DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1930 str. 22 <-- 22 --> PDF |
excelsa, dolazi do visina od 1.500 m i podnaša znatnu zasjenu. Druga, Picea excelsa var. columnaris nastupa samo u regijama iznad 1.500 m sve do alpske grlanice, do 1.850 m. Uske je krošnje, pa zahtijeva mnogo više svjetla od prve. Zasjenu podnosi jedino u mladosti. To bi ujedno bio izravni dokaz o povećanju zahtjeva za svjetlom u višim regijama, kod iste vrsti drveća. Nas međutim u prvom redu zanima bukva. Upravo za nju navada Wiesn e r,12 da je njen minimum zahtjeva za svjetlom varijabilan. 1 ako na slobodnom prostoru i u povoljnijim prilikama taj minimum pada na V«-, dok se u sklopljenoj sastojini povećava na Veo potpune rasvjete. Isto je ustanovljeno i za Aesculus hippocastanum, kod koga se u sličnim prilikama minimum povećava sa ..> na W Kod ovih je pojava bitno to, š t o se kraj naročito povoljnih prilika staništa minimum potrebe na svjetlu umanjuje. Obratno, kraj nepovoljnih se prilika povećava. Time smo se ujedno primakli jezgri ovog pitanja, jer se pomoću navedenih opažanja može objasniti postanak binomslke strukture. Polazimo od osnovne konstatacije, da su zahtjevi neke biljke za svjetlom varijabilni i da ovise o općim prilikama staništa, a do izvjesne mjere i o starosti pojedinih individua. Bukva u niskim položajima podnaša jaku zasjenu. Prema B ü h ! e r u13 je u tom pogledu nadmašuju jedino jela i tisa. Visoki položaji, kako smo vidjeli, u cijelosti znače pogoršanje klimatskih i edafskih prilika,. Kraj takovih odnosa povećavaju se u smislu prednjih rezultata i zahtjevi bukve za svjetlom. Stoga na visokim stojbinama, uz to surovih klimatskih i nepovoljnih edafskih prilika, bukva mijenja svoj temperamenat. Ona sad zahtijeva mnogo više svjetla, nego u nižim položajima, da hi se kraj težih uslova za život mogla pomlađivati, nesmetano rasti i obrazovati sklopljene sastojine. Bukva je stoga postala vrstom drveća, koja zahtijeva više svjetla (Lichthölzart).1* Ta promjena biološkog karaktera dovodi do dubokih strukturnih promjena u sastojini. Tako mladik, koji podnaša jaču zasjenu, još nekako i vegetira pod zastorom odraslijih stabala, a pogotovo uz pomoć intenzivnijeg svjetla visokih regija. Stoga i nalazimo na većini ploha izrazite binomske strukture gustu, ali nisku šikaru zastarčenog miadika-podrasta. Naprotiv nešto odraslija i starija stabla, po prilici od 10—26 cm prsnog promjera, imaju mnogo veće zahtjeve za svjetlom, jer ta potreba raste — do izvjesne granice — sa starošću. Međutim, upravo kod tih smo kategorija opazili najveći mortalitet. A ta stabla ugibaju upravo stoga, jer nemaju dovoljno svjetla. Zbog toga i ne mogu da urastaju među stabla jačih dimenzija. Nestašic a svjetla razlogom je dakle velikom mortalitetu i nestanku onog obilja stabala tankih dimenzija, što daje karakteristično obilježje sastojinama nižih položaja. Do tog obilja ili suviška može doći jedino kraj povoljnih stojbinskih i klimatskih prilika 12 J. Wiesner: Spomenuto djelo, str. 153 i 154. 13 Dr. A. Bühl e r: Der Waldbau. 1918. I. str. 444. 14 Dr. H. Mayr : Waldbau auf naturgesetzlicher Grundlage. Berlin 1909. str. 103. »So werden z. B. Buchen und Tannen auf schlechten Böden, im kühlsten Klima zu Halbschattenholzartcn.« Po mojem mišljenju, u naročitim — ekstremnim slučajevima može bukva da postane i tipičnom vrstom drveća, koja zahtijeva mnogo svjetla (Lichtholzart). Taj prelaz od podnašanja zasjene pa do zahtjeva za svjetlom postepen je, pa će se ti prelazi svakako opažati i na strukturi sastojine. 332 |