DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 53     <-- 53 -->        PDF

šume u državnu kasu, morao da dadne narod iz svog džepa, ako bi taj prihod od
šuma jednog dana prestao iz ovog ili onog razloga.


Zna se da kod nas; prihodi od šuma idu u državnu kasu. U obliku čistog dobitka
na stotine miliona — i to samo od šum. takse. A gdje je ostalo, kao što je prihod za
željeznice, koje prevoze ogromne mase drveta, razni oblici poreza, prireza i nameta
kod šum. preduzeća i slično, dok za nacionalnu privredu ti prihodi od šuma, posredno
i neposredno, idu na milijarde godišnje.


To bi eto također trebao da ima na umu svaki onaj, koji nepromišljeno, u zloj
nameri i bez nužde uništava i šteti šumu ma na koji način i ma gdje ona bila, a
takvih je kod nas nažalost vrlo mnogo. To su za normalan svet prosto samoubices
ljudi, koji seku granu, na kojoj sedc ili kolju kokošku, koja im nosi zlatna jaja. Ta
se čuda mogu da dešavaju samo kod našeg neukog, sebičnog, često zlobnog i nevaspitanog,
naročito seoskog sveta, koji od svojih uskih ličnih interesa ništa dalje ne
vidi. A to je jedno veliko zlo i nezgoda i da sam taj svet i za državu i eelinu, čiji je
sastavni1 dee.


Kad se samo pomisli, koliko se šuma uništi od strane naroda zlonamerno i
glupo, na razne načine, čovekti pamet stane pa ne zna da li ima posla s luda´ma ili
divljacima. Koliko samo šume padne za lude i bezbrojne ograde. One gutaju najviše
mladu, nezrelu šumu, podmladak, kojim se baš osigurava opstanak šume, a osim toga
se oko podizanja tih ograda troši ogromna ljudska i stočna radna snaga i skupoceno
vreme. To sve pretvoreno u novac iznosi ogromne svote, a donosi malu ili nikakvu
korist. Ja ne znam, kako žive ćele pokrajine, i delovi sveta bez tili nesretnih ograda,
te teške more naših šuma! Sve bi se to moglo bar za 70% umanjiti, kad . narod
počeo da ceni šume i kad bi saznao i uvideo njihovu vrednost i važnost.


Isto tako naš narod mnogo greši, kad misli, da ima bolji račun, ako sve svoje
zgrade, sprave i naprave pravi1 samo od drveta, jer ne računa sa malotrajuošću
drvnog materijala i sa utroškom ostalog skupog materijala i vremena. Najnerazumlivije
je, kako rekoh, a baš naše široke seoske mase najviše i najnemilosrdnije uništavaju
svoje okolne šume na trista načina, a zna se, da ie njihov život upravo
organski vezati za te šume. Da ironija bude još veća, one već imaju u tim šumama
osigurana sva svoja servitutna prava, kao što je pravo drvarenja, paše žirauja vodopoja,
slobodnog kretanja itd., pa su ipak naskočile, da pošto poto unište te šume, koje
baš njima najviše trebaju i u stvari su najviše njihove.


Najodvratniji je i najžalosniji naš svet onda, kad te šume uništava požarima
i na način, kako to on čini, jer nije redak slučaj, da neko radi 1 ili 2 dunama zemljišta,
koje često posle požara i ne iskoristi kako treba, uništi požarom na desetine hektara
često i naljepše i najdivnije šume i napravi od te krasote jednu strahovitu pustoš,
golet i večnu štetu. Svi se dobro sećamo, šta su počinili požari od naših šuma za ove
samo poslednje dve godine, a naročito prošle godine.


Narod ne vodi i ne će da vodi računa o tome, da država na ove paljike i ostale
pustoši i goleti mora da troši stotine milijuna baš narodnog novca za podizanje tamo
uništenih šuma. Dakle, tu narod udara sam sebe po džepu i to vrlo osetno. Pa onda,
su strašne poteškoće za šum. organe i za sam narod oko podizanja šum. kultura i zaštite
tih kultura i šum. zabrana od seoske stoke, globe, otštete hodanja, dangube i
vazdan koješta. Narod opet, koji šume ovako tamani, ne može da razume, da te uništene
šume treba ponovo podići, te se tome opire svim sredstvima, a samo na svoju
štetu i sramotu, dok država, kao zastupnik celog naroda, ne će, ne može i ne srne
tu da kapitulira i popusti baš u opštem interesu, jer su joj interesi celine, svega
naroda pf-eči od interesa i želja pojedinaca i pojedinih krajeva. Vreme je da se naš
narod već jednom »dozove pameti« i da se okani ovog ludog i besmislenog uništavanja
svojih šuma. To je u nesumljivom interesu baš onih u prvom redu, koji te šume


259