DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Naučno je utvrđeno, da je gore izloženi odnos između mase i prirasta
pojedinih sastojina nešto drugačiji kod gospodarstvene jedinice,
u kojoj izvjestan broj sastojine sačinjava živ organizam. U istinu je postotak
prirasta vrijednosti gospodarske jedinice manji od postotka prirasta
njene cjelokupne mase. Razlika je doduše to manja, što je masa
drva veća i vrednija i što su manji upravni troškovi.


Ovim kratkim prikazom o produktivnim faktorima šumske produkcije
dovoljno sam dokazao njihovu važnost i vrijednost za naše šumsko
gospodarstvo. Ukratko mogu reći, da svi produktivni faktori u šumskoj
produkciji čine jedan zajednički lanac, kojemu su karike međusobno
čvrsto vezane. Nestane li jedne karike u tom lancu, to će se odmah osjetiti
na proizvodnji drva po kvaliteti i po kvantiteti. U naprednim državama
ide se za tim. da se sve karike toga dugačkog lanca šumske proizvodnje
trajno uzdrže u potpunoj snazi i čvrstoj vezi. Tamo se šume
iskorišćavaju na osnovi odnosa između starih i mladih sastojina, i živo
se nastoji, da se od šumskog zemljišta dobije što veći prihod pomoću
najrentabilnije vrste drva. Taj se najveći prihod može postići samo onda,
ako se šumama gospodari po utvrđenim pravilima šumarske nauke uz
brižno čuvanje i dizanje proizvodne snage zemljišta na osnovi valjano
sastavljene gospodarske osnove. Da se u nas na tom polju ništa ne čini,
dokazom su goleme površine naprijed spomenutih šikara, kojih ima najviše
u Bosni i Srbiji. U tim »šumama« — šikarama — ne sudjeluju prirodni
faktori produkcije s onom snagom i intenzivnošću, kao u krupnoj
dobro sklopljenoj šumi, nego se u njima faktori : dobrota zemljišt
a i mas a sve više izlučuju iz njihove produkcije drva. To je veliki
manjak, koji dolazi u obzir kod prosuđivanja šumskog bogatstva naše
države. Umjesto da se površina tih bezvrijednih šikara u prošlom 10
godištu smanjila, ona se naprotiv zbog nestručnog vođenja šumarske
politike znatno raširila. Valja naime znati, da se produktivni faktori u našim
šumama uništavaju neprestanim postupcima lošeg gospodarenja
šumama, koji su po broju veliki, a dimenzijama golemi, i koji se ne čini;
možda periodički, nego svake godine, šta više svaki dan. Ti su štetni
gospodarski postupci : dugoročni ugovori u državnim šumama,
gole sječe, pomoću kojih se ti loši ugovori realiziraju, loša primjena
agrarne reforme na šume i davanje drva iz državnih
šuma bilo za pogodovne cijene, bilo badava. Pri tom se
zaboravlja, da je visoka cijena drvu najbolji čuvar i zaštitnik šuma.


Za nas nije pitanje samo u tome, da se na polju našeg šumskog
gospodarstva »radi«. Za nas je problem više u tom: kako i što nam
valja raditi oko podizanja šumskog gospodarstva domovine? U pitanju
je, hoćemo li se u svom radu zadržati samo na podržavanju onoga, što
se i kako se dosad radilo, ili ćemo se ugledati u lijepe primjere kod drugih
naprednih naroda, te raditi po metodima, kojj su se u tuđem iskustvu
pokazali kao najbolji, i iskoristiti sve rezultate, koje su najnovija
naučna istraživanja otkrila. Kod primjenjivanja stranih rezultata ne smijemo
međutim izgubiti iz vida individualnost našeg šumskog gospodarstva,
koje nosi na sebi sve oznake naše kulturne neprosvijećenosti i
ekonomske zaostalosti. Naš je problem u tom, da stvorimo sintezu između
šumskog gospodarstva zapada i istoka. Ukratko mogu reći, da na
polju našeg šumskog gospodarstva imamo da riješimo mnogo važnih zadaća.
Kod rješavanja tih pitanja valja nastojati, da iscrpemo sve prirodne
sile do posljednjeg ostatka, te da uklonimo sve zapreke, koje tome stoje


223