DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1930 str. 17 <-- 17 --> PDF |
kretan (dinamički) karakter, jer se elementi strukture tečajem vremena mijenjaju. U prašumi je naprotiv drugačiji tečaj prirodnog izlučivanja. Tako ugibaju postepeno sva prestara stabla, koja su postigla granicu svoje fizičke starosti. Od ostalih i tanjih stabala ugiba sve, što je iznad onog maksimuma, koji uz dane prilike još može da postoji na izvjesnom staništu. Izlučivanje zahvata dakle stabla svih debljinskih stepena. Ali tim se izlučivanjem stanje sastojine prašumslkog karaktera bitno ne mijenja. Pojedini elementi strukture jedino osciliraju oko nekog srednjeg iznosa. Stanje prašume bi dakle u glavnom bilo stacionarno — s obzirom na razmjerno kratke periode vremena, koje nam stoje na raspoloženju za promatranje toga pojava. Time ne dolazimo u protivnost s ranije izraženom misli o evoluciji prašume u d u g i m r a z d o b 1 j i m a, što je odmah u početku naročito, naglašeno. Stoga su posljedice izlučivanja stabala iz prašume više mirnog karaktera, jer je izlučivanju jedina svrha, da razne strukturne elemente podržava u stanju izvjesne ravnoteže s prirodnim silama. Stoga ćemo u sastojini karaktera prašume — barem za naše poimanje vremena — u svako doba moći konstatovati na većim površinama gotovo nepromijenjene elemente strukture, ´koji se međutim u gospodarskoj šumi mijenjaju s vremenom i prema vršenim sječama. Sječe su dakle onaj faktor, koji u gospodarskoj šumi prekriva pravo poznavanje prirodnog mortaliteta. U nedirnutoj prašumi toga faktora ne susrećemo, jer je intaktnost od sječa jedan od bitnih uslova prašumskog stanja neke sastojine. S druge strane u prašumi, oprečno mortalitetu, djeluje ekspanzija prirode, koja nastoji da nadoknadi sve gubitke. Priroda ne podnaša nikakovih praznina. Ona nastoji, da ih ispuni organizmima sposobnim za život. Gornja, maksimalna granica njihovog broja određena je mogućnošću opstanka. Sve, što je preko toga maksimuma, izlučuje se. Stoga se možemo nadati, da će se upravo na intenzivnosti mortaliteta i njenoj raspodjeli na pojedine debljinske razrede moći zapaziti posljedice djelovanja sila, čiji je konačni proizvod —- konkretno stanje prašume. Stoga će i studij mortaliteta znatno pomoći, da bi se upoznali razlozi postanka binoms´ke strukture bukovih sastojina visokih regija. Ranije je navedeno, što je sve obuhvaćeno mortalitetom i na koji se način došlo do podataka o tom faktoru. Apsolutni iznosi mortaliteta navedeni su kod osnovnog materijala za svaku pojedinu plohu, pa se na te podatke svraća pažnja. Ujedno je mortalitet predočen i grafički prilikom prikaza broja stabala pojedinih ploha. Proučavamo li pobliže razvoj mortaliteta, kako je predočen već samim tim grafikonima, to razabiremo, da on u glavnome dosta vijerno prati krivulju broja stabala. Što više, podaci o mortalitetu mjestimice objašnjavaju praznine i nepravilnosti, nastale nedostatkom izvjesnog broja stabala pojedinih debljinskih stepenova. Ali iz tih se grafikona razabire još i druga zanimiva pojava, koja je od naročite važnosti za riješenje ovog problema. Naime mortalitet pogađa slabije debljinske stepene jače nego deblje stepene. U glavnom najjači- mortalitet pokazuju doduše najjače nastanjeni debljinski stepeni, ali odatle u smjeru prema najslabijim stepenima mortalitet je znatno jači, nego u smjeru prema najjačim stepenima. Ta se pojava sasvim jasno primjećuje na plohama: 1, 2, 4, 5, 9, 10, 11. 12, 14, 17, 18, 19 i 20., dakl e 327 |