DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1930 str. 26     <-- 26 -->        PDF

\
F- d
Greška je dakle približno u veličini izraza g ´ a to je polovina


volumena- napomenute piramide, koju možemo prilično opravdano nazvati


piramidom greške.


Primeni li se na kubisanje ovakovog dela debla Huberova formula,
to iz pređašnjeg razlaganja sledi, da će greška biti ravna četvrtini napomenute
piramide.


Volumen piramide greške zavisi, kao što se vidi, od dveju promenljivih
veličina F i d. Prva je zavisna samo od oblika debla (trupca), druga
opet od naše volje. Promenljiv sa promenama veličina F i cl, volumen
greške biće sve veći sa sve većim i sve manji sa sve manjim veličinama
F i d, a menjat će se naravski i sa promenom samo jedne od njih. Za
F = 0 ili za cl = O volumen njezin ravan je 0. U prvom slučaju trupac
ima oblik oblice, u drugom se stablo redukuje na jednu od osnovičkih
ravni. Za´konstantno d, t. j . za trupce iste dužine, a razna oblika, volumen
piramide greške rasti će sa površinom F, koja od minimalne vrednosti O,
kod oblice, raste sa sve jačim udaljivanjem od toga oblika.


Smanjuje li se d, što je zavisno od naše volje, greška, kao što sam
rekao, biva sve manja. To se u stvari i čini, kada se hoće da dobije što
tačnija kubatura jednog debla. Obično se, kao što je poznato, uzima cl ne
veće od jednog metra i na taj se način obrazuje čitav niz sekcija za računanje.
To je u dendrometriji poznata metoda sekcionisanja. ,


RÉSUMÉ.
En partant de la formule générale de cubage des prismoides, due a Torricelli ou
a Newton, et qui est aussi connue sous le nom de formule de Hugues ou de Wittstein.


. auteur cherche a donner . interprétation graphique de . erreur qui se commet en
appliquant les formules de cubage de Smalian et de Huber. II établit que cette erreur,
h, propos] de la formule de Smalian vaut, par approximation, dans la plupart de cas, la
moitié du volume de la pyramide d´erreur, qui a pour base le triangle de la
différence de superficie entre les deux sections considérées. A propos de la formule de
Huber, cette erreur, dans de cas semblables, vaut la moitié de . erreur qui se commet
en appliquant la formule de Smalian.


Insp. JOSIP OORNIČIĆ, ZAGREB:


O OTPREMI ROBE I DRVA ŽELJEZNICOM


(TRANSPORT DE BOIS PAR VOIES FERRÉES)


Tovarenje uopće.


Prošao je već preko decenij, a da sc na prometnom polju poratne
prilike nisu nikako približile predratnom solidnom stanju. Autoritativni
upliv, koji je na željezničke prilike uopće, na egzekutivnu, tarifalnu i
upravnu službu, te na sam. posao (trafic) vršilo društvo njemačkih željezničkih
uprava (Verein deutscher Eisenbahn-Verwaltungen), nije poslije
rata riičim naknađen, tek u četiri države (Njemačka, Austrija, Mađarska


.




ŠUMARSKI LIST 6/1930 str. 27     <-- 27 -->        PDF

i Nizozemska) opaža se veća sređenost u pravcu obdržavanja generalnih
i specijalnih ustanova, koje reguliraju promet. Zato neće biti na odmet,
ako potegnem neku paralelu između sadašnjih i predratnih odnošaja na
internacionalnom polju, kompariram te prilike, te ilustriram postojeće
stanje, koje je — više nego predratno — komplicirano carinskim uzancama.


Poratno doba prouzročilo je i na polju drvne industrije velike promjene.
Svakom, koji se bavio dobavom bilo kakove robe, poznato je, da
su prije svjetskog rata carine igrale u međunarodnom prometu dosta
sporednu ulogu. Specijalno se to moglo kazati za promet između nekadašnje
Austrije i njemačkog carstva, kada se roba najraznije vrsti dobavljala
bez svake carine ili uz minimalno opterećenje carinom. Ali i u prometu
sa Francuskom, Belgijom, a i Velfkom Britanijom, bile su carine i
za skuplje artikule dosta primjerene.


Exporten računali su s tom olinom tek u drugom redu, dok je otpremna
stavka na željeznici bila od mnogo veće važnosti za transport
manje vrijedne robe, među koju spada velik dio šumskih proizvoda.
Željezničke uprave nastojale su olakšati taj promet ne samo unutar svojih
mjesnih tarifa — izdavanjem najraznoličnijih polakšica, nego i posebnim
tarifnim svescima za drvo i drvne proizvode (kora, drvni ekstrakt, ugalj
i t. d.),


Ali i u poratnim tarif ima nalazimo već brojne stavove za razne
drvne artikule — u samim mjesnim tarif ima i njihovim dopunjcima. U
pojedinim priključcima (Anhang), koji se redovito izdavaju za svaku godinu
posebice, imamo brojne stavke, koje govore satno o otpremi drvnih
proizvoda. Pojedine stavke (stavovi) vrijede kao i prije za tovarenje u
količinama od 5, 10 i 15.000 kilograma, a i za nosivost (Tragfähigkeit)
kola. Potonji rekvizit postao je u najnovije doba osobito aktuelan. Starijim
otpremnicima poznate su odredbe želj. uprave, koje su poznavale
samo tovarnu stavku za 10.000 kg. Jako rijetko bila je označena nosivost
kola, jer je ona svršavala sa 12´5 tona, a gradnja kola sa 15 tona nosivosti
počela je tek u 90-tim godinama prošlog vijeka. Porastom prometa nastala
je potreba povisiti nosivost kola, a valjalo je računati i sa postajnim
uredbama, pak sa duljinom vlaka. Tako su nastala kola sa nosivošću od
15 do 20 tona, pa i više. Tako su uvrštene u tarif i stavke za nosivost
kola u većoj mjeri. Najnovije odredbe dozvoljavaju razne polakšice otpremnicima,
ako im od strane željeznice budu stavljena na dispoziciju
kola sa 30 i više tona, nosivosti. Stoji doduše i sada pravo naručitelja
kola, da zatraži na postaji kola sa odgovarajućom sadržinom, ali događa
se, da takova kola nisu uvijek na raspoložbu u kolnom parku željeznice.
U tom slučaju tarifna odredba, koja obavezuje stranku, da iscrpi nosivost
dostavljenih joj kola, ne vrijedi, te se ne plaća kirija za 25, 30 ili više
hiljada kilograma, nego samo za utovarenu količinu, t. j . težinu utovarene
robe. Naruči li pak stranka kola sa većom nosivosti — specijalna kola,
onda mora platiti za »prazninu«, ako ne natovari cijela kola, odnosno ne
iscrpi nosivost. Kod tovarenja robe od na pr. 23.000 kg u kola od 30 tona
nosivosti platiti će za nosivost označenu na kolima. Događa se međutim,
da otpremnik pojedine robe takovim postupkom ni najmanje ne strada,
jer je stavka za nosivost u pravilu uvijek jeftinija od one, koja je ustanovljena
za 10 ili 15.000 kilograma. Za tovare teške do 5.000 kg uvijek su
stavovi viši od onih, koji vrijede za 10.000 kg. Iznimke glede tovarenja


289




ŠUMARSKI LIST 6/1930 str. 28     <-- 28 -->        PDF

do nosivosti kola postoje nadalje u većoj mjeri kod računanja kirije na
prugama, koje ne podnasaju radi slabe konstrukcije veći pritisak na osovine.
To su većinom pruge II. reda, t. zv. vicinalne, regionalne 1 t. d. Isto
se tiče otpreme na uskotračnim prugama. Gore spomenute odredbe tiču
se naime samo normalnih pruga sa širinom od .495 m između obiju
tračnica.


Ali i na uskotračnim prugama nastoje željezničke uprave olakšati
poslovanje svojim komitentima. U tu svrhu dozvoljavaju se razne polakšice,
ako se tovar, koji dolazi sa normalne pruge, mora pretovarivati u
kola uskog kolosjeka ili obratno. Tada se za teži tovar stavljaju stranci,
bez nadoplate u bilo kakovoj formi, mjesto jednih po dvoja kola na raspolaganje.
Ostane li pak iza obavljenog pretovara na pretovarnoj postaji
još koja količina robe za naknadnu otpremu, to se taj višak s obzirom
na glavnu otpremu šalje uz naplatu kirije, dotično jediničnog stava, koji
je vrijedio za originalnu otpremu.


Moram međutim naglasiti, da ni tovarenje na svim normalnim prugama
nije uvijek bez zapreka. Ni ondje nije uvijek moguće izrabiti niti
tovarnu stavku od 10.000 tona — osobito, ako su kola teže konstrukcije.
Kako bi se stranka očuvala od pogibelji, da joj se istovari robn kod prelaza
na prugu sa slabijom podgradnjom, objelodanjuju željezničke uprave
od slučaja do slučaja iznose pritiska, koji podnasaju tračnice ove ili one
pruge. Obično se registrira u tim iskazima pritisak od 12 tona, a i niže
po osovini, dok pojedine željeznice idu j preko te mjere (Čehoslovačka,
Danska i t. d.). Biva to radi velikog broja kola sa većom nosivosti.


Klizaljke (Rollböcke).


Mnoge željezničke uprave pobrinule su se, da posebnim napravama
omoguće otpremu normalnih kola na uskotračnim prugama. Ovu praksu
nalazimo na brojnim njemačkim željeznicama, ali proširuje se uporaba
takovih uređaja i na druge države, odnosno dijelove svijeta (Austrija:
Preding—Stainz i t. d.. Čehoslovačka: Jindfichuv—Hradec Obrt i t. d.).


Ovakovi uređaji (Rollböcke, roulants pour le transport des vagons,
traverse trolleys) osobito su važni za poljsko, a i šumsko gospodarstvo,
te omogućuju u prvom redu otpremu cestovnih kola po tračnicama uskog
kolosjeka u tvornice i na industrijska poduzeća, pak otpremu normalnih
željezničkih kola na uskotračnim prugama. Razmak tračnica (kolosjek),
koji se najviše rabi kod tih klizaljka, je 1 metar. Ima ali i klizaljka, koje
služe za kolosjek 0´75 m. Kod potonjih se gubi sigurnost otpreme u većem
stepenu, dok je kod kolosjeka od 0´60 m pogibelj prevrnuća (Umkippen)
još veća nego kod širine od 0´75 m. Kod tih otprema valja najprije
paziti na pritisak vjetra, koji kod kolosjeka od 1 metra iznaša za
prazna normalna kola 100 kilograma po četv. metru, a 750 kilograma po
četv. metru kod kolosjeka od 0´75 m. Sam tovar na kolima ima se rasporediti
tako, da pritisak na tračnice bude podijeljen razmjerno. Trema
težini tovara, koji se ima sklizati, uzimlju se klizaljke sa dvije, tri, a i
četiri osovine.


Prednost tih klizaljka je u prvom redu u tom, da se na taj način
normalna kola (kolosjek .435 m) mogu otpremati preko zavoja, kojima
je polumjer manji od 100 m, dapače i kod polumjera od ciglih 15 m. Promjer
kolesa tih klizaljka mora biti jako malen već s obzirom na tovarnu
mjeru (Lademass) pruge, kojom se kreću te klizaljke. Odredbe za mani


jo




ŠUMARSKI LIST 6/1930 str. 29     <-- 29 -->        PDF

pulaeiju s ovim napravama reguliraju se u svakom pojedinom slučaju
napose, već prema mjesnim prilikama, posebnim pravilnicima. Naravski
da kod ovakovog načina otpreme ne može biti govora o kakovoj brzoj
otpremi tovara, jer je maksimalna brzina vlakova, koji kreću s takovim
vozilima, dosta ograničena (do 20 km po satu). Dalnja dobra strana tih
naprava je u tom, da su po njima moguće otpreme u inače sasvim nepristupne
krajeve. .´.--„


Glede troškova otpreme, t. zv. režijskih troškova, nedadu se ustanoviti
nikakova normalija, jer sve zavisi o terenskim prilikama, o kapacitetu
takove pruge, o pogonskom materijalu i skupoći radne snage.
Potonja je pak, kao i sam pogoni iza rata podvrgnuta najvećim fluktuacijama.


Otprema minimalnih količina i tajni tarifi.


U šumskom poslu od važnosti je otprema većih količina od strane
jednog ili više otprematelja, unutar stanovitog roka i u stanovitoj relaciji.
Ovo pitanje dosta je komplicirane naravi i odlučuje glede unosnosti posla,
osobito kraj sadašnjih neproporcionalnih troškova otpreme na veće udaljenosti.
Poratne prilike proizvele su i u tom pravcu veće promjene, koje
prije nisu bile baš običajne. Događa se naime, da željeznička uprava
izdaje privilegij pojedinoj stranci, da može uz označenu nižu stavku otpremiti
ugovorenu količinu robe, nu pridržaje si pravo ukinuti po svojoj
volji upitnu pogodnost pod uvjetom, da do ukinuća pogodnosti stranka
participira na pogodnosti (nižoj stavci), ali za dalnje transporte da joj ne
pripada polakšica. Tim postupkom štetuje katkada osjetljivo kalkil
trgovca, koji je cijeli posao sagradio na uvodno spomenutoj povlastici.
Ispričava doduše željezničku upravu okolnost, da cijene artikula mogu
u međuvremenu porasti i tim sniziti fiziko poduzetnika na štetu željezničkog
poduzeća. Kako je međutim višeputa cijeli šumski posao riskantan,
dovada taj postupak poduzetnika u neugodan položaj ponovnih pregovaranja
sa primaocem robe, odnosno komisionarom.


U tom pravcu čine na pr. nizozemske željeznice iznimku, jer se kod
njih polakšice, odnosno percentualni popust strankama od normalnih
stavova, üzdaju tek iza dogovora, kojim se fiksiraju prava i.dužnosti
stranaka i željeznice.


Poseban položaj za otprematelje stvoren je posliie rata proširenom
uporabom t. zv. tajnih tarifa. Ovakovi tarifi bili su doduše Doznati i u
predratno.doba, a podjeljivali su se raznim korporacijama i konzumnim
udrugama. Takovi tarifi davali su se izravno na znanje postajama, te
nisu bili objelodanjiivani ni u službenim ni u strukovnim časopisima. Kao
oodvoz zaračunavana je neznatna kakova manioulaciona pristojba (5 ili
10 filira) i to tih forme radi, da bude neka razlika između tih i režijskih
pošiljaka, 7:0 koje se ne plaćaju nikakove pristojbe. Ali opseg tih tajnih
tarifa nije bio baš velik, te im se nije pridavala veća važnost u otpremnim
krugovima. Poratno doba donijelo je i na tom polju većih promjena.


Pod pojam tajnih tarifa potpadali bi i stavovi, kod kojih se za temelj
računu uzimlju udaljenosti znatno manje, nego je faktična kilometarska
udaljenost između predajne i odredišne stanice. Taj slučaj opažen je kod
rumunjskih državnih željeznica, koje za forsiranje izvoza via Constanza


891




ŠUMARSKI LIST 6/1930 str. 30     <-- 30 -->        PDF

rabe pri izračunavanju vozarine posebne kilometričke udaljenosti za favorizirane
pošiljke. Ovo je upravo antipod virtualnim kilometrima, koji
su i sada jako u porabi na pr. kod Austrijskih saveznih željeznica (Oe.


B. B. Insbruck—Bremen i t. d.). Slično se za stare ere uzimala udaljenost
crte Knin—Split sa 132 kilometra, dok ona iznosi samo 102 km.
(Nastavit će se — A suivre).


JUGOSLOVENSKO TRŽIŠTE DRVETA


MARCHÉ AU BOIS´ YOUGOSLAVE
ZAGREB, 29.; MAJA 1930. — ZAGREB, LE 29 MAI 1930.


TEČAJEVI ZAGREBAČKE BURZE.


(Les cours officiels de lai Bourse de Zagreb).
Stanje kao na dan 28. aprila 19,30. Vidi S. L. broj 5—1930.
La situation comme en date du 28 avril dernier. Voir le Numéro précédent.


LITERATURA


Dr. Christof Wagner: Lehrbuch der theoretischen Forsteinrichtung. Berlin 1928. str. 333.


P´rošla godina doiiela je nemačkoj uredajmoj literaturi jednu krupnu prinovu. Dr.
Ch. Wagner, profesor na Univerzitetu u Freiburgu, pisac zapaženih dela »Die Grundlagen
der räumlichen Ordnung im Walde« i »Der Blendersaumschlag und sein System«
izdao je i ovo treće delo, koje će još dugi niz godina davati pobude za daljnjim razrađivanjem
pokrenutih pitanja. Ovo posljednje delo, uzeto kao celina, bezuslovno znači
jednu veliku dobit za uredajnu literaturu. Uz to po svojim koncepcijama i metodici
upravo iskače iz posleratne stručne literature, makar je ova dala i nekoliko dobrih
dela. U neku ruku moglo bi se ono smatrati logičnim nastavkom spomenutih dvaju
radova, s kojima zapravo čini jednu organičku celinu.


U prvom redu primećuje se jedna osebiua već u samom naslovu. Knjiga se bavi
teorijom uređivanja šuma, pa je ta linija konstatno zadržana u ćelom delu. U predgovoru
pisac ispravno konstatuje, da su mnoge ranije knjige o uređivanju šuma stajale
pod uplivom uredajnog sistema propisanog zvaničtiim instrukcijama za izvesno upravno


.