DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1930 str. 29     <-- 29 -->        PDF

pulaeiju s ovim napravama reguliraju se u svakom pojedinom slučaju
napose, već prema mjesnim prilikama, posebnim pravilnicima. Naravski
da kod ovakovog načina otpreme ne može biti govora o kakovoj brzoj
otpremi tovara, jer je maksimalna brzina vlakova, koji kreću s takovim
vozilima, dosta ograničena (do 20 km po satu). Dalnja dobra strana tih
naprava je u tom, da su po njima moguće otpreme u inače sasvim nepristupne
krajeve. .´.--„


Glede troškova otpreme, t. zv. režijskih troškova, nedadu se ustanoviti
nikakova normalija, jer sve zavisi o terenskim prilikama, o kapacitetu
takove pruge, o pogonskom materijalu i skupoći radne snage.
Potonja je pak, kao i sam pogoni iza rata podvrgnuta najvećim fluktuacijama.


Otprema minimalnih količina i tajni tarifi.


U šumskom poslu od važnosti je otprema većih količina od strane
jednog ili više otprematelja, unutar stanovitog roka i u stanovitoj relaciji.
Ovo pitanje dosta je komplicirane naravi i odlučuje glede unosnosti posla,
osobito kraj sadašnjih neproporcionalnih troškova otpreme na veće udaljenosti.
Poratne prilike proizvele su i u tom pravcu veće promjene, koje
prije nisu bile baš običajne. Događa se naime, da željeznička uprava
izdaje privilegij pojedinoj stranci, da može uz označenu nižu stavku otpremiti
ugovorenu količinu robe, nu pridržaje si pravo ukinuti po svojoj
volji upitnu pogodnost pod uvjetom, da do ukinuća pogodnosti stranka
participira na pogodnosti (nižoj stavci), ali za dalnje transporte da joj ne
pripada polakšica. Tim postupkom štetuje katkada osjetljivo kalkil
trgovca, koji je cijeli posao sagradio na uvodno spomenutoj povlastici.
Ispričava doduše željezničku upravu okolnost, da cijene artikula mogu
u međuvremenu porasti i tim sniziti fiziko poduzetnika na štetu željezničkog
poduzeća. Kako je međutim višeputa cijeli šumski posao riskantan,
dovada taj postupak poduzetnika u neugodan položaj ponovnih pregovaranja
sa primaocem robe, odnosno komisionarom.


U tom pravcu čine na pr. nizozemske željeznice iznimku, jer se kod
njih polakšice, odnosno percentualni popust strankama od normalnih
stavova, üzdaju tek iza dogovora, kojim se fiksiraju prava i.dužnosti
stranaka i željeznice.


Poseban položaj za otprematelje stvoren je posliie rata proširenom
uporabom t. zv. tajnih tarifa. Ovakovi tarifi bili su doduše Doznati i u
predratno.doba, a podjeljivali su se raznim korporacijama i konzumnim
udrugama. Takovi tarifi davali su se izravno na znanje postajama, te
nisu bili objelodanjiivani ni u službenim ni u strukovnim časopisima. Kao
oodvoz zaračunavana je neznatna kakova manioulaciona pristojba (5 ili
10 filira) i to tih forme radi, da bude neka razlika između tih i režijskih
pošiljaka, 7:0 koje se ne plaćaju nikakove pristojbe. Ali opseg tih tajnih
tarifa nije bio baš velik, te im se nije pridavala veća važnost u otpremnim
krugovima. Poratno doba donijelo je i na tom polju većih promjena.


Pod pojam tajnih tarifa potpadali bi i stavovi, kod kojih se za temelj
računu uzimlju udaljenosti znatno manje, nego je faktična kilometarska
udaljenost između predajne i odredišne stanice. Taj slučaj opažen je kod
rumunjskih državnih željeznica, koje za forsiranje izvoza via Constanza


891