DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 5 <-- 5 --> PDF |
jednako siječe po šumama bez odgovornosti, jer se još nije dospjelo povući valjanu graničnu liniju između državnih i seoskih šuma. Opće stanje za šume pogoršava se još više prilikama, koje su nastale iza rata. Na šume* se stavljaju vrlo veliki zahtjevi, koje one nikako ne mogu podnijeti bez štete za svoj dalji opstanak. Šume imadu danas bezbroj neprijatelja počevši od najnižih pa do najobrazovanijih društvenih slojeva. To je slab znak napretka, a po gospodarenju šumama može se najbolje prosuditi kulturni stepen naroda. Ako uporedimo šumsko gospodarstvo sa drugim pothvatima, vidimo, da je gospodarski uspjeh ili efekt šumskog gospodarstva mnogo manji od uspjeha tih pothvata. On je znatno manji i od financijskog uspjeha u poljoprivredi, koja je po mišljenju nekih najbliža šumskoj proizvodnje. To mišljenje nije ispravno, jer je tehnika šumske produkcije posve druga, pa nema s tehnikom poljoprivredne produkcije ništa zajedničko. Ondje, gdje proizvodi ekonom poljoprivrednik pšenicu i kukuruz i odgaja bolju stoku, tu nema mjesta šumarski tehničar, i obrnuto. Njima je zajednička samo energija sunčane svjetlosti. Ta šumsko je gospodarstvo tiho i skromno, ono ne radi s bukom i vikom. U njemu nema mjesta brzim izmjenama i eksperimentima, kao što je to moguće u poljoprivredi. Učinjene griješke u šumskom gospodarstvu u pogledu podizanja i izbora vrsti drveća osvećuju se tek nakon dugačkog vremena, dok se u poljoprivredi slične griješke mogu brzo ispraviti, često u istoj godini, pa i prije. Iz toga izlazi, da odredbe u šumskom gospodarstvu valja izvoditi na osnovi dobro smišljenog i svestrano ispitanog radnog programa, odnosno gospodarske osnove. U poljoprivredi se sve više rasi ruje objekt rada i djelovanje. P´oljoprivreda je udomila neke strane biljke (krumpir, kukuruz), oplemenila neke strane divlje biljke (djetelina), a sve jačom selekcijom oplemenjuje sve vrste žitarica i domaće stoke. Šumsko se gospodarstvo međutim bavi uzgajanjem od davnine poznatih vrsta drveća. Od mnogobrojnog drveća uzima napredno šumsko gospodarstvo za svoj objekt, odnosno za postignuće svog gospodarskog cilja vrlo malen broj vrsta drveća. U našim šumama raste svega oko 38 vrsta drveća, i to 30 vrsta listača, 8 vrsta četinjača i 5 vrsta eksota. Od svih tih vrsta uzgaja se tek 5 vrsta šumskog drveća, i to od listača hrast i bukva, a od četinjača smreka, jela i bor. Kako vidimo, mnogo ih je zvano, ali malo izabrano. Sve ostale vrste drveća ne uzgajaju se u pravilu nikad na prostranim površinama, nego su primiješane spomenutima pojedince ili u većim i manjim grupama. Svaka od spomenutih 5 vrsta drveća može doduše sama rasti, ali kudikamo bolje raste i daje mnogo veći financijski efekt, ako se uzgaja u zajednici sa drugim vrstama. Između tih 5 izabranih vrsta ima ih takvih, koje su rentabilnije od drugih, kao na pr. smreka od bukve, o čemu će poslije biti više govora. U šumskom gospodarstvu predstavlja 5 spomenutih vrsta drveća glavne, odnosno vladajuće vrste, dok sve druge služe kao pomoćnice za postignuće glavnog cilja šumskog gospodarstva. Taj je cilj u tome, da se s a št o manje troška, u što kraćem vremenu poluči što veći financijski efekt s kapitalima, koji su uloženi u_ šumsk u produkciju , odnosno da se postigne što veće ukamaćenje produktivnih kapitala. Očit primjer, da se šumsko gospodarstvo mora voditi utvrđenim načelima šumarske nauke, pružaju nam elitne stare i mlade hrastove 211 |