DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1930 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Vegetationsfaktor, welcher im geringsten oder unzureichenden Maasse vorhanden ist. Dieses Naturgesetz ist für alle Verhältnisse bindend!«. Tek onda, ako se pojedini faktor ni u najpotrebnijem minimumu ne nalazi, dolaze do izražaja posljedice njegovog izostajanja. Pored toga, promjena jednog faktora ujedno izaziva i varijacije ostalih. Tako promjena nadmorske visine, kao sastavnog dijela faktora »položaj«, vrši istovremeno i izmjene klimatskih faktora. Prema Rubneru 3 mijenjaju se sa znatnijom visinom klimatski faktori na ovaj način: 1. Tlak zraka pada sa većom visinom. Zbog toga se i tlo brže suši, a biljka življe isparuje, jer su uz to izmjena vazduha i zračenje veće. Snabdijevanje vodom otešćano je stoga, pa je potreban znatniji priliv oborina. Rjeđi uzduh apsorbira manje množine topline. Stoga: 2. Temperatura pada sa znatnijim visinama. Noćno zračenje topline je jače, stoga su i veći dnevni ekstremi temperature. 3. Zračenje sunca je jače zbog tanjeg sloja vazduha. Udio difuznog svjetla je stoga manji; ali modre-i ultraljubičaste zrake dobivaju na značenju. Intenzivnost svjetla je jača sa znatnijom visinom. 4. Relativna vlaga je podvrgnuta znatnim kolebanjima. Aposlutni sadržaj vlage pada sa visinom. Zbog toga je intenzivnost zračenja jača. 5. Množina oborina raste s visinom. Važan je pokrov snijega, čija debljina varira. Snijeg traje dugo u proljeće, pa priječi prerani početak vegetacije. On je ujedno zaliha za proljetnu vlagu tla. Naoblaka je u planini zimi manja, a ljeti veća nego u ravnici. Magloviti su dani u planiničešći u ljetu, nego u zimi. 6. Snaga vjetra raste s nadmorskom visinom. 7. Trajanje vegetacije je u planini kraće — zbog dugačkog trajanja zime. Iz navedenoga slijedi, da nadmorska visina sama za se, kao jedan izolirani faktor, ne može biti jedinim razlogom znatnijeg mortaliteta tanjih stabala u višim regijama. Ona može biti jedino povodom istovremenog pogoršavanja i ostalih edafskih i klimatskih prilika. Zbog toga opće prilike visokih staništa, shvaćene kao jedna nerazdruživa cjelina, u toliko uplivišu na povećani mortalitet tanjih stabala, što su u znatniji m nad morskim visinama i opće životne prilike teže. Edafske prilike postaju sve nepovoljnije, a klimatski odnosi sve suroviji, stoga i sastojine imaju da održe sve težu borbu za opstanak. Pored takovih teških životnih prilika lakše dolazi do djelovanja onaj za sad još nepoznati faktor, koji se približio svome minimumu i koji je izravnim povodom znatnog mortaliteta tanjih stabala, a prema tome i binomske strukture sastojine. 7. Biološke osjobine bukve. Dosad je bila riječ jedino o spoljašnim silama ili utjecajima, koji dolaze do izražaja prilikom obrazovanja strukture prašume. Međutim time još nisu obuhvaćene sve sile, koje kod toga, učestvuju. Ne smiju se zaboraviti ni unutarnje, biološke osobine, o kojima ovisi karakter ili temperamenat svake vrsti drveća. Tako prema svojim biološkim osobinama spada bukva među one vrste drveća, koje podnašaju zasjenu. Pod tom osobinom razumijeva B ü h 1 e r1 sposobnost pojediinih vrsita drveća, ćia pod krošnjama starijih ´* Dr. K. Ru b n er : Spomenuto djelo. str. 64. — Qerbirgsklima. . Dr. A. B ü h 1 e r: Waldbau I. str. 434. 329 |