DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 23 <-- 23 --> PDF |
inicijativu za sve radnje kod šumske uprave. Direkciji se dostavljaju predloži i ona po svojoj nadležnosti ima te predloge da prihvati, da ih modificira ili da ih odbije sa obrazloženom motivacijom ili prećutno i bez {kakve motivacije. Istakao sam napred, da starešna šumske uprave mora imati fakultetsku naobrazbu. Docnije je došao Pravilnik, čemu je prethodila živa polemika u stručnom šumarskom časopisu o tome, da nijedan šumarski stručnjak ne može zauzeti položaj šefa uprave, dok ne položi praktični ispit i to posle provedene dvogodišnje prakse u šumarskoj struci. Ja bih bio načelno protivan tome praktičnom ispitu sam o sa dvogodiš njo m praksom. Ovaj bi ispit imao da služi kao regulator, da se ne bi producirao proletarijat u šumarskoj struci. Inače što on nosi naslov »praktički ispit sa dvogodišnjom praksom,« to je male n rok od 2 godine, a da bi jedan početnik za to vreme stekao toliku praksu, da bi na osnovu toga ispita rukovodio i upravljao državnom imovinom od nekoliko milijuna dinara. Po mojem mišljenju tu praksu za polaganje praktičnog ispita treba povisiti na duži rok. Doduše predvidelo se, da će jedan svršeni student za 2 godine službe preći sve grane šumskog gazdinstva u praksi, pa će se na osnovu toga videti [ oceniti njegova sposobnost za samostalno vođenje šumskog gazdinstva. Želeo bih znati, koliko je mladih šumarskih kolega kroz dvogodišnje službovanje prešlo bar četvrtinu praktičnih radova u šumskom gazdinstvu. Moglo bi se apodiktički utvrditi, da ih je bilo i takovih, koji nisu za dve godine imali prilike da vide ni delovodni protokol! Razume se, ima izuzetaka, ali izuzeci nisu pravilo. Najzad, ako bih se i složio, da je za sticanje stalnosti potrebna dvogodišnja praksa sa položenim praktičnim ispitom, nikako se ne mogu složiti s time, da´ je jedan mladi šumarski stručnjak već samim tim sposoban da upravlja šumskom upravom. Izuzetaka ima, ali to bi bili talentirani mladići, koji po prirodi sve lako- shvataju. Može jedan mladi kolega imati veliku volju il ambiciju (a bez volje i ambicije svakako se nije posvetio šumarskim studijama), može on biti neobično vredan i savestan, siguran sam, da će povereno mu šumsko gazdinstvo ramljati bar kroz jednu godinu dana. A to je štetno kod intenzivnog i modernog šumskog gazdinstva, o čemu se neprestano piše i govori kod nas. Zastoj — pa ma i od jedne godine dana — u,´ šumarskom gazdinstvu ostavlja štetne posljedice za duži niz godina. O tome imamo najbolji dokaz, ako objektivno pogledamo unazad za deset godina naše samostalnosti, kada je veći broj šumarskih stručnjaka, usled promené državnog režima, morao napustiti našu otadžbinu i otići u druge države. Da bi se popunila praznina u šumarskim stručnjacima kod državnog šumskog gazdinstva, upražnjena mesta popunjavana su stručnjacima odi imovnih opština, od političke uprave, a u nedostatku ovih postavljani su mladi ljudi za starešine šumskih uprava i bez ikakove praktične spreme. U krajevima s ove strane Drine, Save i Dunava to je ipak lakše išlo, ali u Srbiji, gde je šumarskih kvalifikovanih stručnjaka bilo u malom broju i gde je šumarstvo koraknulo unapred tek posle rata, tu se prosto moralo tako postupati. Mi smo u mnogo prilika videli, a i danas nailazimo na velik broj pogrešaka od strane tih mladih ljudi bez predihodne prakse, koje su učinili u šumskom gazdinstvu. I baš nam dobro dolazi statistika o desetgodišm´em radu u šumskom gazdinstvu. Ne sumnjam, da ta statistika neće biti objektivna, ona će nam najbolje ilustrovati sve nedostatke u dosadašnjem radu. To će biti od neobične važnosti po 229 |