DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 36 <-- 36 --> PDF |
Kad gledamo vazdušnu snimku kakove sastojine, vidimo u glavnom ortogonalne projekcije njenih krošanja. Projekcije tih krošanja su međusobno vrlo različite. Stabla vladajuća imadu na pr. drugačije projekcije krošanja od potištenih stabala. Krošnje na aerofotosnimci nazivlju ruski aerotaksatori »Ikra«. Ta je ikr a po svome izgledu različita kod raznih sastojiua, raznih vrsti drveća, kod razne gustoće sklopa i t. d. Ako sklop nije odviše gust, mogu se izbrojiti stabla sastojine. Mogu se svrstati aproksimativno i u debljinske razrede, uz pretpostavku, da deblja stabla imadu šire ortogonalne projekcije krošanja. Neki taksatori kušali su ići tako daleko, da su si izračunali razne koeficijente s kojima su reducirali promjere krošanja na aerosnimci i izračunavali na taj način srednji prsni promjer sastojine. Niže ćemo vidjeti, da se može iz aerosnimaka odrediti i visina stabala. Može se prema tome odrediti i volumen sastojiua. ´Naravno, nesmijemo se pri tome dati zavesti. Tačnost čitavog rada je dosta, dapače vrlo malena. Autor knjige promatra vrlo skeptički rekonstruisauje svih sastojinskih osebina iz fotosnimaka. Boniteti se na pr. određuju po konfiguraciji terena, po blizini vode, po ikri, te po nekim drugim okolnostima. Naravno, da bi se pri tome moglo upravo grdno da pogriješi, kada se uopće ne bi obilazio teren, već bi se sve određivalo iz vazdušnih snimaka. A kada se ipak moraju određivati sastojinske osebine radom na terenu, to time znatno gubi na vrednosti aerofototaksacija u užem smislu. Sastojine se doduše mogu po aerofotosnimkama izlučiti u glavnim linijama, ali ipak ne dovoljno tačno. Naime toliko tačno, da bi zadovoljile potrebe uređivanja šume. Razlike u sastojinama na fotosnimku obično su uočljive tek onda, kada su one u zbilji vrlo markantne. K tome je najgore to, da nisu isključene i vrlo grube greške. Kako rekosmo, autor vrlo skeptički promatra onu aero-taksaciju koja bi htjela da uređuje šume samo iz vazduha. Kritika autora bazira na konkretnom uspoređivanju faktičnog starija sa podacima dobivenim acro-taksacijom. Tako su u jednoj šumi ispravno izlučeni boniteti radom na samom terenu. S druge su strane opet izlučeni po aero-snimkama. Bonitet se je u oba slučaja slagao tek u 53% slučajeva. Pogrešaka za jedan bonitet više ili niže bilo je u 30% slučajeva. Za dva boniteta više ili niže u 15% slučajeva. Obrast je ustanovljen tačno u 70% slučajeva, s pogreškom (.2 u 19%, a ´sa greškom od .. u 8% slučajeva. Iz sličnih podataka zaključuje autor, kako rezultati čiste aerotaksacije nikako ne mogu normalno posve zadovoljiti potrebe uređivanja šuma. Bar ne u šumama, koje ima da se iole intenzivno gospodare. Interesantni su pokusi uže aerofototaksaoije, koji su provađani u Njemačkoj. Autor im posvećuje posebnu pažnju radi toga, jer su provedeni većom pomnjom i na manjim površinama te boljim aparatima, nego li pokusi u Rusiji. Tako je Rebe l u Rogcnburškoj šumi snimao godine 1923. iz vazduha površinu od 4.500 ha. Vjetar je bio naime poharao i oborio znatan dio te površine. Cilj je aerosnimanju bio, da se odredi visina štete, izbroji količina oborenih stabala i odredi njihova kubatura. Taj zadatak riješio je Rebel iz vazduha upravo odlično. Precizni pokusi su i pokusi K r u t s c h a, koji je proveo što tačniju aerotaksaciju na površini od P78 hektara borove šume stare 103 godine III. boniteta, obrasta 0´4. On je radio stereoskopskom metodom. Da taj met od razjasnimo, poslužiti ćemo se slijedećim razlaganjem. Čovjek vidi predmete plastičn o poradi toga, jer imade dv a oka. S jednim okom, sa jednom lećom ne vidimo predmete plastično, ne vidimo ih u dubinu. Kada bi osi očnih leća bile bliže jedna drugoj, vidjeli bi predmete mnogo manje plastično. Obratno pako, kada bi naše ljudske oči bile više udaljene jedno od drugoga, vidjeli bi sve mnogo jasnije u dubinu. Mi to možemo i umjetno postići. Snimimo neki predmet sa dva fotografska aparata. Aparati neka budu međusobno paralelno postavljeni. Njihov razmak neka bude veći nego što je udaljenost između oba ljudska oka. Snimimo li predmet, dobijemo dvije slike, koje su gotovo posve slične jedna drugoj. Stavimo te obe slike u Stereoskop i mi ćemo snimani predmet vidjeti 242 |