DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1930 str. 20 <-- 20 --> PDF |
stabala još mogu transpirirati, asimilirati i rasti. To je svojstvo bukve dokazano po raznim piscima, u raznim prilikama i vremenima tako, da je ono izvan svake dvojbe. Usamljeno Boiggre v e-ovo i F´ r i c k e-ovo mišljenje, koje je poricalo takovu razdiobu, nije se moglo održati. Bečki profesor J. Wiesne r u svom klasičnom radu o svjetlu navada, da je ovisnost biljne vegetacije o svjetlu tolika i da ta pojava svakodnevno dolazi toliko do izražaja, da prvi — ma li grubi počeci po znavanja toga odnosa sižu još u doba, kad još mije bilo nikakove znanosti. Međutim pravo, dublje poznavanje toga odnosa novijeg je datuma. Tek koncem 18. vijeka otkrio je ti dokazao genijalni Ingen-Hous z pojave asimilacije ugljične kiseline iz vazduha pomoću svjetla. On je ujedno prvi, koji je shvatio važnost i vezu između svjetla i života. Svjetlo je prema Bühleru3 jedan od najvažnijih i najutjecajnijih klimatskih faktora, prema kojemu sve rasi ine osjetljivo reagiraju. Svjetlo je stoga upravo onaj eiemenat, koji tijesno povezuje izvanje klimatske prilike staništa s unutarnjim, biološkim osobinama pojedinih vrsti drveća. Stoga bi i nepovoljne opće prilike staništa visokih regija mogle naći svog odraza upravo na ovom vrlo važnom biološkom faktoru. Međutim, ta potreba za svjetlom nije jednaka kroz čitav život jednog te istog stabla. 0 n a j e v a r i j a b u 1 n a, p a s e mijenja s p ojedinim fazama i dobama razvoja. Tako mlade biljke podnašaju više zasjene nego stara drveta, jer je kod ovih posljednjih odnos između površine, koja asimilira, i potroška supstancije nepovoljniji nego kod mladih biljaka.4 Prema M a y r u´´ najveća je potreba za svjetlom u doba najsnažnijeg prirasta u visinu. Uz to se ne smije ispustiti iz viđa ni upliv staništa u užem smislu (stojbine) na sposobnost za pođnašanje zasjene. Tako prema F ri cke-u" zahtijeva svaka biljka tim više svjetla, što je stojbina hladnija, s u v 1 j a i lošija. I prema Hesse Ima« n-ovim7 istraživanjima podnaša svaka vrst drveća veću zasjenu na svježoj stojbini nego na suhoj!. Wiiesner 8 na osnovu svojih istraživanja o svjetlu dolazi do zaključka, da postoji relacija između topline staništa i množine svjetla, koju dopire do biljke. Jedan dio toga svjetla znači za biljku višak topline, što je od naročitog značaja bod hladnih staništa. Ujedno ta pojava budi pomisao, da s većom geografskom širinom, odnosno sa znatnijom nadmorskom visinom raste relativna i a p s o 1 u t na potreba biljke za svjetlom. Da bi to važno pitanje objasnio, poduzeo je Wiesne r čitav niz istraživanja, pri čem je došao do ovih rezultata: 2 Prof. J. Wiesner : Der Lichtgenuss der Pflanzen. Photometrische u. physiologische Untersuchungen mit besonderer Rücksichtnahme auf Lebensweise, geographische Verbreitung und Kultur der Pflanzen. Leipzig 1907. str. 1. — Uvod. 3 Dr. A. Bühl er: Spomenuto djelo — I — str. 75. 4 Dr. A. Petračić : Uzgajanje šuma I. 1925. str. 92. 5 Dr. H. Ma y r: Waldbau. 1909. str. 97. e Fr icke : Licht- und Schattenholzarten, ein wissenschaftlich nicht begründetes Dogma. Centralblatt f. d. ges. Forstwesen 1904. str. 315—325. 7 Dr. A. Cieslar : Licht- und Schattenholzarten. Wien 1909. str. 4. 8 J. Wiesner : Spomenuto djelo str. 183 i dalje: Die Abhängigkeit des Licht genusses der Pflanzen von der geogr. Breite und der Seehöhe ihres Standortes. 330 |