DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 46 <-- 46 --> PDF |
i članu Vrhovnog Zakonodavnog Saveta Dr. Josipu Balenu, uz interpretaciju u saglasnosti sa organima Ministarstva Šuma i Rudnika, pa se prema tome može očekivati, da će ovo biti jedin o kompletno izdanje ove knjige. Izvolite o ovim intencijama Ministarstva Šuma i Rudnika odmah upoznati sv e područne organe time da svojevremeno potreban broj knjiga otkupe za službenu uporabu, jer je izdanje ograničeno samo na izvestan broj primjeraka. Generalni direktor: V. Cmelik. ....... ..... ......... ......... I. ........... ........ ........ .... . ....... ....... ...... .. 0. ........ 1930. ... 3055. a .. ...... ... 5. .......... . ........ ........ ........ ...... ......... ......... I. .......... a .. ...... 1930., 1931. . 1932. .... ....... je .. ....... ... ........ . ..: .. ...........: .. ........ .........., ......... .... .........; .. ....... .......: .. 1. rpyuy .. ..... ......, .........; .. II. ..... .. .... ..... ........, .........; .. III. ..... .. .... ........., .......... ......... .... .....; .. IV. ..... .. ...... ......, .......... ... ...... ...... y .......; .. ....... ........: .. I. ..... .. ....... ........., ..... ......... Kp. ...... ...... y ........; .. IL rpyuy .. ........ ......., .........; .. III. ..... .. ........ ......, .... ........ ......... .... .....; .. IV. ..... .. .... ...... ........, .... ............ ......... .... ........; .. .........: .. ........ ........, ..... .......... ....... .. .......... ...... .. ........ .. 16. .... .. .. . ........ ..... POPULARNI DIO Ing. T. Rad. Marković, Olovo: SOCIJALNO-NACIONALNA VAŽNOST ŠUMARSTVA. (Popularno predavanje, održano 27. oktobra 1929. u Olovu — Bosna). 1. Uvod. Šume čine predmet i sadržinu jedne već toliko izgrađene i razgradene struke, koja je u kulturnom svetu poodavna podignuta na stepen nauke, tako da napredne države, odnosno kulturni narodi poklanjaju već odavna toj struci i nauci i toj privrednoj grani veliku pažnju i pridaju joj toliko važnosti, da su za njih osnovali i posebna Ministarstva i posebne niže, srednje i visoke škole, fakultete, za izučavanje i usavršivanje šumarstva kao nauke i za spremanje sposobnih, stručnih ljudi, šumara, koji će znati i umeti podizati, stvarati ovo veliko narodno dobro i s njim kako valja i treba upravljati, a na opštu korist. Za praktičnu i celishodnu upravu i iskorišćavanje našeg šum. blaga imamo i mi ministarstvo šuma i rudnika, a ovo opet svoje šum. direkcije, koja nadleštva daju direktivu i vode šum.-uzgojne osnove, programe i planove, služeći se pri tom svojim podređenim osobljem, kao što su šum. upravitelji, šum. referenti i lugari, koji svi skupa teže jednom cilju: podizanju, uzgoju, zaštiti i najrazumnijoj, najracionalnijoj upotrebi i iskorišćavanju šuma u korist celine, naroda, države. 252 |
ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 47 <-- 47 --> PDF |
Kako map red napomenuh, svi kulturni i prosvećeni narodi (mislim tu šire narodne mase), znaju već odavno, šta znače šume za život jednog naroda, za svakog ipojedinea i za ceo ovaj svet, što ga pokriva kapa nebeska. To zna — neko manje, neko više — i jedan iprocenat našeg naroda. Toga su naročito svesna naša šumarska nadleštva, koja sam napred spomenuo, ali toga nije svesno ili je nedovoljno svesno oko 85% našeg naroda u Bosni t. j . gotovo ceo seljački stalež i jedan dobar deo tako zvanog čaršijskog sveta. Opšte je poznato, a i razumljivo i prirodno, da je život i opstanak baš tih ..svesnih, naročito seoskih masa najviše i najneposrednije vezan za šume i to u mnogim i raznim oblicima. Neverovatno je, nerazumljivo i neprirodno, upravo jedna žalosna, ali istinita činjenica, da su baš te naše široke narodne mase ne samo ravnodušne prema šumama i njihovom prosperitetu, opstanku i budućnosti, nego najvećim delom upravo neprijateljski, direktno vandalski raspoložene prema šumama, pa ih uništavaju, igdjegod stignu — i gdje im to treba i gdje ne treba. Njima je uništavanje šume, ne birajući sredstava, prosto jedno satansko uživanje. Kod tih naših narodnih masa postoji neki čisto prirođeni, atavistički nagon, instinkt za uništavanjem šume; neka, da se tako izrazim, krvožednost za to, kao kod vuka, koji kad upadne u tor ovaca, pokolje sve do jedne i složi na gomilu — napravi bar neki red, a naši seljaci nemaju ni te osobine u šumi! Evo, to bi uporedenje najbolje odgovaralo za odnos našeg čoveka iz mase prema šumi, tom divnom Božjem daru i zemljinom ukrasu. — Da me se ne bi krivo razumelo, ja ovo govorim i tvrdim općenito, principijelno, jer ne poričem, da i među seoskim svetom ima izvestan deo ljudi, koji potpuno ili bar donekle pravilno shvaćaju važnost, potrebu i ulogu šuma, kao što smelo tvrdim, da ih ima dosta među našom inteligencijom, pa i visokom gospodom sa doktorskim titulama, iz svih staleža i sa svih položaja, koji su potpuno ravnodušni prama sudbini i stanju šuma, a ima ih prilično i takvih, koji odvratno, sebično, materijalistički gledaju na šume. Oni u njima samo vide jedino objekt za eksploataciju, vrelo ličnog ili koterijskog bogaćenja, da bi se lako došlo do novaca, ugodno, bezbrižno i gavanski živelo. To su sramni i gadni paraziti na narodnom telu, koje treba prezreti, odbaciti, osuditi i kazniti. O šumama, kao narodnom dobru i izvoru mnogobrojnih koristi i blagostanja, a o šumarstvu kao nauci mogle bi se napisati, kao što su i napisane, ćele serije knjiga. Toliko je i tako važna ta oblast šumarstva, pa se, u ovakvim zgodama kao danas ovdje, može da o ovom predmetu govori i izlaže samo u najopštijim crtama i pojmovima. Koristi su od šuma veoma mnogobrojne i raznolike. One su direktne ili indirektne, pa se ovom prilikom ne mogu one sve pobrojiti, te ćemo se zadovoljiti s tim, da istaknemo samo neke od njih, po mogućnosti najvažnije. 2. Šume i narodno zdravlje, odnosno fiziološko življenje. Važnost i uloga šuma sa stanovišta čovečjeg života vrlo je velika. Poznato je, da šume naročito žive nekim razvojnim životom poput čoveka i ostalih pokretnih živih bića, samo na jedan sasvim drugi način, koji neću ovdje objašnjavati u detalje. Drveće se također hrani. Ono raste, sazreva, stari i napokon propada, umire svojom prirodnom smrću ili usled neke druge spoljne sile ili bolesti. Ono diše, t. j . prima u se i ispušta iz sebe tvari i elemente u nevidljivom (za prosto oko) i plinovitom stanju, kao što nešto sjično biva i kod čoveka, kad diše. Drveće diše pomoću lišća, odnosno četinja, a čovek i mnogobrojna bića iz životinjskog carstva dišu pomoću pluća. Drveće se donekle i hrani pomoću lišća, ali glavnu hranu prima kroz korijen, žilje, koje služi kao neka sisaljka za sisanje hrane iz zemlje, a osim toga održava stabla, da stoje u prirodi uspravno, u dubećem stanju. Što su čoveku stomak i pluća, to su drveću lišće (četinje) i korijen (žilje). Covek kod disanja udiše zrak i taj tako udahnuti zrak prerađuje pomoću pluća, ali kao što kod svake prerade ima otpadaka, ima ih i ovdje; ima 253 |
ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 48 <-- 48 --> PDF |
nečeg suvišnog, nepotrebnog, pa i škodljivog, te se to odbacuje. Tako isto biva i kod drveća. Ono, što drveće primi u se kao sredstvo za život i razvitak, biva također prerađeno u njemu, te ono, što je potrebno za ishranu i razvoj drveća biva upotreb- Ijeno, a ostalo kao suvišno, nepotrebno i štetno odbačeno. Tu sad dolazi do međusobnog pomaganja, kooperacije, upravo omogućavanja golog života između čovjeka i drveća — kao što je to priroda i Providnost Božja znala lepo udesiti! .1er ono, što bilje — naročito to drveće, šuma — ispušta iz sebe, upravo neophodno treba čovek pri dihanju. To je jedno počelo, elemenat u plinovitom stanju tako zvani kiseonik (Oxygenium), koga u prirodnom, običnom stanju ne vidimo. Ovaj elemenat ispušta drveće iz sebe kod svog dihanja, odbacuje ga kao nešto njemu nepotrebno i suvišno, kao neki otrov za njega, a baš ovaj otrov za drveće treba neminovno čoveku za samo omogućavanje života, dihanja. Poznato je, da je zrak, koji mi, udišemo i bez koga možemo da živimo jedva par minuta, sastavljen bez malo za 80% od ovoga kiseonika (ima u običnom zraku tačno 79) delova), dok se ostatak od 21 dela sastoji iz jednog drugog, po svojim fizikalnim osobinama ovom sličnog elementa, tako zv. dušika (nitrogenium), čije samo ime pokazuje, kako on deluje t. j . guši, davi. Ali kako su prirodni zakoni nedokučivi u svojoj veličini, to će nam samo oni moći objasniti, da nam je za naš život (disanje) potrebna izvesna količina i ovog otrova, što davi, duši, jer se zna, da i ono, što je neophodno potrebno i ugodno, može da škodi i ubija, ako je preko potrebne mere, preterano uživano. Kažu, da, kad ne bi bilo ovog dušika primešanog onom nama tako potrebnom kiseoniku, mi bi dospeli u neko tako razdragano, čisto pijano stanje, da bi svi od reda počeli ludo da skačemo, da se grlimo i ljubimo. Nu, priroda se evo pobrinula, da ne dođe do toga. Nauka je ustanovila, da ljudi, prerađujući pomoću pluća udisani zrak, ispuštaju iz sebe jedan otrovni plin, tako zvanu »ugljičnu kiselinu«, a zapravo ugljikov dioxyd (CO2), spoj jednog dela ugljenika (carbonium) sa dva dela kiseonika. Ta bi nas »ugljična kiselina« udušila, da nije bilo šume i ostalog raslinstva, koji baš trebaju tu kiselinu, taj naš otrov, a nama za to daju potrebni čisti kiseonik. Vi ste opazili, da se u tako zv. zagušljivim prostorima, gdje istovremeno diše mnogo ljudi ili životinja, kao na pr. u kafanama, spavaonicama, pretrpanim želj. vagonima, neizvetrenim prostorijama i slično, teško diše, upravo guši i pada u nesvest, propada se, bledi, pluća slabe, a mozak ne može pravilno da radi. Opazili ste sigurno, da u takvim vrlo zagušljivim prostorima ne će ni šibica ili sveca da gori. Vama je sigurno dobro poznata naša narodna bolest tuberkuloza, koja nemilosrdno satire masu ljudi, pa i ´životinja, naročito kod nas u Bosni, ste čuli i videli, da se takve obolele osobe, da bi se spasle, ako već nije posve kasno, šalju ne u neke nizine, močvare, šašu, nego eto više u brda, u šume, a osobito u četinjaste, šume, koje izddšu onaj oživljavajući kiseonik i drugo ugodno i korisno i koji će istisnuti onaj otrov iz pluća i tako pluća Szlečiti. Tamo se nalazi tako zvani jelov balzam, koji godi plućima. Znamo iz iskustva, da nam sa planina (šuma) dolazi čisti zrak (vetar), koji nam godi i osvježuje nas. Vetar opet nije ništa drugo nego ustalasani zrak, koji mi udišemo. Vidite dakle, šta znači šuma za ljudsko zdravlje i održavanje života, pa ju prema tome treba i ceniti, čuvati i štediti. 3. Šuma kao ljepota i ukras, estetika. Mislim, da Vam nije potrebno mnogo dokazivati, da je za ljudsko oko, za uživanje i neko lepše, više osećanje svakako prijatnije,, kad se ljudski pogledi zaustave i odmaraju na lepim, krasnim, zelenim šumama, punim svakovrsne draži i miline, slatke pesme i cvrkuta ptica, za što samo treba imati oko i smisla, da ga se nađe i oseti, nego kad vam se pred očima pokaže slika neke bijedne golotinje, krša, otr 254 |
ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 49 <-- 49 --> PDF |
cane, nagrđene i iznakažene šume ili mizerne šikare. Šume su zaista jedinstven ukras zemljin, koji je Bog dao čoveku, da u njemu ne samo uživa, da se u njemu odmori i pomoću njega razgali i okrepi svoju umornu dušu i mozak, nego da se s njim, na imnogo načina, koristi. Koliko je drveće i kao ukras potrebno ljudskom oku, i osećaju, vidimo najbolje kod stanovnika u većim i velikim gradovima i varošima, gdje se ne žali ni truda ni novaca, da se podignu parkovi, drvoredi, aleje, a to se sve čini i radi zdravlja i radi ukusa i uživanja. Jeste li ikad čuli ili videli, da se sanatoriji, bolnice i slično podižu negde u šaši, kakvoj stepi, na kakvoj neizglednoj i neprijatnoj golini, ili da te zgrade ostaju, što no se kaže »gole kao bubanj«, bez parka i drveća oko njih?! Toga nema, jer se to protivi zdravu razum« i nagonu! A šta su parkovi i aleje, nego male šume i šumice, drveće, koje mi treba da znamo čuvati, ceniti i pametno upotrebljavati, pa ma gdje se ono nalazilo, bilo u nekim nepreglednim šumama (planinama) ili u nekom malom varoškom parku. 4. Šuma kao najelementarnija životna potreba. Svakom je čovjeku, koji bar malo misli, jasno, da je drvo kao šumski proizvod veoma važna i neophodno potrebna životna potreba. I to u svako doba od godine — i po ružnu i po lepu vremenu, i za bogata i za siromaha, za kraljevski dvorac kao i za seosku kolibici. Drvo što se kaže, treba čovjeku »od bešike do motike« — i kad se rodi i kad umire. Ko bi pobrojao sve koristi, potrebe i načine upotrebe drveta, ali ćemo svi priznati, da ih ima neobično mnogo. Uzmimo samo to, da bez drveta nema kuća, da se pomoću drveta najvećim ielom griju svi narodi, na njemu kuvaju, peku, od njega ili s njim prave raznovrsne, veoma potrebne i mnogobrojne predmete, sprave, oruđe itd. itd. Svi ti predmeti i izgradevinc potiču iskonski iz šuma, ma kojeg oblika, vrste i izgleda one bile, a znamo iz iskustva da kakovo seme šiješ, onako će ti i nići!«. Znamo, da se sve, što postaje i živi — nestaje, izrada se, degeneriše, ako se ne njeguje, ne gaji i ne čuva kako treba. Tako je i sa drvećem, odnosno šumom, koja će nam dati veće i lepše proizvode, ako je lepa, lepo odnegovana i očuvana, pametno iskorišćavana. Šume su i jedan idealan regulator padalina, koje nam osiguravaju veoma važnu životnu po trebu vodu, u obliku izvora i slično. Koriste tim mnogostruko poljoprivredni, reguli- šućii; klimu. 5. Šume kao zaštita i sigurnost. ´ Svako je od nas bar nešto i nekad osetio, vidio ili čuo, kakovih su sve čuda i pokora, pravih užasa i nesreća napravile razbešnjele prirodne sile, kao što su na pr. vode (poplave, gorske bujice), oluje, provale oblaka, hladnoće ili preterane vrućine i slično. Kolikogod su ove neobične sile i pojave strašne, sudbonosne i štetne, one bi to bile još u nesravnjivo većoj mcri, da nam nije šuma, koje mnogo, neobično mnogo umanjuju, sprečavaju i uklanjanu sva ta zla i nedaće, negdje manje, negdje Više, već prema terenskim prilikama, a naročito prema stanju, u! kojem se tamo šume nalaze u času, kad se te nesreće događaju. Znamo, koliko štete mogu da nanesu poplave usled provale oblaka i slično i pored šuma, ali moramo priznati i to, da su te štete neuporedivo veće i katastrofe teže-uz inače jednake uslove ondje, gdje nema lodnosno nije bilo ili nije dovoljno bilo šuma. Ovo naročito važi za brdske krajeve. Šume su jedan veoma važan, presudan regulator padalina. One sprečavaju, da padaline, naročito jake, obilne i nagle kiše, osobito to kod provale oblaka, ne otiču previše brzo po površini zemlje, tako da bi se vode naglo sabrale, pretvorile u razorne, štetne, strašne gorske bujice i nabujale potoke. Šume, drveće sa svojim krošnjama (granjem i lišćem) u veoma ih velikoj mcri regulišu, zaustavljajući njihovo naglo oticanje po 255 |
ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 50 <-- 50 --> PDF |
zemlji i omogućujući, da ih zemlja postepeno i lagano primi, .usisa u se jedan vrlo velik deo, što inače zemlja ne hi mogla učiniti, jer se voda u mnogo većoj meri skuplja i otiče po površini, nego što je zemlja u stanju da primi i usisa u se za vremc pa danja. Te tako primljene i usisane vodene mase skupljaju se postepeno u veće ili manje podzemne vodene rezervoare, bazene, ili se lagano kreću ispod površine u raznim pravcima, da opet negđe izbiju na površinu, ali umirene i blage »kao jagnjad«, dajući samo okrepu i život. Ove vodene mase, koje se naročito pomoću šuma skupljaju u zemlji, izbijaju ponovo na površinu u obliku mnogobrojnih, manjih ili većih, često prekrasnih vrela, od kojih nastaju kasnije (pomoću pritoka) potoci, reke i rećine, a Inajveći deo tih vrela služi za okrepu, gašenje žeđi i raznovrsnu drugu domaću po trebu ljudima. Nastavak, pojavu, trajanje i život tih vrela omogućuju najvećim delom (samo šume. Kad ne bi bilo šuma zaštitnica, šta bi na pr. bilo od ljudskih naselja, razne i/novine, oranica, livada, cesta, puteva, željeznica itd.? Sve bi to nagle i nabujale vode razorile, odnele i uništile. Poznato je, da šume mnogo regulišu i štetne, jake vetrove i oluje, umanjujući razornu snagu, lome im pravce i čine ih manje štetnim, a više korisnim za vegetaciju i ljudski opstanak, jer zaklanjaju i štite ljude i njihov imetak. One isto tako ublažuju veliku studen, jer ste sigurno mnogi i lično iskusili i osetili ili čuli, da kad se sa nekog otvorenog, nezaklonjenog prostora po hladnom i još vetrovitom vremenu ude u neku veću, gušću šumu, oseti se nagla promena u stepenu hladnoće. Učini vam se kao da ste ušli u neki malo zagrejani prostor i topao zaklon. Šta bi bilo od one mase raznih životinja (ptica, i divljači), da im nije šuma, koje ih štite od hladnoće, velikih snegova, leda i i ostalih nepogoda, od čoveka, pa i jedno od drugog, jer gdje hi se inače sklonio onaj ogroman broj živih stvorova, koji žive u šumama?! U tom je pogledu šuma jedan veliki dom, u kojem je sklonjeno bezbroj živih bića. Isto se tako zna, da šume u velikoj meri ublažuju i regulišu velike žege, utiču na velike suše, jer su šume u svako doba veliki rezervoar vlage, kojom one postepeno, za vreme velikih letnih žega, suša i vrelima ublažuju okolnu ugrijanu atmosferu i daju vlagu okolnim zemljištima, pa tako čine onde život ugodnijim, a zemljišta rodnijim i lakšim za obradu; jednom reći u mnogom olakšavaju i omogućuju ljudima život. Ima još jedna zaštita za ljude i ljudska naselja, koju pružaju šume, a to je zaštita od tako zv. lavina, snežnih usova, koje su pojave istina rede, jer dolaze samo u nekim visokim, golim planinskim krajevima i mestima, ali su ipak jedna opasnost za ljude i njihovu imovinu. Slično je s otiskivanjem i otkidanjem velikog kamenja i stenja sa strmeni iznad ljudskih naselja, naročito za vreme potresa i za velikih dugotrajnih kiša; kao što se to na pr. dešava u Hercegovini. Sve to izostaje gdje ima šuma, koje to onemogućuju. 6. Šume kao ekonomsko vrelo ili izvor materijalne koristi i blagostanja. Lako je dokazati, da su šume jedno od najvećih nacionalno-ekonomskih vrela, a naročito ondje, gdje su brdski, šumoviti krajevi i gdje druge privredne grane — kao /poljoprivreda, stočarstvo, voćarstvo, industrija i zanati — nisu razvijene ili nemaju uveta za svoj opstanak i razvitak, pa je stanovništvo upućeno na šumu za sve, što mu treba za opstanak. Nešto je slično i u ovim ovdje krajevima, koji su za više od 75% površine pokriveni šumama, a od ovih opet oko 80% četinjače — dakle šume, koje daju najbolje, najpcdesniji najrentabilnije drvo za rad, trgovinu i preradu. Ovde je istina, šum. privreda kombinovana donekle sa poljoprivredom, stočarstvom i liva jdarstvom, ali su šume ipak jedan od najvažnijih izvora narodne zarade i prihoda, odnosno, one bi to trebale da budu. Samo se nažalost naš ovdašnji svet ne zna i ne će da koristi ovom eps´ploatacijom ogromnih državnih, pa i znatnih privatnih šuma 256 |
ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 51 <-- 51 --> PDF |
jer radi i živi — osim malih izuzetaka — potpuno neracionalno, neekonomski, nepa´ metno. Kako rekoh, u ovim krajevima već odavno vlada tip komb-inovanog gazdinstva, kojem je istom nešto pred dva decenija pristupila šum. privreda. Ta šum. privreda, eksploatacija u velikom stilu, trebala bi, po zdravoj pameti i ekonomskim načelima i! zakonima, da ekonomski mnogo i znatno unapredi ovdašnji živalj, koji je već i dotle ekonomski prilično dobro stajao li mogao da živi sam od sebe, a ovo, što mu je mogla i trebala doneti eksploatacija ovih ogromnih šuma, trebalo je da bude čisti višak i dobitak njegove domaće privrede, koji se trebao stalno gomilati i povećavati se s kamatama na kamate. Međutim šta vidimo?! Ovdašnjii svet, mesto da se mudro i pametno koristi sečom i preradom ovih svojih nepreglednih šuma, da postane ekonomski nezavisniji, bogatiji, prosvećeniji i ugledniji, on je, ne znajući i prosto ne htijući se — radi svoga javašluka, lenosti indolentnosti — snaći, u mnogom je ostao, gdje je i pre početka ove eksploatacije bio (u nečem je čak i nazadovao), a samo su poneki svesniji, vredniji i sposobniji pojedinci — koji manje, koji više — koraknuli napred i to obično samo materijalno, dok je glavna masa ostala, gdje je i bila ili je nešto nazadovala. Ovaj je nekad gotovo potpuno ekonomski nezavisan svet postao opet protivno zdravu razumu, neko ekonomsko roblje, jedna jeftina i obilna, prosta, fizička radna snaga za eksploatatora ovih retkih narodnih šuma. To je u mnogome i zato, što ovaj narod ovdje nije imao ´svoje domaće narodne prijateljske inteligencije, koja bi ga vodila,´ potstrekavala i upozoravala na sve što je potrebno, a narod je sam po sebi bio, ´pa je i danas na niskom kulturno-prosvetnom stapenu, prepušten sam sebi i svojoj sudbini, nesposoban da dobro i pravilno uoči svoj interes i da ga čuva i brani, dok su oni, kojima je on nudio svoju radnu snagu, kao i oni, koji su s njim politički do nedavna upravljali, bili sasvim indiferentni za njegovu sudbinu i gledali u njemu samo; jedan objekt eksploatacije bez skrupula. Oni su u ovim šumama tražili samo svoj materijalni račun i profit, a drugo im nije ni trebalo, niti im je konveniralo. Narod međutim, sam sebi prepušten, nije imao dovoljno svesti i snage, pa ni pameti i sloge, da se trgne i sam osvesti, nego se naprotiv utrkivao u poniznosti i ropskoj u služnosti, na svoju veliku (štetu i sramotu. Tako se može slobodno reći, da će ovaj narod ovdje, ako ostane ovakav, kakav je, po odlasku firme »Krivaje« (Eisler i Ortlieb) stajati u mnogom pogledu gore nego pre njena dolaska u ove krajeve. On je zapustio i zanemario svoju dosadašnju seosku privredu, potpuno se »otpalio« od intenzivnog redovnog poljoprivrednog rada, postao je — i to s nekim ponosom i uživanjem — -neka vrsta poluproletarijata i zadovoljan je, što danas, može, da drži za kočnicu, skretnicu, slušalicu i slično, očekujući »plaću«, da plati ili ne plati ono, što je zatrošio prehranjujući se i odevajući, a eventualni višak (pa neisplaćeni dug) da »smaže« u piću, kartama i slično, misleći samo na iduću »plaću«, koju čeka ista sudbina, dok na čuvanje bijelih novaca za crne dane niko i ne misli. O gubitku i smanjenju ljudskog i nacionalnog ponosa, časti morala, karaktera i poštenja da ovdje i ne govorim. Sve ovo neka narod pripišc sebi, svojoj- krivici i sudbini. Ovi svi gore navedeni negativni, nepovoljni momenti trebali su, da je bilo sreće, biti pozitivni, kao što je to slučaj u drugim naprednijim i svesnijim krajevima, jer ma kako bio obestan, moćan i nečovečan eksploatator (ovdje tudinac) ovakovih narodnih blaga, kao što su ove naše šume, on ipak mora da utroši u njihovu eksploataciju velik kapital, iz koga vest i sposoban narod, koji ume da ceni i pametno da iskoristi svoju radnu snagu, mora izvući veliku korist za se. Svaka njegova greška i nedostatak u tom pogledu ide u korist eksploatatora i bez po muke za njega. Šume omogućuju u znatnoj meri olakšanje narodne ishrane u obliku zaposlenja oskudnog sveta; ukratko imaju veliku socijalnu-ekonomsku važnost, jer su šumsko 257 |
ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 52 <-- 52 --> PDF |
uzgojni, šnmsko-gospodarski i šumsko-eksploatacioni poslovi i mnogobrojni i unosni, kad se razumno vrše. Što se neko ne zna i ne će s tim da koristi, u punoj meri to nisu krive šume, koje u svakom, slučaju zaslužuju punu pažnju i ljubav naroda i države, pa i onih, koji ili tamane i eksploatišu. Radnog naroda zaposlenog u raznim manjim i velikim šum. industrijama i preduzećima, kojih u našoj državi ima blizu 2(101), bilo kao šumski, pilanski, tehnički, saobraćajni itd. radnici, osim (inteligencije i stručnjaka, koji u njima učestvuju, lima blizu 200.000. Zamislite sada, koliko ljudi živi i održava se pomoću šuma, počevši od obaranju stabala u šumi do utovara gotove robe u vagon za otpremu na tržište, a koliko ih još radi na đaljnoj i konačnoj preradi i upotrebi! 7. Važnost šuma sa stanovišta državne sigurnosti i narodne odbrane Važnost šuma i njihovu ulogu mogu najbolje i najpripravnije da shvate i razumeju u prvom redu oni, koji ih nemaju — i to kako pojedinci, tako i ćeli krajevi, pokrajine* i države. Verujem, da ovdašnjem svetu, koji živi u kraju pokrivenom šumama, šume ne znače i ne vrede mnogo sa njegova ličnog, uskog stanovišta (razume se pogrešno shvaćenog) jer ih ima u izobilju, pa su mu donekle i na smetnju, pošto ne može slobodno da razmiče granice svoga poseda i obradive zemlje. Ali kad hi se kojim čudom ovaj svet našao jednog dana u koži naših Hercegovaca, Dalmatinaca, nekih Crnogoraca i slično, gdje se drvo kupuje na kile kao hljeb, onda bi istom kako treba uvidio pravu vrednost i važnost šuma u svakom pogledu. Uopće, 80% Bosanaca ne poznaje vrednost i upotrebu šuma, jer ne vide i nisu svesni koristi i vrednosti šuma sa opšteg narodnog, socijalnog, privrednog i fiskalnog stanovišta, nego ih posmatraju i cene (ako ih uopšte cene!) kroz svoju sebičnost i sa stanovišta svojih uskih, ni malo pravilno shvaćenih potreba, a valjda i zato, što je Bosna srazmerno vrlo šumovita, jer je oko 51% njene površine pokriveno šumama, od čega je danas već jedan znatan procenat pretvoren u golet, krš, ili obradno zemljište. Oni neće i ne mogu da vide i shvate, da te šume imaju i drugu svrhu i cilj, osim; njihovih ličnih interesa i potreba. Kao što pojedinci ili pojedini krajevi i pokrajine, tako istu i još veću muku muče one države i narodi, koji nemaju svojih šuma ili ih nemaju dovoljno, pa moraju drvo i sve ostale šumske proizvode po skupe pare, za svoje zlato nabavljati u drugim državama, kod drugih naroda i tako pomagati tuđu privredu i tuđi radni svet. Ove se poteškoće oskudice šuma odnosno drveta u pojedinim državama pretvaraju za vreime kakovih zapleta, rata itd., u jednu veliku nepriliku i opasnost po državu i narod, jer je drvo neophodno potreban artikl, naročito za vreme rata, a u ratnim se zapletajima ne može drvo lako (često i nikako) dobiti usled raznih zapreka i poteškoća. Tako se može da dovede u pitanje sam opstanak države i narodna nezavisnost. Za to svaki iskren i svestan građanin svoje države, pravi patriota i prijatelj svoga naroda treba stalno da ima pred očima vrednost i ulogu šuma sa stanovišta narodne odbrane i zaštite države. : 8. Šume i državni budžet (proračun). Naš bi narod trebao da zna, da mu šume, odnosno prihodi koje državni fiskus dobiva iz šuma u raznom obliku i na razne načine, mnogo olakšavaju poreske terete, jer država ima tačno proračunate svoje najnužnije i neizbežive izdatke za upravu i ostalo što je nophodno potrebno za njen napredak i prosperitet, a to su izdatci, koji se moraju izvršiti, ako se hoće, da državni aparat radi, funkcioniše i da država kao takva postoji i prosperira. Prema tome je razumljivo, da bi ovaj prihod, koji daju 258 |
ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 53 <-- 53 --> PDF |
šume u državnu kasu, morao da dadne narod iz svog džepa, ako bi taj prihod od šuma jednog dana prestao iz ovog ili onog razloga. Zna se da kod nas; prihodi od šuma idu u državnu kasu. U obliku čistog dobitka na stotine miliona — i to samo od šum. takse. A gdje je ostalo, kao što je prihod za željeznice, koje prevoze ogromne mase drveta, razni oblici poreza, prireza i nameta kod šum. preduzeća i slično, dok za nacionalnu privredu ti prihodi od šuma, posredno i neposredno, idu na milijarde godišnje. To bi eto također trebao da ima na umu svaki onaj, koji nepromišljeno, u zloj nameri i bez nužde uništava i šteti šumu ma na koji način i ma gdje ona bila, a takvih je kod nas nažalost vrlo mnogo. To su za normalan svet prosto samoubices ljudi, koji seku granu, na kojoj sedc ili kolju kokošku, koja im nosi zlatna jaja. Ta se čuda mogu da dešavaju samo kod našeg neukog, sebičnog, često zlobnog i nevaspitanog, naročito seoskog sveta, koji od svojih uskih ličnih interesa ništa dalje ne vidi. A to je jedno veliko zlo i nezgoda i da sam taj svet i za državu i eelinu, čiji je sastavni1 dee. Kad se samo pomisli, koliko se šuma uništi od strane naroda zlonamerno i glupo, na razne načine, čovekti pamet stane pa ne zna da li ima posla s luda´ma ili divljacima. Koliko samo šume padne za lude i bezbrojne ograde. One gutaju najviše mladu, nezrelu šumu, podmladak, kojim se baš osigurava opstanak šume, a osim toga se oko podizanja tih ograda troši ogromna ljudska i stočna radna snaga i skupoceno vreme. To sve pretvoreno u novac iznosi ogromne svote, a donosi malu ili nikakvu korist. Ja ne znam, kako žive ćele pokrajine, i delovi sveta bez tili nesretnih ograda, te teške more naših šuma! Sve bi se to moglo bar za 70% umanjiti, kad . narod počeo da ceni šume i kad bi saznao i uvideo njihovu vrednost i važnost. Isto tako naš narod mnogo greši, kad misli, da ima bolji račun, ako sve svoje zgrade, sprave i naprave pravi1 samo od drveta, jer ne računa sa malotrajuošću drvnog materijala i sa utroškom ostalog skupog materijala i vremena. Najnerazumlivije je, kako rekoh, a baš naše široke seoske mase najviše i najnemilosrdnije uništavaju svoje okolne šume na trista načina, a zna se, da ie njihov život upravo organski vezati za te šume. Da ironija bude još veća, one već imaju u tim šumama osigurana sva svoja servitutna prava, kao što je pravo drvarenja, paše žirauja vodopoja, slobodnog kretanja itd., pa su ipak naskočile, da pošto poto unište te šume, koje baš njima najviše trebaju i u stvari su najviše njihove. Najodvratniji je i najžalosniji naš svet onda, kad te šume uništava požarima i na način, kako to on čini, jer nije redak slučaj, da neko radi 1 ili 2 dunama zemljišta, koje često posle požara i ne iskoristi kako treba, uništi požarom na desetine hektara često i naljepše i najdivnije šume i napravi od te krasote jednu strahovitu pustoš, golet i večnu štetu. Svi se dobro sećamo, šta su počinili požari od naših šuma za ove samo poslednje dve godine, a naročito prošle godine. Narod ne vodi i ne će da vodi računa o tome, da država na ove paljike i ostale pustoši i goleti mora da troši stotine milijuna baš narodnog novca za podizanje tamo uništenih šuma. Dakle, tu narod udara sam sebe po džepu i to vrlo osetno. Pa onda, su strašne poteškoće za šum. organe i za sam narod oko podizanja šum. kultura i zaštite tih kultura i šum. zabrana od seoske stoke, globe, otštete hodanja, dangube i vazdan koješta. Narod opet, koji šume ovako tamani, ne može da razume, da te uništene šume treba ponovo podići, te se tome opire svim sredstvima, a samo na svoju štetu i sramotu, dok država, kao zastupnik celog naroda, ne će, ne može i ne srne tu da kapitulira i popusti baš u opštem interesu, jer su joj interesi celine, svega naroda pf-eči od interesa i želja pojedinaca i pojedinih krajeva. Vreme je da se naš narod već jednom »dozove pameti« i da se okani ovog ludog i besmislenog uništavanja svojih šuma. To je u nesumljivom interesu baš onih u prvom redu, koji te šume 259 |
ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 54 <-- 54 --> PDF |
uništavaju, a onda i celog naroda i države, pa i naše« narodnog ponosa i ugleda na strani, jer se o svemu ovome u kulturnom stranom svetu ipak mnogo zn;<, više nego što mi i mislimo. To na svojim vlastitim dobrom, od koga živi, ovako kao mi, ne će niko rado dai ima posla* prijateljstva ili savezai. Postoje i razne međunarodne ustanove za propagandu i zaštitu šuma u svetu, kao Što je »Međunarodni Agrikulturni Institut« u Rimu, »Silva Mcdirrannea « i druge, pa i one vode mnogo računa o tome, šta mi radimo sa svojim šumamai Zamislite samo položaj predstavnika na/še države na tim međunarodnim kongresima za šume i šumarstvo! Kako se oni moraju crveniti kad neko od tih učesnika Ipočne da govori o tom, šta se kod nas radi od šuma! Recite, koliko sveta kod nas o tom vodi makar malo računa? A ondje se eto iznose nage slike i prilike! 9. Šume i naš trgovački biians (izvoz i uvoz). Popnata je stvar, da je stanje i aktivnost trgovačko« bilatrisa (t. j . odnos izvoza prema uvozu) jedne države vrlo važna i presudna činjenica s obzirom na prosperitet države. To naročito utiče na njen kredit i ugled na strani i na njenu valutut vrtednosit njena novca u međunarodnom novčanom i trgovačkom saobraćaju. Ne treba zaboraviti, da naša država ne spada još u one sretne države, koje imaju tako zv./ zdravu tvalutu1, t. j . čiji se novac/ prima i traži sa1 potpunom sigurnošću i ustaljenom vrednošću u rnedu-( narodnom saobraćaju, a to velikimi delom i zato,, što je naš trgovački bilans samo neko-S liko puta od oslobođenja bio uravnotežen ili blizu ravnoteže. Opšte je poznato, da su kod nas šum. proizvodnja, šumi industrija i šum. (trgovina] najjače i najaktivnije privredne grane. Naša šum. industrija, kako sam spomenuo, zaposljaval oko 200.000 ljudi, radnika, te ona uaima najjačeg učešća u našoj izvoznoj trgovini, a taj se procenat njena učešća u tom kreće između 18% do 25%. Tako su godine 1924. drvo i ostali šum. proizvodi učestvovali u našoj nvoznoj trgovini sa vrednošću od preko 2 milijarde dinarac a to je za naL trgovački bilans veoma zamašna svota. Notorna je stvar, da M naš bilans vrloi rdavo stajao, često { skrahirao, da nije naših šuma, koje ga spašavaju i održavaju. Šume u njemu najviše učestvuju i po vrednosti i po masi i po tonaži. Tako su nas naše šume i s te strane mnogo zadužile i zadužuju, pa ih zato treba čestito da čuvamot, cenimo i volimo, alko sami sebi dobra želim»1. (Nastavit će se.) 860 |