DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 11     <-- 11 -->        PDF

ljavanja redovnih godišnjih šumskih sjecišta. O tom zašumljavanju krša
vlada inače u nas neispravno mišljenje, da se naime krš može pošumiti
samo vještačkim načinom crnim borom. Svakako je bolje upotrijebiti u
tu svrhu tamošnje lisnato drveće. Mimogred spominjem, da su tri faktora,


o kojima zavisi uspješno pošumljavanjc krša: razvita svijest u narodu
o koristi šume na kršu, novčana sredstva i stručni šumarski organi.
Što se tiče financijskog efekta budućih šuma po kršu i goletima,
kad ondje bude manje naroda živjelo, i kad se provede zabrana držanja
koza, sigurno je, da će se izdani troškovi za pošumljavanje ukamatit´
najmanje sa 1—2%, dok danas izdani troškovi ne donese gotovo nikakve
koristi, jer tamošnje pučanstvo i koze sprečavaju uspješno pošumljavanje
krša.


Kako smo naprijed naveli, samo je 5 glavnih vrsta šumskog drveća,
koje valja uzgajati, a to su: hrast, bukva, jela, smreka i bor, dok kao
sporedne vrste mogu u obzir doći: jasen, brijest, kesten, javor, grab i
drugo. Ako se te vrste valjano uzgoje na prikladnom staništu, to mogu
biti vrlo važan uteg na vazi kod prosuđivanja rentabiliteta dotičnih šuma.


U današnje doba ne može biti svejedno, koju vrst drva i koji način
uzgajanja šuma valja kod nas kultivirati. Razumljivo je, da je kod jednakih
kulturnih prilika i jednakih produktivnih troškova najrentabilnija ona
vrsta drva i onaj tip uzgajanja šuma, koji u jednakom vremenu daje najveći
prihod. Ođ svih spomenutih vrsta drva smreka je najrentabilnija,
jer ona proizvodi najveću masu i jer se njezino drvo na svjetskom
tržištu najviše potražuje. U pojedinom kraju može imati bukovo drvo
kao ogrev, pa i za građu, visoku cijenu, ali to ne može ništa utjecati na
činjenicu, da je bukva mnogo manje rentabilna od smreke i jele. Od proizvedene
mase drva ide na građevno drvo kod smreke 80%, a kod bukve
30%. Zbog toga nije ekonomično i dalje uzgajati bukvu na velikim i
postranim površinama, koje ona u nas zaprema.


Produktivnost pojedine vrste drveća po masi iskazuju prihodne
tablice. Tako u vremenu od 100 godina, odnosno za hrast u 140 godina,
proizvedu glavne vrste na različitim staništima ovu cjelokupnu masu
po ha:


I. II. III. IV. razred
smreka 1.535 1.159 912 668 m
jela 1.430 1.199 918 697 „
bor 1.052 827 634 431 „
bukva 1.026 814 636 470 „
hrast 1.181 996 818 631 „
Za normalnu gospodarsku jedinicu od 100 ha površine u 100 godišnjoj
ophodnji, odnosno za hrast 140 godina, izračuna se normalna drvna


8


masa u m za


I. IV. razred
smreku 56.465 ´ 24.765
jelu 40.875 17.430
bor 39.175 16.205
bukvu 28.400 13.760
hrast 57.800 28.070
Kako se iz ovoga vidi, bukva proizvodi najmanju drvnu masu po
ha u vremenu od 100 godina. Osim toga je također i njezina normalna
masa najmanja, a u financijskom pogledu stoji daleko iza svih na posljednjem
mjestu.


217