DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 4     <-- 4 -->        PDF

lîjona ha, tako da površina krupnih šuma iznosi jedva oko 5 milijona ha.
Mogu reći, da ćemo, s tom površinom šuma i uz sadanje ekstenzivno
gospodarenje i loše upravljanje, brzo prestati biti eksportna država za
drvo. Nije danas odlučan izvjestan postotak zašumljenosti neke države
za to, da li će ona moći trajno drvo izvoziti, nego je uz površinu odlučan
intenzitet gospodarenja šumama kao i industrijski razvitak naroda.


Prirodna razdioba naših šuma je veoma različita. Dok se jednim
dijelom države nižu nepregledne šumske površine, dotle ih na drugom
kraju uopće nema, te narod mora, da podmiri svoje potrebe za građevno
i ogrevno drvo, izdavati znatan dio svoga prihoda. U našoj državi ima i
takovih krajeva, u kojima se na daleko i široko prostiru malo vrijedne
šikare, koje se također ubrajaju po statistici u šume. Pa ni gospodarenje
krupnim šumama nije u nas onakvo, kako to traže opći narodni interesi.
Uzroka tome ima više. Glavni je uzrok u općem slabom razumijevanju


o koristi i važnosti uređenog šumskog gospodarstva. Zbog toga držim
potrebnim, da na ovom mjestu i nakon 10-godišnjeg opstanka gospodarsko-
šumskog fakulteta u Zagrebu, rečem nešto o produktivnim faktorima
šumskog gospodarstva uopće i rentabilitetu našeg šumskog gospodarstva
napose.
Razumljivo je, da se u našem narodu, koji je dugo živio razdvojeno
i pod teškim političkim prilikama — vazda u borbi za opstanak —, nije
mogao razviti potreban smisao i razumijevanje za konzervativno šumsko
gospodarstvo. Šuma se oduvijek zamišljala kao opće dobro, kojega ima
izobila, a koje se ne da iscrpsti, pa joj se kao i svakom takom dobru pridavala
slaba važnost. To je dovelo do toga, da je danas šumsko gospodarstvo
najmanje poznato. Ne samo da najširi narodni slojevi ništa ne
znadu o biti šumskog gospodarstva, nego i viši obrazovani društveni
slojevi imaju maleno razumijevanje o valjanom šumskom gospodarstvu.
Nije ni čudo, jer šumsko gospodarstvo traži dobro poznavanje prirodnih
zakona, koji su odlučni za uspješno podizanje i njegovanje šuma. Ono
traži šire nacionalno ekonomsko obrazovanje i matematičko znanje za
određivanje godišnjeg prihoda šuma, odnosno veličine kapitala, koji u
šumi moraju postojati, da se iz nje može određeni prihod trajno dobivati.
Taj godišnji prihod nije ni lako odrediti. Teškoća je u tome, što se godišnji
prihod šume — drvo — ne razlikuje od kapitala (drvna zaliha)
koji taj prihod daje u iznosu godišnjih kamata. Te osobine, da prihod i
kapital, koji ga daje, imadu jednako obilježje, nema ni jedna druga grana


proizvodnje materijalnih dobara, osim šumskog gospodarstva.


Nije potrebno napose isticati, da su zbog općega neznanja o važnosti
faktora šumske produkcije nanesene našem šumskom gospodarstvu
goleme štete, zbog kojih će narod mnogo trpjeti ne samo u neposrednoj
sadašnjici, nego i dalekoj budućnosti. Uistinu valja požaliti, što
se u nas općenito drži, da šume reprezentiraju golemo i neiscrpljivo
blago, pa se traži, da se drvna industrija raširi do krajnjih granica, da se
pomoću šuma učvrsti naša valuta, sredi saobraćaj itd. Ukratko: državni
upravljači očekuju od šuma konsolidaciju države, i ne znajući, kakvo je
uistinu stanje naših šuma. Naročito je danas teško stanje šuma u istočnim
krajevima države, gdje se vrlo malo cijeni ekonomska važnost valjano
uređena šumskog gospodarstva. Posljednjih decenija siječe se šuma
ondje, gdje treba i ne treba, a na polju uređivanja šumskog gospodarstva
nije se uopće ništa činilo. O podizanju novih šuma nije vodila brigu
ni država, ni općina, ni eksploatatori, a najmanje seljaštvo, koje danas


210