjerna ploha, položena na Bjelolasici, dopire do visine od 1.410 m, gdje se nalazila još dosta dobra, ma i sitnija sastojina. Ruhn e r17 slično navada, da se toplina viših staništa sa znatnijom visinom tim sporije umanjuje, što su veće mase tla obuhvaćene tim izdizanjem. Drugim; riječima, prilike staništa na krupnim masivima mnogo su povoljnije od odnosa usamljenih glavica i kosa istih nadmorskih visina. To naročito vrijedi za Bjelolasicu. Zbog nešto povoljnijih općih prilika staništa i bukva na Bjelolasici ima manje zahtjeve za svjetlom pa bolje podnaša zasjenu nego na usamljenim i izloženim glavicama istih visina. Zbog toga je i mortalitet tanjih stabala u istim visinama Bjelolasice manji, .pa se stoga i nije mogla obrazovati tipična binomska struktura, makar se jasno zapaža tendencija prema njoj. Pošto bura na Bjelolasici ne može da razvije svu svoju razornu snagu, nije ni,sklop prekinut, pa stoga ne nalazimo potstojne sastojine kao na Bijelim Stijenama i Risnjaku, zbog koje nastaju naročite prelazne zone s tipičnom depresijom broja stabala. Na potpuno zaštićenoj stojbini 16. primjerne plohe i pored znatne nadmorske visine nalazimo tipično stanje kososti, jer tanka stabla ne ugibaju u tolikoj mjeri. Odatle slijedi, da su i lokalne prilike od izvjesnog utjecaja, pa se ne smije očekivati, da će se na višim položajima svuda i na svakom mjestu naći tipična i dobro izražena binomska struktura. U svom potpunom obliku ona se javlja tek na visokim i eksponiranim stojbinama, a uz to surovih klimatskih prilika, zbog kojih je bukva postala vrstom 18 Dr. A. B ü h 1 c r: Waldbau I. str. 212. Vidi o tome također: Dr. H. Mayr : Spomenuto djelo str. 19. 17 Dr. K. Rübner : Spomenuto djelo, str. 29. 387 |