DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Kako vidimo, zemljišne su rente šumskog gospodarstva relativno malene. Tako na pr. kod hrasta na prvoklasnom zemljištu u ravnici iznosi 44,61 Din, dok bi u poljskom gospodarstvu na istom zemljištu iznosila najmanje 20 puta toliko. Za Njemačku prof. Buhl e r* drži, da vrijednost šumskog zemljišta iznosi .. do % vrijednosti poljoprivrednog zemljišta. Težnja u šumskom gospodarstvu, da se uz što manje troška proizvedu dobra od što veće vrijednosti, nalazi potvrdu u visini zemljišne rente. Koliko god imade teorija o zemljišnoj renti svojih nedostataka, uvijek će ostati načela, koja su u njoj sadržana — za proizvodnju najveće vrijednosti u šumskom gospodarstvu — jedino pouzdano mjerilo za mjerenje snaga produktivnih faktora u šumskom gospodarstvu. Možemo reći, da je šumsko gospodarstvo Njemačke od polovine 19. vijeka postavljeno na temelje najveće zemljišne rente, i da se samo na toj osnovi razvilo do svoga današnjega stanja, kojim služi za ugled cijelom svijetu. Svi noviji prigovori protiv toga cilja šumskog gospodarstva propašće, kao što su od reda propali svi oni prigovori, koji su prije bili izneseni protiv Presslera kao začetnika teorije najveće zemljišne rente. U našim šumama možemo u velikoj mjeri da dignemo zemljišnu rentu između 5 vladajućih vrsta drveća. U uzgojnom su pogledu bukva i jela jednake, jer obje traže jednako dobro tlo i imaju jednake zahtjeve za svijetlo. Smjesa tih dviju vrsta drveća rado je svuda viđena, te ih u našim šumama valja uzgajati jednakom brigom i marom. Bukva nema tako vrijedne deblovine kao jela i ona guši pod svojom gustom krošnjom sve, što joj ne raste preko glave. Njezina joj je velika produkcija listinca pribavila osobinu, da ona važi kao vrsta drva, koja znatno popravlja tlo. U to se ne sumnja, ali se ta osobina ne smije precjenjivati na štetu njezine ekonomičke vrijednosti. Iz gore izloženog računa izlazi, da nije ekonomično uzgajati bukvu ondje, gdje se mogu uspješno uzgajati od nje produktivnije i vrednije vrste drveća. Ta je činjenica od neobično velike važnosti za naše šume, gdje bukva po površini zauzima prvo mjesto, prostirući se u čistim sastojinama na prostranim površinama po brežuljcima i visokom gorju. U te čiste bukove sastojine valja po brežuljcima sijati što više hrastova žira, a po visokim planinama unositi jelu, kako bi se na taj način što više ekonomički podigla vrijednost zemljišta bukovih šuma. II. Drugi važni faktor šumske produkcije je vrijeme. Faktor vrijeme od tako je značajne važnosti u šumskoj produkciji, da ne možemo njegovo djelovanje pravo ni predstaviti. Normalno vrijeme u šumskoj produkciji iznosi jedan vijek i više, pa to uvjetuje ogromno nagomilavanje kapitala u produkciji. Zbog toga nagomilavanja velikog kapitala postaje šumska produkcija prema proljoprivrednoj mnogo teža i sporija u tempu proizvodnje. Od dva načina šumskog gospodarenja je onaj rentabilniji, kod koga se u kraćem vremenu uz iste prilike poluči jednak prihod kao kod drugog gospodarenja u duljem vremenu produkcije. U dugačkom se vremenu produkcije čisti prihod šume na kamatima troši, što jasno dokazuju ova dva primjera. * Buhl e r: Der Waldbau, 1 Bd. Stuttgart 1918. Str. 613—616. 219 |