DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI h ST GOD. 54. MA) 1930. Prof. Dr. ĐURO NENADIĆ, ZAGREB: O PRODUKTIVNIM FAKTORIMA I RENTABILITETU ŠUMSKOG GOSPODARSTVA* (LES ÉLÉMENTS DE PRODUCTION DANS L´ÉCONOMIE FORESTIERE ET SON RENDEMENT) Naše je šumsko gospodarstvo po svom opsegu i veličini važna grana narodne privrede. Po službenoj statistici zapremaju šume 7,586.000 ha (30.5%) ili oko Ms površine cijele države. Šumska industrija po veličini i vrijednosti zauzima prvo mjesto. U našoj trgovačkoj bilanci izvoz šumskih proizvoda dolazi na prvo mjesto. Po težini iznosi 40%, a po vrijednosti 24% cjelokupnog izvoza. Pilana većeg i srednjeg kapaciteta na parni i električni pogon računa se na 400, dok malenih pilana potočara ima oko 3500. Naše se drvo izvozi u 40 država svijeta. Najveći se dio izvozi u države Sredozemnog mora, a u najnovije vrijeme izvozi se mnogo našega drva u Ameriku, Indiju, Australiju i dr. Šumska industrija zaposluje oko 130.000 radnika. Godišnji prirast krupnih šuma računa se na 10—12 mil. kub. metara, dok se na godinu eksploatira oko 15 milijona kub. metara drva. Taj je odnos u posljednje vrijeme još više poremećen dozvolom jakog intenziteta sječa šuma, koji se ni u kom slučaju ne može uzeti za racionalan. Veliku vrijednost drvnoj industriji daje to, što se šumski proizvodi u trgovačkoj bilanci pojavljuju kao stalan faktor, koji pokazuje minimalno osciliranje i koji u tolikoj mjeri ne zavisi o nepogodama nevremena kao poljoprivredni proizvodi. Zbog toga je šumsko gospodarstvo za našu agrarnu državu od vrlo značajne važnosti. Naime u godinama nerodice zbog suše ili poplave, kad nema drugih proizvoda za izvoz, drvo je jedini artikl, koji bar donekle ublažuje pasivitet agrarnih proizvoda. Prije svjetskoga rata bilo je statistički utvrđeno među evropskim državama, da države sa 20—33% svoje zasumljenosti pripadaju u red eksportnih država za drvo. Po tome sudeći, ostala bi naša država sa 30.5% svoje zasumljenosti i dalje eksportna država drvom. Ali u to jane vjerujem, jer prije svega valja od gornje površine šuma odbiti površinu neplodnog tla, goleti, krša i šikara, kojih površina iznosi oko 2.5 mi * Vidi Godišnjak Sveučilišta u Zagrebu 1924./25.—1928./29., str. 722. 209 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 4 <-- 4 --> PDF |
lîjona ha, tako da površina krupnih šuma iznosi jedva oko 5 milijona ha. Mogu reći, da ćemo, s tom površinom šuma i uz sadanje ekstenzivno gospodarenje i loše upravljanje, brzo prestati biti eksportna država za drvo. Nije danas odlučan izvjestan postotak zašumljenosti neke države za to, da li će ona moći trajno drvo izvoziti, nego je uz površinu odlučan intenzitet gospodarenja šumama kao i industrijski razvitak naroda. Prirodna razdioba naših šuma je veoma različita. Dok se jednim dijelom države nižu nepregledne šumske površine, dotle ih na drugom kraju uopće nema, te narod mora, da podmiri svoje potrebe za građevno i ogrevno drvo, izdavati znatan dio svoga prihoda. U našoj državi ima i takovih krajeva, u kojima se na daleko i široko prostiru malo vrijedne šikare, koje se također ubrajaju po statistici u šume. Pa ni gospodarenje krupnim šumama nije u nas onakvo, kako to traže opći narodni interesi. Uzroka tome ima više. Glavni je uzrok u općem slabom razumijevanju o koristi i važnosti uređenog šumskog gospodarstva. Zbog toga držim potrebnim, da na ovom mjestu i nakon 10-godišnjeg opstanka gospodarsko- šumskog fakulteta u Zagrebu, rečem nešto o produktivnim faktorima šumskog gospodarstva uopće i rentabilitetu našeg šumskog gospodarstva napose. Razumljivo je, da se u našem narodu, koji je dugo živio razdvojeno i pod teškim političkim prilikama — vazda u borbi za opstanak —, nije mogao razviti potreban smisao i razumijevanje za konzervativno šumsko gospodarstvo. Šuma se oduvijek zamišljala kao opće dobro, kojega ima izobila, a koje se ne da iscrpsti, pa joj se kao i svakom takom dobru pridavala slaba važnost. To je dovelo do toga, da je danas šumsko gospodarstvo najmanje poznato. Ne samo da najširi narodni slojevi ništa ne znadu o biti šumskog gospodarstva, nego i viši obrazovani društveni slojevi imaju maleno razumijevanje o valjanom šumskom gospodarstvu. Nije ni čudo, jer šumsko gospodarstvo traži dobro poznavanje prirodnih zakona, koji su odlučni za uspješno podizanje i njegovanje šuma. Ono traži šire nacionalno ekonomsko obrazovanje i matematičko znanje za određivanje godišnjeg prihoda šuma, odnosno veličine kapitala, koji u šumi moraju postojati, da se iz nje može određeni prihod trajno dobivati. Taj godišnji prihod nije ni lako odrediti. Teškoća je u tome, što se godišnji prihod šume — drvo — ne razlikuje od kapitala (drvna zaliha) koji taj prihod daje u iznosu godišnjih kamata. Te osobine, da prihod i kapital, koji ga daje, imadu jednako obilježje, nema ni jedna druga grana proizvodnje materijalnih dobara, osim šumskog gospodarstva. Nije potrebno napose isticati, da su zbog općega neznanja o važnosti faktora šumske produkcije nanesene našem šumskom gospodarstvu goleme štete, zbog kojih će narod mnogo trpjeti ne samo u neposrednoj sadašnjici, nego i dalekoj budućnosti. Uistinu valja požaliti, što se u nas općenito drži, da šume reprezentiraju golemo i neiscrpljivo blago, pa se traži, da se drvna industrija raširi do krajnjih granica, da se pomoću šuma učvrsti naša valuta, sredi saobraćaj itd. Ukratko: državni upravljači očekuju od šuma konsolidaciju države, i ne znajući, kakvo je uistinu stanje naših šuma. Naročito je danas teško stanje šuma u istočnim krajevima države, gdje se vrlo malo cijeni ekonomska važnost valjano uređena šumskog gospodarstva. Posljednjih decenija siječe se šuma ondje, gdje treba i ne treba, a na polju uređivanja šumskog gospodarstva nije se uopće ništa činilo. O podizanju novih šuma nije vodila brigu ni država, ni općina, ni eksploatatori, a najmanje seljaštvo, koje danas 210 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 5 <-- 5 --> PDF |
jednako siječe po šumama bez odgovornosti, jer se još nije dospjelo povući valjanu graničnu liniju između državnih i seoskih šuma. Opće stanje za šume pogoršava se još više prilikama, koje su nastale iza rata. Na šume* se stavljaju vrlo veliki zahtjevi, koje one nikako ne mogu podnijeti bez štete za svoj dalji opstanak. Šume imadu danas bezbroj neprijatelja počevši od najnižih pa do najobrazovanijih društvenih slojeva. To je slab znak napretka, a po gospodarenju šumama može se najbolje prosuditi kulturni stepen naroda. Ako uporedimo šumsko gospodarstvo sa drugim pothvatima, vidimo, da je gospodarski uspjeh ili efekt šumskog gospodarstva mnogo manji od uspjeha tih pothvata. On je znatno manji i od financijskog uspjeha u poljoprivredi, koja je po mišljenju nekih najbliža šumskoj proizvodnje. To mišljenje nije ispravno, jer je tehnika šumske produkcije posve druga, pa nema s tehnikom poljoprivredne produkcije ništa zajedničko. Ondje, gdje proizvodi ekonom poljoprivrednik pšenicu i kukuruz i odgaja bolju stoku, tu nema mjesta šumarski tehničar, i obrnuto. Njima je zajednička samo energija sunčane svjetlosti. Ta šumsko je gospodarstvo tiho i skromno, ono ne radi s bukom i vikom. U njemu nema mjesta brzim izmjenama i eksperimentima, kao što je to moguće u poljoprivredi. Učinjene griješke u šumskom gospodarstvu u pogledu podizanja i izbora vrsti drveća osvećuju se tek nakon dugačkog vremena, dok se u poljoprivredi slične griješke mogu brzo ispraviti, često u istoj godini, pa i prije. Iz toga izlazi, da odredbe u šumskom gospodarstvu valja izvoditi na osnovi dobro smišljenog i svestrano ispitanog radnog programa, odnosno gospodarske osnove. U poljoprivredi se sve više rasi ruje objekt rada i djelovanje. P´oljoprivreda je udomila neke strane biljke (krumpir, kukuruz), oplemenila neke strane divlje biljke (djetelina), a sve jačom selekcijom oplemenjuje sve vrste žitarica i domaće stoke. Šumsko se gospodarstvo međutim bavi uzgajanjem od davnine poznatih vrsta drveća. Od mnogobrojnog drveća uzima napredno šumsko gospodarstvo za svoj objekt, odnosno za postignuće svog gospodarskog cilja vrlo malen broj vrsta drveća. U našim šumama raste svega oko 38 vrsta drveća, i to 30 vrsta listača, 8 vrsta četinjača i 5 vrsta eksota. Od svih tih vrsta uzgaja se tek 5 vrsta šumskog drveća, i to od listača hrast i bukva, a od četinjača smreka, jela i bor. Kako vidimo, mnogo ih je zvano, ali malo izabrano. Sve ostale vrste drveća ne uzgajaju se u pravilu nikad na prostranim površinama, nego su primiješane spomenutima pojedince ili u većim i manjim grupama. Svaka od spomenutih 5 vrsta drveća može doduše sama rasti, ali kudikamo bolje raste i daje mnogo veći financijski efekt, ako se uzgaja u zajednici sa drugim vrstama. Između tih 5 izabranih vrsta ima ih takvih, koje su rentabilnije od drugih, kao na pr. smreka od bukve, o čemu će poslije biti više govora. U šumskom gospodarstvu predstavlja 5 spomenutih vrsta drveća glavne, odnosno vladajuće vrste, dok sve druge služe kao pomoćnice za postignuće glavnog cilja šumskog gospodarstva. Taj je cilj u tome, da se s a št o manje troška, u što kraćem vremenu poluči što veći financijski efekt s kapitalima, koji su uloženi u_ šumsk u produkciju , odnosno da se postigne što veće ukamaćenje produktivnih kapitala. Očit primjer, da se šumsko gospodarstvo mora voditi utvrđenim načelima šumarske nauke, pružaju nam elitne stare i mlade hrastove 211 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 6 <-- 6 --> PDF |
šume u Slavoniji. U starim naime slavonskim hrastovim šumama od davnine su rasli hrast, jasen i brijest. Oni su se u toj zajednici razvili do upravo nevjerojatnih dimenzija, pa se ubrajaju medu kolose šumskog drveća. Stara hrastova stabla u Slavoniji, koliko ih još ima, iskazuju prosječno 10—12 m:! po stablu. Pojedina stabla iskazivala su i 40 m:! mase s_ promjerom od 2.5 m i ravnim deblom bez grana od 20—24 m duljine (Šumarski list broj 1. g. 1905.) Umjesto da iz ovoga primjera čitamo prirodne zakone, po kojima su stabla tih elitnih hrastovih šuma postigla goleme dimenzije, kojima se cio svijet divi, pa da nastojimo primjenjivati te prirodne zakone kod uzgajanja mladih šuma, pošlo se obrnutim putem. Prije 30 do 40 godina upravljači šuma na najvišem mjestu došli su u pogledu njegovanja mladih hrastovih šuma na nesretnu misao, da su čiste sastojine rentabilnije od mješovitih. Zbog toga su pogodovali samo hrastu i u tom pravcu izdali poznatu fatalnu naredbu »mit dem Weissholz heraus,« što znači, da se u mladoj sastojini imadu sjeći sve druge vrste osim hrasta. Podređeni šumarski organi izvršujući tu odredbu tadanjeg šefa šumarstva u Hrvatskoj sjekli su po mladim šumama imovnih općina jasen i brijest — te prirodne pomoćnike hrasta u borbi za život. Posljedica je tog lošeg rada u tom, što su se čiste hrastove sastojine u posljednjem odlomku vremena od 10—15 godina počele sušiti na velikim površinama. Zbog toga je izgubljeno oko 2,5 milijuna m:! hrastova drveta* a prostrane površine ostale gole, što ne bi bilo, da je na njima ostao jasen i brijest, koji se nisu sušili. U historiji šumskog gosp. nema siguno rđavijeg primjera od ovog. Nije se valjda nikad dogodilo, da se mogla izdati tako nepromišljena odredba, koja je rodila tako teškim posljedicama, koje će naš narod još dugo osjećati. Taj nas primjer uči, kako se ne smije bez pravila nauke voditi šumsko gospodarstvo. Izvršioci te fatalne naredbe bili su daleko od onih riječi slavnog Rousseau-a, da se najbolje znanje u šumskom gospodarstvu stječe proučavanjem prirodnih zakona u šumi i poznavanjem prirodnih pojava, koje se po njima u šumi događaju. Glavni je proizvod šumskog gospodarstva — drvo, koje je prijeko potrebno dobro za kulturni napredak čovjeka. Ne samo u graditeljstvu, nego u rudarstvu i produkciji papira potrebne su goleme količine drva. Dok su prije vlasnici šuma upotrebu kamenog ugljena za loženje, željeza i betona u graditeljstvu smatrali ozbiljnom konkurencijom drvu, i zabrinuto gledali u budućnost svojih šuma, to su se prilike danas iz osnova izmijenile. S većom upotrebom željeza, betona i kamenog ugljena raste uporedo i upotreba drva. Po rastenju dionica rudarske industrije može se sa sigurnošću zaključiti na rastenje cijene drvetu. Ondje gdje željezne tra verze čekaju upotrebu i gdje iz fabričkog dimnjaka suklja dim, šalje trgovac velike količine drva. Potreba drva za rudnike i za produkciju papira progresivno raste. Ako se uzme u obzir, da to sitno drvo potječe od prorjedivanja šuma, to iz toga izlazi velika važnost potrebe njegovanja šuma, jer se time ne diže samo vrijednost glavnog prihoda u doba zrelosti šume, nego se dobiva gotov novac kod prorjedivanja šume. Bez racionalnog uzgajanja šuma ne bi se mogla dobiti golema količina zdravog mladog smrekova drva za produkciju papira. Novinski papir sadrži u sebi 80% drvne i 20°/o] čiste celuze. Doista su goleme količine drva potrebne za produkciju papira za javnu štampu, a to najbolje potvrđuje poznatu činjenicu, da bez šuma nema kulture, a ni šuma bez kulture. * Spomenica J. Š. U. str. 3/2. 212 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 7 <-- 7 --> PDF |
U našoj novoj državi mnogo se manje cijene i uvažuju prirodni i ekonomički faktori šumskog gospodarstva, nego u propaloj monarhiji. Zato je živ dokaz žalosno stanje našeg šumskog gosp., koje je krivnjom stručnih i odgovornih organa posljednjih godina došlo do ruba propasti. Sa svojom šumskom politikom, koju smo u prošlom 10 godištu zajedničkog državnog života Srba, Hrvata i Slovenaca vodili, davali smo stranom svijetu impresiju nesređena i zaostala naroda, koji nije znao ni umio, da se razumno koristi onim šumskim kapitalom, koji smo od propale monarhije naslijedili. Naslijedivši taj kapital, a ne poznajući njegove prave vrijednosti, žurili smo se, da ga što prije potrošimo, a za to je dokaz činjenica, da je 65% državnih šuma predano putem dugoročnih ugovora na eksploataciju, dok se 29% iskorišćava godišnjim licitacijama, a samo 6% u vlastitoj režiji. Šume su skupocjena, vrlo važna i potrebna narodna imovina, kojoj se vrijednost ne može dosta ni procijeniti, pa je zato potrebno, da ih čuvaju ne samo školovani šumari, nego da i svaki narodni inteligenat s razumijevanjem utječe na čuvanje i podizanje njihovo. Svatko, tko želi dobro svom narodu, mora biti duboko uvjeren, da šuma nije neiscrpljiva i neuništiva, da vlasnik šume ne može iz nje trajno i po volji dobivati visok prihod, a da nije uložio, odnosno da ni sada ne ulaže za to potrebnog truda i troška. Naša zemlja obiluje prirodnim bogatstvima i svim mogućnostima njihove eksploatacije, ali odatle pa do pravog bogatstva dugačak je put. 11a šume možemo valjano iskorišćavati, potrebno je izraditi do njih željeznice i ceste, a ne ostavljati privatnim licima, da izvode ta prometala, kako se to dosada činilo. Takav način iskorišćavanja šuma poznat je u kolonijama, a ne u pravno uređenoj državi. Doista, u Evropi nema države, koju je priroda tako bogato nadarila prirodnim bogatstvima i boljim uslovima za život, kako je naša domovina, gdje bujno rastu sve kulturne biljke, počevši od maka i pirinča u Južnoj Srbiji, pa do gorostasnih hrastova u ravnoj Slavoniji, te gustih i vitkih omorikovih stabala u pitomoj Sloveniji. Naprijed spomenutih 5 vrsta šumskog drveća imaju u našoj državi sve uslove za život s obzirom na toplinu, vlagu, intezitet svijetla i drugo. Ukratko nalaze se u svom prirodnom optimumu za uspijevanje. Ali mi smo još daleko od toga, da te prirodne uslove do kraja iskorišćavamo pomoću spomenutih 5 vrsta drveća. U nacionalno-ekonomskom pogledu su elementi za proizvodnju materijalnih dobara: priroda, rad i kapital. U šumskom gospodarstvu, koje je integralni dio općeg narodnog gospodarstva, jesu elementi proizvodnje : zemljište, duljina vremena produkcije i drvn a masa . Svaki taj produktivni faktor ima svoju stanovitu gospodarsku vrijednost, koju ćemo nastojati brojevno prikazati. Njihovo zajedničko djelovanje u šumskoj produkciji predočuje trošak vlasniku šume, za koje on natrag dobiva gotov šumski produkt — drvo, kao i sporedne koristi šume. Šumsko je zemljište u nas posvuda vrlo dobro. Ono predstavlja neiscrpljivo vrelo prihoda, pa zbog toga imaju šume u svojoj cjelini i u pravcu dobrog gospodarenja opće nacionalno obilježje. I. Zemljišt e je primarni faktor i najvažniji elemenat šumske produkcije, pa ćemo o njemu nešto više reći. U šumskom se gospodarstvu moraju zemljišta prosuđivati kao prostorni temelj, odnosno kao no213 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 8 <-- 8 --> PDF |
silac mineralnih hranila, koja su prijeko potrebna za razvitak biljki, kao i prijeko potrebnih prirodnih sila za život biljki. Ta su svojstva šumskog tla praizvorna, radom i kapitalom nenadoknadiva, a djelomice i neprolazna. Prema tome je zemljište u šumskoj proizvodnji samostalan faktor. Ono je prirodan faktor, koji nema svojstva kapitala kao na primjer u poljoprivredi. Drvo naime kao glavni proizvod šuma nije objekt burzovne špekulacije kao žito. Baš zbog toga nemaju šumska zemljišta tolike prometne vrijednosti kao u poljoprivredi, te se vrijednost šumskog zemljišta može prosuđivati samo po veličini prihoda, koji daje. Dok se za valjano iskorišćavanje tla u poljoprivredi ulaže mnogo rada i kapitala, koji su se sa zemljištem tako reći srasli u jedno, te prvotnu plodnost tla u stanovitom pravcu podigli, dotle je sa šumskim tlom drugačije. Ono je sačuvano od davnine kao prirodan faktor u svojim proizvodnim svojstvima. Ne samo da mu čovjek nije nikad ništa dao, nego mu je naprotiv čestim sabiranjem listinca oslabio produktivnu snagu. Trajnu produktivnost šumskog tla potpomaže u glavnom šumski nastelj, pomoću koga se tlu povraćaju važna mineralna i organska hranila. Naprotiv odnošenjem listinca iz šume ne samo da šumsko tlo gubi hranila, nego se ono brzo isposti, što vrlo štetno djeluje na prirast šume. Važnost šumskog nastelja kao prirodnog produktivnog faktora najbolje se ogleda na rezultatima istraživanja u Njemačkoj, gdje je utvrđeno, da je zbog sabiranja listinca u bukovim šumama pao prirast za 5(./., a u borovim za 30%. Opažanjima kroz dugi period vremena od 50—60 godina utvrđeno je, da se prirast u šumama, gdje se listinac sabirao, prema prirastu u šumama, gdje se nije sabirao, odnosi kao 1:3. Pod zastorom šumskog listinca žive mnogobrojne bakterije, gliste i crvi, kojih je djelovanje nauka utvrdila kao najvažniji uslov za stvaranje zdravice, za rast šumskog drveća, grmlja i trava, odnosno općenito biljnog pokrova. Odnošenjem toga zastora nestaje iz tla tih individua, te se za to gubi i njihovo korisno djelovanje u tlu. Zajednicu svih faktora životinjskog i bilinskog svijeta, koji u šumi — bilo na tlu ili u tlu — direktno ili indirektno djeluju na rast i život šumskog drveća, označuje u novije doba nauka sa v i t a 1 i t e t o m šume. Samo u skladnoj zajednici svih tih faktora moguće je u šumi proizvesti drvo u što većoj količini i vrijednosti, u što kraćem vremenu, a sa što manje troška. U šumarskoj je nauci utvrđeno, da proizvodna snaga šumskog zemljišta direktno zavisi o dobrom i valjanom gospodarenju šumama. Ta snaga može naime rasti i padati prema tome, da li se šumom dobro gospodari ili ne. Po tom nije dakle dobrota zemljišta u šumskoj proizvodnji samo zadani faktor prirode, nego taj faktor zavisi o načinu, kako se šumom gospodari i upravlja. Kako je poznato, zavela se u novije doba po dugoročnim ugovorima gol a sječa , koja najviše upropašćuje dobrotu zemljišta. Posljedice gole sječe najteže se osjećaju na vapnenastom tlu, kojega kod nas pretežno ima najviše. Listače, kojih imamo najviše, trpe kod toga mnogo više od četinjača. Naučno je utvrđeno, da zbog gole sječe može prosječni prirast da padne od 12 na 9, a često i na 6 nf! po ha. Štetne posljedice gole sječe za tlo rastu, ako se na njem uzgajaju čiste sastojine jedne vrste drva. Osim toga se golom sječom uništuje najprirodniji oblik šume — mješovite sastojine, koje imadu u sebi sve ljepote i osobine valjane prirodne šume. Mješovite sastojine imadu mnogih prednosti, jer se u njima mogu uzgojiti rijetke vrste drveća, koje se inače ne mogu uzgojiti u 214 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 9 <-- 9 --> PDF |
čistim sastojinama. Mješovite sastojine vrednije su od čistih i po tom, što je bolje iskorišćavanje plodnosti tla, dobivanje mnogobrojnih proizvoda, lakše i jeftinije prirodno pomlađivanje, veća otpornost protiv vanjskih pogibli i t. d. Uništavanjem uslova za prirodne mješovite šume golom sječom, slabi se narodna imovina u velikoj mjeri, a te su griješke kobne za budućnost našeg šumskog gospodarstva. Osim toga valja istaći i to, da teške posljedice za dobrotu tla nastaju zbog lošeg prorjeđivanja odnosno njegovanja sastojina, a ne samo u času gole sječe zrele sastojine, kako se to prije mislilo. Novija su istraživanja utvrdila, da rđave posljedice za dobrotu tla dolaze od lošeg rada kroz cio život sastojine, i to već prema tome, da li se sastojine nikako, slabo ili prejako proreduju. U Njemačkoj — najnaprednijoj državi za šumsko gospodarstvo — provedeno je davno razdjeljenje zemljišta na poljsko i šumsko gospodarstvo. Takvo razdjeljenje zemljišta između poljoprivredne i šumske proizvodnje u većem opsegu nije se kod nas još ni pokušalo provoditi. U jednom kraju države na krepkom tlu i vrlo bogatom na hranilima raste šuma, koja je često vrlo loša, jer je čine takve vrste drveća, koje su malo rentabilne, dok u drugom kraju države na slabom i mršavom tlu, koje je samo za šumu sposobno, provodi naš čovjek mukotrpan život obrađujući primitivno to slabo tlo, od kojeg se prihoda ne može ni prehraniti. Jedno i drugo je veliki gubitak u našoj narodnoj imovini. Razdjeljenje tla na šumsko i poljoprivredno gospodarenje moralo bi doći na prvo mjesto ispred svih drugih pitanja. Njegovo rješenje ne smije služiti uskim i sitnim interesima pojedinaca i političkih partija, već velikim interesima, koji su od opće koristi za sve narodne slojeve. Sretno i pravično rješenje toga pitanja predstavlja za budućnost veliki uspjeh, koji jednako obuhvaća socijalne i ekonomske interese čitavog naroda. Kako smo naprijed istakli, efekt šumskog gospodarstva zaostaje za efektom poljoprivrede. To naročito vrijedi za vrlo dobra zemljišta, kojih je zemljišna renta u šumskoj proizvodnji mnogo manja nego u poljoprivredi. Pretvorbu plodnog šumskog zemljišta u poljoprivrednu proizvodnju brane neki utjecajem šuma na klimu svoje okoline. Rezultati najnovijeg istraživanja na tom polju govore protiv uobičajenoga mišljenja, da šume u velikoj mjeri utječu na klimatske pojave svoje okoline. Razumljivo je, da je protiv jakog djelovanja onih prirodnih sila, koje imaju utjecaja na klimatske prilike uopće, posve nemoćan slabi organizam malene neke šume. Uzrok, zbog koga je financijski efekat šumskog gospodarstva manji od efekta u poljoprivredi, valja tražiti u neobično dugačkom vremenu produkcije, koje djeluje usporujući na tempo šumske proizvodnje. Imajući pred očima golemu važnost šuma u narodnom gospodarstvu, a uvažujući ekonomički princip, da se od svakog zemljišta dobije što veća korist, moramo se pitati, je li potrebno, da površina naših šuma ostaje ista, ili je možda bolje, da se umanji odnosno poveća. Naprijed smo izložili, da je sadanji odnos šume prema polju rezultat teškog vjekovnog života našeg naroda, koji je uzmičući pred neprijateljem podizao stanove po visokim bregovima, i u planinama našao zaklonište. Sva ta planinska naselja ubrajaju se u pasivne krajeve naše države, gdje ljudi vode mukotrpan život u borbi s divljom prirodom, a za održanje svog golog života, Ti će pasivni krajevi zadavati još mnogo brige oko prehrane pučanstva njihova, i to sve dotle, dok budu ljudi svojim primitivnim gos 215 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 10 <-- 10 --> PDF |
podarskim životom po visokim bregovima živjeli. Kod nas nebi smjelo biti gladi, jer za svakog imade dosta hljeba, kao što ima u izobilju našeg toplog sunca, samo bi valjalo iskorišćavati prirodne produktivne faktore naše zemlje´ onim sredstvima, koja pojedinom kraju najbolje odgovaraju. To znači, da na zemljištu, koje je prvoklasno za poljoprivredu, ne valja saditi šumu, jer je to s narodnog gospodarskog gledišta golem gubitak. Neosporna je činjenica, da je i slabije vođena poljoprivreda na dobrom zemljištu mnogo rentabilnija od najbolje vođenog šumskog gospodarstva na istom zemljištu. Pred tom činjenicom ne smijemo zatvoriti očiju ni onda, ako možda pojedini slučaj protivno tome govori (na pr. visoka cijena hrastovu drvu). Iako neki šumarski stručnjaci ističu, da je šumsko gospodarstvo zbog visoke cijene drvu danas vrlo rentabilno, čak rentabilnije od poljoprivrede, to valja istaći, da je takovo mišljenje neispravno, jer se ne osniva na rezultatima računa o rentabilitetu šumskog gospodarstva, nego na individualnom osjećaju pojedinca. Kod izricanja takova suda ne uzima se dosta u račun utjecaj duljine vremena produkcije, kao ni to, da je posljednjih 50 godina, otkad su se razvila moderna prometala, mnogo više porasla cijena pšenici i kukuruzu nego drvu, te će i u napredak cijena drvu slabije rasti nego cijena poljoprivrednih proizvoda. Iz svega se toga vidi, da mnoge naše šume po ravnicama moraju što prije ustupiti naprednijoj poljoprivredi u korist okolišnog pučanstva i kolonista iz pasivnih krajeva države. Tu promjenu u iskorišćavanju zemljišta imperativno traže uz ove ekonomičke, svakako i nacionalni i državni interesi uopće. Razumije se po sebi, da zato u prvom redu mora u obzir doći zemljište državnih šuma. Spominjem, da direkcija šuma u Vinkovcima ima površinu od 107.534 jutra, od koje otpada na šume u ravnici 92.130 jutara. Tlo je tih šuma u ravnici prvoklasno za poljoprivredu. Novi savski nasip od Gunje do Mitrovice u duljini od 61.168 m u punoj mjeri omogućuje kolonizaciju pučanstva iz pasivnih krajeva države u Slavoniju. Prema P´isačić-Buklu* iznosi sveukupna površina zaštićenog područja 219.348 jutara. Od te površine ide na državne šume ... . 63.687 jutara na šume Brodske imovne općine 20.511 na šume Petrovaradinske imovne općine . . . 23.173 Svega . . . 107.371 jutro Kako se vidi na šume ide malo ne polovina prvoklasnog poljoprivrednog zemljišta. Ako se na porodicu računa 10 jutara zemlje, to se na površinu državnih šuma od 63.687 j . može naseliti oko 6000 familija sa 30.000 duša. Uporedo s kolonizacijom pučanstva iz pasivnih krajeva po ravnicama valja šume podizati po bregovima i planinama, te kršu i goletima. Njihovo pošumljivanje slabo je dosad uspijevalo zbog primitivnog života pučanstva, a tlo je bilo izloženo razornom djelovanju gorskih bujica. Nije potrebno napose isticati, da će zašumljivanje krša i goleti pokazati bolje uspjehe, ako se velik dio pučanstva naseli u ravnicama. Zašumljavanje goleti i krša vrlo je teško i skupo, redovno 4—5 puta skuplje od zašum * Podaci za regulaciju Save i melioraciju Posavja, Zagreb 1.919. 216 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 11 <-- 11 --> PDF |
ljavanja redovnih godišnjih šumskih sjecišta. O tom zašumljavanju krša vlada inače u nas neispravno mišljenje, da se naime krš može pošumiti samo vještačkim načinom crnim borom. Svakako je bolje upotrijebiti u tu svrhu tamošnje lisnato drveće. Mimogred spominjem, da su tri faktora, o kojima zavisi uspješno pošumljavanjc krša: razvita svijest u narodu o koristi šume na kršu, novčana sredstva i stručni šumarski organi. Što se tiče financijskog efekta budućih šuma po kršu i goletima, kad ondje bude manje naroda živjelo, i kad se provede zabrana držanja koza, sigurno je, da će se izdani troškovi za pošumljavanje ukamatit´ najmanje sa 1—2%, dok danas izdani troškovi ne donese gotovo nikakve koristi, jer tamošnje pučanstvo i koze sprečavaju uspješno pošumljavanje krša. Kako smo naprijed naveli, samo je 5 glavnih vrsta šumskog drveća, koje valja uzgajati, a to su: hrast, bukva, jela, smreka i bor, dok kao sporedne vrste mogu u obzir doći: jasen, brijest, kesten, javor, grab i drugo. Ako se te vrste valjano uzgoje na prikladnom staništu, to mogu biti vrlo važan uteg na vazi kod prosuđivanja rentabiliteta dotičnih šuma. U današnje doba ne može biti svejedno, koju vrst drva i koji način uzgajanja šuma valja kod nas kultivirati. Razumljivo je, da je kod jednakih kulturnih prilika i jednakih produktivnih troškova najrentabilnija ona vrsta drva i onaj tip uzgajanja šuma, koji u jednakom vremenu daje najveći prihod. Ođ svih spomenutih vrsta drva smreka je najrentabilnija, jer ona proizvodi najveću masu i jer se njezino drvo na svjetskom tržištu najviše potražuje. U pojedinom kraju može imati bukovo drvo kao ogrev, pa i za građu, visoku cijenu, ali to ne može ništa utjecati na činjenicu, da je bukva mnogo manje rentabilna od smreke i jele. Od proizvedene mase drva ide na građevno drvo kod smreke 80%, a kod bukve 30%. Zbog toga nije ekonomično i dalje uzgajati bukvu na velikim i postranim površinama, koje ona u nas zaprema. Produktivnost pojedine vrste drveća po masi iskazuju prihodne tablice. Tako u vremenu od 100 godina, odnosno za hrast u 140 godina, proizvedu glavne vrste na različitim staništima ovu cjelokupnu masu po ha: I. II. III. IV. razred smreka 1.535 1.159 912 668 m jela 1.430 1.199 918 697 „ bor 1.052 827 634 431 „ bukva 1.026 814 636 470 „ hrast 1.181 996 818 631 „ Za normalnu gospodarsku jedinicu od 100 ha površine u 100 godišnjoj ophodnji, odnosno za hrast 140 godina, izračuna se normalna drvna 8 masa u m za I. IV. razred smreku 56.465 ´ 24.765 jelu 40.875 17.430 bor 39.175 16.205 bukvu 28.400 13.760 hrast 57.800 28.070 Kako se iz ovoga vidi, bukva proizvodi najmanju drvnu masu po ha u vremenu od 100 godina. Osim toga je također i njezina normalna masa najmanja, a u financijskom pogledu stoji daleko iza svih na posljednjem mjestu. 217 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Budući da je bukva u nas najraširenija vrsta drva (60´/ć), zaslužuje da joj poklonimo što veću pažnju. U višoj dobi ne iskazuje ona s velikom masom i veliki prirast. Tako po Schwappachu* iznosi normalna masa bukve na III. razredu I.) u 120 god. ophodnji po ha: ako je prekinut sklop: A 236 m\ a prosječni prirast 7,6 m3 „ „ običan „ : B 284 „ „ „ „ 6,5 „ 2.) u 140 god. ophodnji po ha: ako je prekinut sklop: A 260 m3, a prosječni prirast 7,7 m3 „ „ običan „ : B 320 „ „ „ „ 6,4 ,. Kako se vidi, velike mase kod bukve ne iskazuju i velike prosječne priraste, nego je obrnuto, t. j . velike mase imaju malen prosječan prirast. Ta je činjenica od značajne važnosti u gospodarenju bukvom. Stare bukove sastojine valja progaliti, jer ne samo da će se tako njezino prirodno pomlađenje polučiti, nego će i prirast na masi rasti. Rentabilnost pojedine vrste drveća predočuje se visinom zemljišn e rente , koja zavisi o proizvedenoj masi drva, o njezinoj srednjoj cijeni i o kamatnjaku, koji se traži za ukamaćivanje kapitala, koji su u šumskom gospodarstvu uloženi. Zemljišna renta jednaka je razlici sadanjih vrijednosti prihoda i troškova, koji će se u napredak izdati. Budući da u nas postoji neispravan sud o vrijednosti šumskog zemljišta, koje se može na različne načine iskorišćavati, to ćemo pokušati ovdje odrediti vrijednost šumskog zemljišta, koje se u nas iskorišćava sa 5 spomenutih vrsta drveća. Račun ćemo provesti za šumu, koja je oko 10 km udaljena od željezničke stanice, a do koje iz šume vodi srednje dobar put. Ako se uzmu u račun srednje cijene drveta posljednjih 5 godina, koje su kod nas polučene na licitacijama šuma od gornje udaljenosti od željezničke stanice, a koje iznose za smreku i jelu 90, za bor 100, za bukvu 80 i za hrast 300 Din po m3; troškovi uprave neka iznose 90 Din, troškovi pošumljavanja za smreku i bor 400 Din., a za hrast 200 Din. po ha, te ako je p ../., to se na osnovi normalnih prihoda izračunaju po formuli Au + Dal,0 p"-aH C. 1,0 pu .. — * — V 1,0 pu — 1 za svaku pojedinu vrst drva slijedeće prosječne prihodne vrijednosti . zemljišta, odnosno zemljišne rente po ha: o « Vrijednost Troškovi Eeduk. t>=i s . S] ´ÉT A rt .. rt fi faktor Prihodua vri jednost ze mljišta Ba Vrsta drva 3 & o rt A "3 a Au > e š 1 I«? u% od Au z i. o 1,0..-1 O o 3 M Smreka 100 I. 1.045 90 94.050 28.215 7.687 3.000 0,05489 3.289´98,67 Jela 120 I. 1.262 90 113.58Ö 37.860 — 3.000 0,02966 1.491 [44,73 Bor 100 I. 665 100 66.500 19.950 7687 3.000 0,05489 1.328 39,84 Bukva 100 I. 638 80 51.040 15.312 — 3.000 0,05489 642 19,26 Hrast 140 I. 742 300 222.600 66.780 12.538 3.( )00 0,01621 1.487 44,61 * Die Rotbuche, Berlin 1.911. 218 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Kako vidimo, zemljišne su rente šumskog gospodarstva relativno malene. Tako na pr. kod hrasta na prvoklasnom zemljištu u ravnici iznosi 44,61 Din, dok bi u poljskom gospodarstvu na istom zemljištu iznosila najmanje 20 puta toliko. Za Njemačku prof. Buhl e r* drži, da vrijednost šumskog zemljišta iznosi .. do % vrijednosti poljoprivrednog zemljišta. Težnja u šumskom gospodarstvu, da se uz što manje troška proizvedu dobra od što veće vrijednosti, nalazi potvrdu u visini zemljišne rente. Koliko god imade teorija o zemljišnoj renti svojih nedostataka, uvijek će ostati načela, koja su u njoj sadržana — za proizvodnju najveće vrijednosti u šumskom gospodarstvu — jedino pouzdano mjerilo za mjerenje snaga produktivnih faktora u šumskom gospodarstvu. Možemo reći, da je šumsko gospodarstvo Njemačke od polovine 19. vijeka postavljeno na temelje najveće zemljišne rente, i da se samo na toj osnovi razvilo do svoga današnjega stanja, kojim služi za ugled cijelom svijetu. Svi noviji prigovori protiv toga cilja šumskog gospodarstva propašće, kao što su od reda propali svi oni prigovori, koji su prije bili izneseni protiv Presslera kao začetnika teorije najveće zemljišne rente. U našim šumama možemo u velikoj mjeri da dignemo zemljišnu rentu između 5 vladajućih vrsta drveća. U uzgojnom su pogledu bukva i jela jednake, jer obje traže jednako dobro tlo i imaju jednake zahtjeve za svijetlo. Smjesa tih dviju vrsta drveća rado je svuda viđena, te ih u našim šumama valja uzgajati jednakom brigom i marom. Bukva nema tako vrijedne deblovine kao jela i ona guši pod svojom gustom krošnjom sve, što joj ne raste preko glave. Njezina joj je velika produkcija listinca pribavila osobinu, da ona važi kao vrsta drva, koja znatno popravlja tlo. U to se ne sumnja, ali se ta osobina ne smije precjenjivati na štetu njezine ekonomičke vrijednosti. Iz gore izloženog računa izlazi, da nije ekonomično uzgajati bukvu ondje, gdje se mogu uspješno uzgajati od nje produktivnije i vrednije vrste drveća. Ta je činjenica od neobično velike važnosti za naše šume, gdje bukva po površini zauzima prvo mjesto, prostirući se u čistim sastojinama na prostranim površinama po brežuljcima i visokom gorju. U te čiste bukove sastojine valja po brežuljcima sijati što više hrastova žira, a po visokim planinama unositi jelu, kako bi se na taj način što više ekonomički podigla vrijednost zemljišta bukovih šuma. II. Drugi važni faktor šumske produkcije je vrijeme. Faktor vrijeme od tako je značajne važnosti u šumskoj produkciji, da ne možemo njegovo djelovanje pravo ni predstaviti. Normalno vrijeme u šumskoj produkciji iznosi jedan vijek i više, pa to uvjetuje ogromno nagomilavanje kapitala u produkciji. Zbog toga nagomilavanja velikog kapitala postaje šumska produkcija prema proljoprivrednoj mnogo teža i sporija u tempu proizvodnje. Od dva načina šumskog gospodarenja je onaj rentabilniji, kod koga se u kraćem vremenu uz iste prilike poluči jednak prihod kao kod drugog gospodarenja u duljem vremenu produkcije. U dugačkom se vremenu produkcije čisti prihod šume na kamatima troši, što jasno dokazuju ova dva primjera. * Buhl e r: Der Waldbau, 1 Bd. Stuttgart 1918. Str. 613—616. 219 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 14 <-- 14 --> PDF |
1. Ako sječivni prihod neke šume u financijskoj ophodnji (80 g.) iznosi 50.000 Din, i ako se iz računa izostave prihodi prorjede i troškovi, . to se uz šumski kamatnjak od 3% po formuli Bu = -z ~—- izračunaju 1, opu — 1 slijedeće prihodne vrijednosti zemljišta, odnosno zemljišne rente: Ophodnja Vrijednost zemljišta Zemljišna ili turnus renta 80 god., 50.000 — -= 50.000 0,10372 = 5.186,00 Din 155,58 Din 100 „ 50.000 1031010 — = 50.000 0,05489 = 2.744,50 „ 82,33 „ 120 „ 50.000——ji =50.000-0,02966=1.483,00 „ 44,49 „ 140 „ 50.000 * -=5 0 000 0,01621= 810,50 „ 24,32 „ Iz tog se primjera vidi, da faktor vrijeme u šumskoj produkciji dolazi vrlo mnogo do izražaja. Ako se naime financijska ophodnja postepenoi produžuje samo za 20 godina, pada zemljišna renta gotovo za polovinu rente za isti broj godina niže ophodnje. Iako sječivni prihod s ophodnjom raste, ipak taj prirast vrijednosti ne može iz računa eliminirati jaki utjecaj faktora diskontacije na padanje zemljišne rente poslije financijske ophodnje. U glavnom se može reći, da sječivni prihod svih vrsta drveća (izuzevši donekle hrast) poslije zrelosti u financijskoj ophodnji malo ili nikako u vrijednosti ne raste. Za bukvu se može reći da joj vrijednost poslije financijske ophodnje (100—120 godina) zbog trunjenja stabala, naglo pada. 2. Ako šumsko zemljište svake 100. godine daje čist prihod na drvu od 50.000 Din., pa ako se iz računa izostave prihodi prorjede i troškovi, to uz 3% iznosi prihodna vrijednost zemljišta 2.744,50 Din., a godišnja renta 82,33 Din. Ako hoćemo da kod viših ophodnja 110, 120, 130 i 140 dobijemo istu zemljišnu rentu kao kod 100 godišnje financijske ophodnje, to se vrijednost potrebnog sječivnog prihoda kod tih viših ophodnja izračuna ovako: A„, 50.000 , 1,03"°-1 1,03"° — 1 " 1,03"» -1 ´ uo ~ 1,03"° -1 = 50.000-1,3628 = 68.140 Din Al-20 50.000 . .... . 1,03»°—1 1,03120 — 1 ; A IJU120 = 50.000 1,0310° — 1 ´ 1,0310° — 1 50.000 1,8504 = 92.520 Din .... 50-000 . . -50000.!1^ ,s0 — 1,03,3° — 1 " " 1,03wo — 1 ´ 1.0310° — 1 = 50.000 2,5056 = 125.280 Din 500001 ;A140 = 50.000 ^3— 1,0314°—1 " 1,03100 —1 ´ . 0 ´ l,03,0°—1 = 50.000 3,3863 = 169.315 Din 220 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Kako se vidi, prihodi viših ophodnja morali bi znatno u vrijednosti rasti, da se dobije jednaka zemljišna renta kao u 100. godini. Tome se protive svi zakoni biološke i pedološke prirode, po kojima šumske sastojine u vrijednosti rastu. Jedinu iznimku čini ovdje hrast, komu vrijednost raste sa debljinom, dok ostale vrste drveća ne dolaze u ovom pogledu u obzir, a najmanje bukva, kojoj vrijednost sa starošću naglo pada. Još jači utjecaj vremena u šumskom gospodarstvu pokazuje ovaj primjer. Ako bi sječivni prihod smreke u 100 godišnjoj ophodnji, koji je u skrižaljci (str. 218) iskazan sa 94.050 Din., uporedili sa sječivnim prihodom bukve kod 200 godišnje dobe — a takvih šuma ima kod nas dosta, to bi prihod bukove šume morao iznositi: i 03200 r = ^807 509 Din A;00 = 94.050 -f^rsTY- P° ha´ što je posve nemoguće, jer tako velike prihode ne može šumsko tlo dati. Iz gornjih računa izlazi, da je vrijeme u šumskom gospodarstvu produktivni faktor od neobično velike važnosti, s kojim se mora ozbiljno računati u gospodarenju našim šumama. Faktor vrijeme u urednom šumskom gospodarstvu predočuje platno, na kom napredan šumar proicira uspjehe svoga rada. U dugačkom vremenu šumske produkcije valja faktor vrijeme shvatiti kao kamatno-kamatni račun, te sve troškove i prihode svesti na isti nazivnik odnosno na kraj ophodnje. To se mora učiniti zato, jer je faktor vrijeme najskuplji emelenat, koji najjače dolazi do izražaja u šumskoj produkciji. Tu veliku važnost produktivnog faktora: vrijeme , žele neki oslabiti time, što ističu, da je od veće važnosti proizvesti dobra od trajne visoke vrijednosti bez obzira na troškove, dok je čist prihod odnosno rentabilitet gospodarstva, pitanje, koje je od manje gospodarske važnosti. Po tom bi mišljenju novac i dobro bile dvije različite stvari, što nijesu, jer novac ostaje uvijek mjerilo za proizvedena dobra. U ostalom to je razlikovanje između visoke vrijednosti proizvedenih dobara i rentabiliteta bez važnosti, jer oba gledišta vode istom cilju: ostvariti ekonomički princip, sa što manje troška i u što kraćem vremenu postići što veći uspjeh. III. Drvn a mas a šum e je pored zemljišta najvažniji faktor šumske produkcije. Njezina veličina zavisi o vrsti drva, načinu gospodarenja, ophodnji, staništu i načinu njegovanja sastojina. Na str. 217 izračunali smo normalne mase šume od 5 glavnih vrsta drveća za površinu od 100 ha i uz ophodnju od 100 godina, odnosno za hrast za 140 ha površine i uz 140 godišnju ophodnju. Po dobroti zemljišta ne raste masa samo po veličini nego i u vrijednosti. Tako na pr. veličine mase za smreku na I. i IV. bonitetnom razredu stoje međusobno kao 2:1 , dok im vrijednosti stoje u odnosu kao 3 : 1 i manje. Što je ophodnja veća, to je i masa veća, jer u šumi ima više dobnih razreda, a i veća je masa starijih dobnih razreda, kojom oni znatno utječu na cjelokupnu količinu mase šume. Normalna drvna masa šume raste doduše s ophodnjom, ali joj nije upravno proporcionalna. Važno je znati veličinu normalne mase i njezino razdjeljenje po dobnim razredima u svrhu, da se u šumi podržava samo tolika masa, na kojoj se trajno može proizvoditi najveći prirast po masi i vrijednosti. Tako se na pr. prema Flury-u normalna masa za smreku, koja je naprijed izračunata sa 56.465 m3, dijeli na dobne razrede ovako: 221 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 16 <-- 16 --> PDF |
1—20 21—40 41—60 61—80 81—100 god. 3% 11% 22% 31% 33% Kako vidimo, na zadnja dva dobna razreda ide skoro % cjelokupne mase, što je vrlo važno znati kod izdavanja dozvola za sječu šuma. Kod nas se u tom pogledu mnogo griješi, kad se dozvoljava, da buduću sastojinu čine samo stabla ispod 30 cm debljine, kojih je masa vrlo malena, a osim toga imadu malenu šumsko-uzgojnu vrijednost. Normalnu drvnu masu valja smatrati produktivnim kapitalom, koji mora uvijek u šumi postojati kod iste ophodnje i jednakog etata. Godišnji etat šume mora biti jednak prirastu, koji na masi u jednoj godini naraste, te se ne smije više drva sjeći, nego što iznosi taj prirast. Nije sadržana u principu šumskog gospodarstva težnja za proizvodnju što veće, nego što vrednije mase. Uspjeh zavisi više o vrijednosti, a manje o veličini proizvedene mase. U mješovitim sastojinama, kojima se gospodari -u istoj ophodnji, može se trajno po jedinici površine sjeći jednaka drvna masa, ali u pogledu vrijednosti pojedine vrste drva može biti velika razlika. Isto vrijedi i za sastojine od jedne vrste drva, koje se gospodare u različitim ophodnjama. Tako na pr. hrastov trupac od 4 m duljine i 60 cm debljine s masom od 1,13 m3 može 10 i više puta biti vredniji od cijelog hrastovog stabla, koje je 32 cm debelo, 25 m visoko i ima jednaku masu od 1,13 m\ U naprednom šumskom gospodarstvu faktorima, koji utječu na vrijednost mase, poklanja se najveća pažnja. Vrijednost mase raste i onda, ako prirast ostaje isti. Umnažanje mase pokazuje njezin postotak prirasta. Postotak prirasta je to manji, što je sastojina starija, a masa veća. Sastojine sa manjom masom imaju veći postotak prirasta, ali u vrijednosti polaganije rastu od starijih sastojina, koje imadu doduše malen postotak prirasta mase, ali u vrijednosti bolje i brže rastu. Iz toga izlazi, da visina postotka prirasta mase nije jedino mjerilo za prosuđivanje rentabiliteta šumskog gospodarenja, nego da to zavisi o prirastu vrijednosti odnosno o kvalitativnom prirastu sastojine. Taj kvalitativni prirast zavisi direktno o valjanom njegovanju sastojine, odnosno o intenzitetu stručnog rada šumskog upravnika. Valjan i dobro smišljen stručni rad u šumi može doći do izražaja na dva načina. Ako se sa sastojinama upravlja i gospodari tako, da postotak prirasta mase raste, a da masa u vrijednosti ostane ista, odnosno ako pođe za rukom masu po veličini i vrijednosti dići, a da postotak prirasta sastojina ne padne. Za takovo šumsko gospodarstvo velimo da napreduje. Ako pak postotak prirasta pada, bilo kod iste ili umanjujuće mase sastojina, to velimo za takovo gospodarenje da nazaduje. U glavnom možemo reći, da je uspjeh šumskog gospodarstva obilježen što većim postotkom prirasta na što većoj i vrednijoj masi sastojina. Da se pak taj najveći uspjeh šumskog gospodarstva može realizirati, potrebno je, da u šumi postoji izvjesni niz sastojina od najmlađe do najviše dobi, sa što boljom masom po veličini i vrijednosti. Ako je taj uslov ispunjen, to se može po pravilima nauke postići najveći uspjeh gospodarenja, koji je obilježen najpovoljnijim odnosom između mase i prirasta. Taj je odnos postotak prirasta vrijednosti, što ga čine kvantitativni i kvalitativni prirast pored rastenja cijena drvu. Rastenje cijene drvu ne zavisi direktno o volji upravnika šume, ali kvantitativni i kvalitativni prirast pored dobrote tla zavisi jedino o njegovoj stručnoj spremi i radu. 222 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Naučno je utvrđeno, da je gore izloženi odnos između mase i prirasta pojedinih sastojina nešto drugačiji kod gospodarstvene jedinice, u kojoj izvjestan broj sastojine sačinjava živ organizam. U istinu je postotak prirasta vrijednosti gospodarske jedinice manji od postotka prirasta njene cjelokupne mase. Razlika je doduše to manja, što je masa drva veća i vrednija i što su manji upravni troškovi. Ovim kratkim prikazom o produktivnim faktorima šumske produkcije dovoljno sam dokazao njihovu važnost i vrijednost za naše šumsko gospodarstvo. Ukratko mogu reći, da svi produktivni faktori u šumskoj produkciji čine jedan zajednički lanac, kojemu su karike međusobno čvrsto vezane. Nestane li jedne karike u tom lancu, to će se odmah osjetiti na proizvodnji drva po kvaliteti i po kvantiteti. U naprednim državama ide se za tim. da se sve karike toga dugačkog lanca šumske proizvodnje trajno uzdrže u potpunoj snazi i čvrstoj vezi. Tamo se šume iskorišćavaju na osnovi odnosa između starih i mladih sastojina, i živo se nastoji, da se od šumskog zemljišta dobije što veći prihod pomoću najrentabilnije vrste drva. Taj se najveći prihod može postići samo onda, ako se šumama gospodari po utvrđenim pravilima šumarske nauke uz brižno čuvanje i dizanje proizvodne snage zemljišta na osnovi valjano sastavljene gospodarske osnove. Da se u nas na tom polju ništa ne čini, dokazom su goleme površine naprijed spomenutih šikara, kojih ima najviše u Bosni i Srbiji. U tim »šumama« — šikarama — ne sudjeluju prirodni faktori produkcije s onom snagom i intenzivnošću, kao u krupnoj dobro sklopljenoj šumi, nego se u njima faktori : dobrota zemljišt a i mas a sve više izlučuju iz njihove produkcije drva. To je veliki manjak, koji dolazi u obzir kod prosuđivanja šumskog bogatstva naše države. Umjesto da se površina tih bezvrijednih šikara u prošlom 10 godištu smanjila, ona se naprotiv zbog nestručnog vođenja šumarske politike znatno raširila. Valja naime znati, da se produktivni faktori u našim šumama uništavaju neprestanim postupcima lošeg gospodarenja šumama, koji su po broju veliki, a dimenzijama golemi, i koji se ne čini; možda periodički, nego svake godine, šta više svaki dan. Ti su štetni gospodarski postupci : dugoročni ugovori u državnim šumama, gole sječe, pomoću kojih se ti loši ugovori realiziraju, loša primjena agrarne reforme na šume i davanje drva iz državnih šuma bilo za pogodovne cijene, bilo badava. Pri tom se zaboravlja, da je visoka cijena drvu najbolji čuvar i zaštitnik šuma. Za nas nije pitanje samo u tome, da se na polju našeg šumskog gospodarstva »radi«. Za nas je problem više u tom: kako i što nam valja raditi oko podizanja šumskog gospodarstva domovine? U pitanju je, hoćemo li se u svom radu zadržati samo na podržavanju onoga, što se i kako se dosad radilo, ili ćemo se ugledati u lijepe primjere kod drugih naprednih naroda, te raditi po metodima, kojj su se u tuđem iskustvu pokazali kao najbolji, i iskoristiti sve rezultate, koje su najnovija naučna istraživanja otkrila. Kod primjenjivanja stranih rezultata ne smijemo međutim izgubiti iz vida individualnost našeg šumskog gospodarstva, koje nosi na sebi sve oznake naše kulturne neprosvijećenosti i ekonomske zaostalosti. Naš je problem u tom, da stvorimo sintezu između šumskog gospodarstva zapada i istoka. Ukratko mogu reći, da na polju našeg šumskog gospodarstva imamo da riješimo mnogo važnih zadaća. Kod rješavanja tih pitanja valja nastojati, da iscrpemo sve prirodne sile do posljednjeg ostatka, te da uklonimo sve zapreke, koje tome stoje 223 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 18 <-- 18 --> PDF |
na putu. Sredstva su za to tehničke naravi, a za njihovu potpunu primjenu u šumi valja ukloniti predrasude, ograničiti jednostranost, komplicirano zamijeniti jednostavnim i t. d. Vjerujem i rado priznajem, da taj posao nije lak, i da na putu stoje mnoge zapreke. Da se one mogu ukloniti, potrebno je prije svega našem šumskom gospodarstvu postaviti jasan cilj. To je tim potrebnije, što su iskušenja,koja smo od oslobođenja i ujedinjenja proživjeli, pa i ona, koja nas još čekaju, teška i golema. Prijeko je potrebno, da se naše šumsko gospodarstvo vodi s više stručnosti, a manje empirije, a to je, da se u gospodarstvu primijene oni metodi, koje je suvremena šumarska nauka našla kao najbolje, t. j . da se naše šumsko gospodarstvo racionalizira i digne na veći stepen intenziteta, odnosno da se u njemu više ulaže rada i pokretnog kapitala. Na tom putu ne ćemo svakako moći ići tako daleko kao drugi napredni narodi. Tako se na pr. ne može zasad kod nas nikako primijeniti naučno postavljeno, a iskustvom potvrđeno pravilo, da je za intenzivno šumsko gospodarenje dostatna površina jedne šumske uprave od 5.000 jutara, odnosno površina, na kojoj se izradi godišnje oko 20.000 m3 drva. Ondje, gdje nema razvitih prometala, kao i ondje, gdje šumsku površinu ne sačinjavaju sastojine različne dobi, nego gdje pretežu »šume« — šikare, iz kojih se na godinu ne posiječe ni 1000 m3 sitnog drva, tu je 25.000 i više jutara površine šume normalna površina dotične šumske uprave. Držim, da sam time dosta razložio, da vrijednost šume ne valja prosuđivati tek onda, kada je zrela za sječu i kada njezino drvo postane trgovački artikl, nego valja znati i biti tvrdo uvjeren o tom, da šuma vrši snažan utjecaj na kulturni i materijalni život naroda, pa je baš zbog toga valja uvijek držati u punoj njezinoj snazi stvaranja. ZUSAMMENFASSUNG: Über Produktionsfaktoren und Rentabilität der Forstwirtschaft. Die Wichtigkeit der Produktionsfaktoren in der Forstwirtschaft ist in den breiteren Geseilsohaftsschichten wenig bekannt und deswegen auch wenig beachtet. Wegen dieser Unkenntnis selbst an massgebenden Stellen wird der Fortwirtschaft grosser Schaden zugefügt, welchen die Leiter des Staates verursachen, indem sie fordern, dass mittels der Wälder die Valuta stabilisiert und der Staat geordnet sein soll. Deswegen werden die Wälder zu reichlich gefällt, viel stärker, als in der gewesenen Monarchie und mehr als es der Nachhaltigkeit entspricht. Dass aus Jugoslavien das Holz in riesiger Menge ausgeführt wird, beweist die Tatsache, dass in der Handelsbilanz Jugoslaviens auf das Holz, im Gewicht 40% und im Werte 24% der Gesammt-Ausfuhr fällt. Die natürlichen Faktoren der Produktion in der Forstwirtschaft werden fortwährend vernichtet mit dem umfangreichen Kahlhieb und den langjährigen Verträgen über das Holzfällen. Die Produktionsfaktoren im Forstfach beweist man allgemein und in ihrer Anwendung in der Forstwirtschaft Jugoslaviens mit Zahlen. So wird der erste Produktionsfaktor, der Boden dadurch dargestellt, dass für die Hauptsorten der Bäume die Bodenrente ausgerechnet wirt bei 3% und der Durchschnittspreis des Holzes in den letzten Jahren aus den Wäldern, welche von der Bahnstation 10 Km entfernt sind. Auf Grund dieser Rechnungen folgt, dass die Rotbuche die meist unrentable Holzart ist, was für die Wälder von Jugoslavien von besonderer Wichtigkeit ist, da die Rotbuche etwa 65% von der gesammten Wälder ausmacht. Wegen der geringen Rentabilität der Rotbuche, selbst wenn der heutige Preis hoch ist, ist man auf gemischte Bestände von Rotbuche und Traubeneiche angewisen. Ferner aus dem Grunde, da die Forstwirtschaft in jeder Beziehung weniger rentabel ist, als die Landwirtschaft, muss man je eher mit der Forstwirtschaft auf erstklassigem Boden für Weizen und Mais in Slavonien auf 224 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 19 <-- 19 --> PDF |
hören. In der Ebene Slavoniens entfähllt auf die Wälder 107.371 Joch, von welcher Fläche 63.687 Joch auf die Staatsforste entfällt, der Rest auf die Qemeindewälder. Der Boden der Staatsforste sollte für Kolonisation der Bevölkerung aus den sogenannten passiven Gegenden und aus dem Karstgebiet dienen. Nur auf diese Weise wird es möglich sein, den Karst aufforsten, was die erste Kultur-Aufgabe des Staates ist, da man das Halten der Ziegen und das Ausgraben der Laubbäume sammt Wurzeln verbieten muss. Der zweite wichtige Faktor der ForstproduMon, die Zeit ist von teoretischer Seite auseinandergesetzt in der Absicht, um zu beweisen, wie sehr schädlich es ist die Umtriebszeit in den privaten und Gemeindewäldern zu kürzen und auf diese Weise erlauben Fälleni der jungen und noch unreifen Bestände. Die Wichtigkeit des dritten Faktors der Forstproduktion, der Holzmasse wird teoretisch dargestellt und auf dieser Basis der Schluss gezogen, dass das Gestrüpp, welches 2,5 Millionen Ha umfasst nicht als Wald genannt werden darf, da hier die Faktoren der Produktion: Boden und Holzmasse ausgeschieden werden müssen aus der Produktion zum grossen national-ökonomischen Schaden. In Bezug auf die Organisation des Forstdienstes wird erwähnt, dass in Gegenden ohne Verkehrsmitteln und-ohne die Existenz von Wäldern von verschiedenen Alter die Fläche von 25.000 Joch normal ist und nicht 5000 Joch, wie in den Staaten mit fortschriftlicher Forstwirtschaft. Die Intensität der Wirtschaft hängt in erster Reihe von entwickelten Verkehrsmitteln und des hohen Holz-Preises und erst in zweiter iJnie von der Fach-Qualifikation des Forstverwalters. Zum Schluss wird darauf aufmerksam gemacht, dass der Wert des Waldes nicht nur zur Zeit ihres reifen Zustandes zum Fällen beurteilt werden darf, sondern man muss wissen, dass die Wälder in jedem Alter einem Einfluss auf den kulturellen und materiellen Fortschritt ausüben, und dass sie geschont werden müssen in der vollen Kraft des Werdens. Šum. saojetnik TODOR GJURGJIĆ, MOROVIĆ : DELOKRUG I RAD ŠUMSKE UPRAVE (LES SPHERES DE L´ACTIVITÉ DES ADMINISTRATIONS DES FORETS) Imajući pred očima raspis Gospodina Ministra Šuma i Rudnika br. 1149/29, koji je u stvari posljedica manifesta Nj. V. Kralja od 6. I. 1929., kao i shvatajući duboko intenciju i svrhu toga raspisa odlučio sam, da napišem ovaj članak. Do sada su pretresana mnogobrojna pitanja, bilo u stručnom šumarskom časopisu bilo u drugim časopisima. Razume se — pisalo se i pretresalo o svakom pitanju, koje je od naročite važnosti po unapređivanje šumskog gazdinstva. Jedno je od tih važnih pitanja svakako delokrug i rad šumske uprave, t. j . polazna tačka za šumsko gazdinstvo. Obično, kad se govori i piše o organizaciji šumarske službe i administracije, polazi se od Ministarstva Šuma odnosno Generalne Direkcije, zatim Oblasne Direkcije, a najzad dolazi Šumska Uprava kao najniža instancija — pogrešno bi bilo reći i instancija najmanje vrednosti. Meni se čini, da bi trebalo poći obrnutim redom, kad se radi o organizaciji šumarske službe. SPb mom mišljenju trebalo bi početi od najmanjega, pa ići na veće, t. j . s donjeg kraja na gornji. 225 |