DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 32 <-- 32 --> PDF |
LITERATURA A. I. Taraškevič: Tehnika lesoustroiteljnjih rabot. Vipusk II. U Šumarskom Listu bilo je već u više navrata govora o t. zv. aerofoto taksaciji . (Vidi godište 19127. str. 245 i god. 1928. str. 87.) Rusi snimaju svoje šume i iz vazduha, pomoću fotoaparata i aeroplana. Ima pobornika aero-taksacije, koji idu i tako daleko, da ustanovljuju iz aeroplanskih fotosnimaka broj stabala, što ih imac´.e pojedina sastojina, da izlučuju sastojine, da ustanovljuju visine stabala, bonitet staništa, a neki dapače i srednji prsni promjer stabala, pa prema tome i drvne mase sastojina; a sve iz aeroplanskih fotosnimaka. Moramo razlikovati dva pojma. Pojam a e r o - f o t o s n i m a . j a šuma samo u svrhu njihovog m a p o v a u j a i pojam a e r o f o t o t a k s a c i j e. Pod potonjim pojmom razumijevamo djelatnost, koja ide za konstrukcijom raznih sastojinskih osebina iz fotosnimaka. Snimanje u svrhu mapovanja ide za tim, da se iz aeroplana snime šumski kompleksi, kako bi se dobile i izradile na temelju tih snimaka šumske mape. Uz pomoć na pr. većeg fotoaparata »Grosskammer«, kome je fokusna udaljenost 50 cm a veličina je snimkama 25X30 cm. može se jednim uzletom aeroplana snimiti ni više ni manje nego 20.000 ha (200 snimaka) u srazmjerno velikom mjerilu 1:5.000! U manjem mjerilu moguće je snimiti još i više. Kad zamislimo, koliki je golem trud, kada se snimanja obavljaju običajnim geodetskim metodama na zemlji, te kako dugo ona traju, postaje nam jasna želja tehnike, da se sve to snimanje uprosti. da se težište rada prenese sa terena, sa zemlje u vazduh i fotografski atelijer. Fotosnimanjem iz aeroplana gotove su snimke čitavih kompleksa za srazmjerno vrlo kratko vrijeme. Običnim geodetskim snimanjem na zemlji traje to kud i kamo dulje, a k tome se ne dobiva gotova šumska mapa odmah za vrijeme ljetnih radova, već je u tu svrhu potreban još dugi kancelarijski rad. Iz aeroplana to ide vrlo brzo. Sav se proces snimanja iz vazduha raščlanjuje u slijedećih 6 osnovnih faza. a) Prethodni geodetski radovi na terenu (obično triangulacija). b) Snimanje iz aeroplana. c) Radovi u laboratoriju. d) Radovi oko dešifrovanja i transformisanja snimaka. e) Radovi aero-fotogrametrijski i konačno f) radovi crtežni i kartografski. Prethodni geodetski radovi na samom terenu potrebni su svakako prije samog snimanja iz vazduha, hoće li da se dobiju snimke, koje svojom tačnošću mogu iole služiti potrebama uređivanja šuma. Treba provesti triangulaciju i eventualno kakovo temeljno poligonalno geodetsko snimanje na samom terenu. Triangulatorne i poligonarne tačke treba na terenu obilježiti, da se vide i raspoznaju iz vazduha. Kada je to obavljeno počinje samo snimanje iz aeroplana. Zamislimo si leću (sočivo, objektiv) fotografske kamere postavljenu tako daleko od nekog predmeta, koji želimo snimati, koliko upravo iznosi njena fokusna udaljenost. Snimimo li taj predmet s tom kamerom, biti će snimka upravo u mjerilu 1:1. Zamislimo li si predmet udaljenim od leće za 10 njenih fokusnih udaljenosti, biti će snimka u mjerilu 1 : 10. It. d. Dakle, ako aeroplan leti 1.000 metara visoko, a iz njega snimamo lećom, kojoj je fokusna udaljenost = 50 cm, to će mjerilo snimke- biti 1 : 2.000. Mjerilo snimke u prvom redu ovisi o visini iz koje se snima, dakle o visini poleta aeroplana. Znademo li tu visinu, znademo li nadalje fokusnu udaljenost fotoaparata — znademo i mjerilo snimke. Snima li se kompleks šume, čini se to obično sa nizom snimaka. Potrebno je. da te snimke budu sve u istom mjerilu, kako bi se 238 |