DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Kako se vidi, prihodi viših ophodnja morali bi znatno u vrijednosti rasti, da se dobije jednaka zemljišna renta kao u 100. godini. Tome se protive svi zakoni biološke i pedološke prirode, po kojima šumske sastojine u vrijednosti rastu. Jedinu iznimku čini ovdje hrast, komu vrijednost raste sa debljinom, dok ostale vrste drveća ne dolaze u ovom pogledu u obzir, a najmanje bukva, kojoj vrijednost sa starošću naglo pada. Još jači utjecaj vremena u šumskom gospodarstvu pokazuje ovaj primjer. Ako bi sječivni prihod smreke u 100 godišnjoj ophodnji, koji je u skrižaljci (str. 218) iskazan sa 94.050 Din., uporedili sa sječivnim prihodom bukve kod 200 godišnje dobe — a takvih šuma ima kod nas dosta, to bi prihod bukove šume morao iznositi: i 03200 r = ^807 509 Din A;00 = 94.050 -f^rsTY- P° ha´ što je posve nemoguće, jer tako velike prihode ne može šumsko tlo dati. Iz gornjih računa izlazi, da je vrijeme u šumskom gospodarstvu produktivni faktor od neobično velike važnosti, s kojim se mora ozbiljno računati u gospodarenju našim šumama. Faktor vrijeme u urednom šumskom gospodarstvu predočuje platno, na kom napredan šumar proicira uspjehe svoga rada. U dugačkom vremenu šumske produkcije valja faktor vrijeme shvatiti kao kamatno-kamatni račun, te sve troškove i prihode svesti na isti nazivnik odnosno na kraj ophodnje. To se mora učiniti zato, jer je faktor vrijeme najskuplji emelenat, koji najjače dolazi do izražaja u šumskoj produkciji. Tu veliku važnost produktivnog faktora: vrijeme , žele neki oslabiti time, što ističu, da je od veće važnosti proizvesti dobra od trajne visoke vrijednosti bez obzira na troškove, dok je čist prihod odnosno rentabilitet gospodarstva, pitanje, koje je od manje gospodarske važnosti. Po tom bi mišljenju novac i dobro bile dvije različite stvari, što nijesu, jer novac ostaje uvijek mjerilo za proizvedena dobra. U ostalom to je razlikovanje između visoke vrijednosti proizvedenih dobara i rentabiliteta bez važnosti, jer oba gledišta vode istom cilju: ostvariti ekonomički princip, sa što manje troška i u što kraćem vremenu postići što veći uspjeh. III. Drvn a mas a šum e je pored zemljišta najvažniji faktor šumske produkcije. Njezina veličina zavisi o vrsti drva, načinu gospodarenja, ophodnji, staništu i načinu njegovanja sastojina. Na str. 217 izračunali smo normalne mase šume od 5 glavnih vrsta drveća za površinu od 100 ha i uz ophodnju od 100 godina, odnosno za hrast za 140 ha površine i uz 140 godišnju ophodnju. Po dobroti zemljišta ne raste masa samo po veličini nego i u vrijednosti. Tako na pr. veličine mase za smreku na I. i IV. bonitetnom razredu stoje međusobno kao 2:1 , dok im vrijednosti stoje u odnosu kao 3 : 1 i manje. Što je ophodnja veća, to je i masa veća, jer u šumi ima više dobnih razreda, a i veća je masa starijih dobnih razreda, kojom oni znatno utječu na cjelokupnu količinu mase šume. Normalna drvna masa šume raste doduše s ophodnjom, ali joj nije upravno proporcionalna. Važno je znati veličinu normalne mase i njezino razdjeljenje po dobnim razredima u svrhu, da se u šumi podržava samo tolika masa, na kojoj se trajno može proizvoditi najveći prirast po masi i vrijednosti. Tako se na pr. prema Flury-u normalna masa za smreku, koja je naprijed izračunata sa 56.465 m3, dijeli na dobne razrede ovako: 221 |