DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1930 str. 24 <-- 24 --> PDF |
MANJA SAOPĆENJA ZASEBNE UZANCE ZA TRGOVANJE DRVETOM. NOVO IZDANJE. Prošle je godine zagrebačka burza za robu i vrednote (Račkoga ulica br. l) izdala pomenute uzance. U predgovoru se toga djela izrijekom kaže: »—nije isključeno da´ nam se potkrala koja grješka, da je izostao koji važan propis iili da je ...^ ispravno upotrebljen koji izraz ili naziv«. U želji i nadi, da se uklone sve te, a i druge eventualne netočnosti, upravlja se molba i poziv za saradnju i pripomoć svakome, kome dopadne u ruke ova zbirka. Navlastito se mole gg. stručnjaci, da što skorije — po mogućnosti odmah — izvol e priopćit i tajništv u burze sve manjkavosti, na koje naiđu, uz svoje predloge za dopunu ili izmjenu. Na temelju stiglih predloga poseban će odbor tijekom mjeseca aprila 1930. utvrditi konačan tekst i prirediti novo izdanje uzanca, koje će se nato prevesti na jezik onih krajeva, u koje se ponajviše izvaža naše drvo. Iz tih će razloga uzance sadržane u ovoj zbirci važiti privremeno 1 , do 30. aprila 1930. Špiro Peručić, generalni tajnik burze. DRAŽBENE MALOPRODAJE. Kod državnih šumskih uprava u napučenijim krajevima unovčuje se velik dio etata t. zv. dražbenim maloprodajama. Ovaj način prodaje ima svrhu, da osigura snabdevanje građevnim i ogrevnim drvom okolišno pučanstvo: zemljoradnike, male obrtnike i t. d. Ovo pitanje regulisano je raznim naređenjima kao: Min. S. i R. broj 20.770/920., 20.100/19121., 36.636 i 50.382/1928., Direkcije šuma u Zagrebu broj 9537/924., 15.597/1928. i 334/1929., te novim zakonom o šumama od 21. XII. 1929. §§ 52, 53, 54 i 163. Radi svoje važnosti citirat ću ovdje samo ove izvadke: Naredba Dir. Š. Zgb. broj 15.597/1928 »Isto tako u onim krajevima, gdje je velika potražnja za drvetom, ne smije se dozvoliti, da na malim licitacijama pojedinac kupi više drveta od 8—12 m3 na jednu izkaznicu« ... Ista Direkcija broj 334/1929.... »da pravednoj razdiob i razpoloživog drveta kod lokalnih maloprodaja posvete najveću pažnju, te da tom prilikom ne dozvoljavaju pojedincima kupovanje više prodajnih skupina za špekulaciju ili preprodavanje, već da se po mogućnosti cijela razpoloživa drvna masa radjeli u toliko malih skupina, da se mogu podmiriti svi interesenti;«. Dakle licitacija i pravedna razdioba! Do čega ovo u praksi dovodi, pokušat ću ukratko prikazati. Državne šumske uprave obuhvataju notorno velike komplekse, a često razbacane na velike udaljenosti tako, da se protežu kroz dva, tri, pa i više političkih srazova, a gravitira k tim šumama na stotine sela i zaselaka. Na pojedine dražbe (pristupa po 1000 i više ljudi. Šefovi uprava i lug. osoblje ne mogu naravno sve te ljude poznavati, pa se neretko događa, da pojedinac, koji je jednu skupinu već kupio,; nakon pola sata licitira ponovno pod drugim imenom, a njegovi ga suseljani ne odaju. Drugi opet nepotrebni drva dolaze na dražbu, pa kupljeno drvo ustupaju kasnije trgovcima ili ga uopšte s tuđim novcem i kupuju. Na ovakovim licitacijama opskrbe se drvom najprije najimućniji (jer imaju više novaca), a siromašniji tek onda, ako još štogod ostane. Daleko bi me odvelo,1 da prikazujem do kakovih sve scena dolazi na ovakovim dražbama i kakovi se sve izrazi čuju. Često se događa, da oni, koji su jednu partiju već kupili, licitiraju i dalje »onako iz šale« preko vrednosti drva, znajući, da neće ostati dostalcima (jer su već 182 |
ŠUMARSKI LIST 4/1930 str. 25 <-- 25 --> PDF |
kupili), pa time ometaju dražbu sebi za zabavu. Sam pak čin gubi i onako karakter dražbe, kad dostalcem ne mora ostati najpovoljniji nudilac. Moje je mišljenje, da se sve ovo može ukloniti time, da se dražbene maloprodaje dokinu, a na mesto njih, da se izvrši podela drveta po spiskovima, koje bi sastavljala opštiuska poglavarstva za svaku opštinu. U te spiskove trebalo bi po redu uneti dobrovoljce, invalide, ratne udovice i siročad, nepravoužitnike i ostale i to tako, da najsiromašniji budu prvi uneseni i tako redom prema imućtvenom stanju. Ovaj bi posao opštine mogle dobro i pravedno izvršiti, jer svoje opštinare poznaju, a ra´spolažu i potrebnim podacima. Ove bi spiskove trebalo dostavljati šumskim upravama najkasnije do 1. augusta svake godine. Uprava bi imala spiskove zajedno sa procenama predlagati nadležnoj Direkciji šuma na ispitanje i odobrenje, nakon čega bi se onda u jeseni izvršila ipodela drva. Vrednost drva mogla bi se uzeti ili prema zasebnoj kalkulaciji za svaki predel ili prema prošeku postignutih eena od zadnjih triju godina bilo na velikim dražbama bilo na dražbenim maloprodajama već prema tome, što je za državni erar povoljnije. Ovim sam samo htio upozoriti nadležne faktore, da kod donošenja odredaba po § 54. zakona o šumama uzmu u ocenu i ovo pitanje — dražbenih maloprodaja. Ing. Jos. Ambrimc. PROPADANJE GOLEMIH VREDNOSTI NARODNOG IMETKA. Proklamacijom Njegovog Veličanstva Kralja Aleksandra I. od 6. januara 1929. god. raspuštene su političke partije i naviješten je stručni život i rad umjesto partijskopolitičkog. Tačno izvršivanje zakona glavni je zadatak današnje kr. vlade. Novi zakon o šumama, koji je obnarodovan >u »Službenim Novinama« broj 307 od 31. XII. 1929. god. VI. deo, kaznena naređenja, § 151—165, govori o kaznama šum. prekršaja. Iz teških odredaba vidi se, da je zakonodavac prilikom sastava zakona vodio posebnu i naročitu brigu o suzbijanju šumskih šteta. No iza izdanja tako potrebnog jedinstvenog zakona o šumama dolazi tek najteža zadaća — eksekutivna strana zakona. Sveta dužnost najviših kao i najnižih organa, koji su pozvani, da zakon o šumama provadaju, jeste, da nacionalno dobro (šume) prema zakonu upravjaju i čuvaju. U kratkim crtama prikazat ću ovdje, da svratim pozornost kompetentnih faktora, koliki đržavno-nacionalni prihodi propadaju zbog mlitavog izvršivanja propisamih zakona. Poznata je činjenica, da su seljačke kuće po Lici redom prekrivane tako zvanom šimlom. Isto je tako poznato, da nije svako jelovo ili smrekovo stablo sposobno za cijepanje šimle, nego tek nekolicina stabala. Teško je to od oka pogoditi. Samo osobito vješti ljudi, koji se tim poslovima bave, mogu predmnjevati, da li je ovo ili ono stablo cjepko. No i vještak se može prevariti. Da li je koje jelovo i smrekovo stablo cjepko, može se dakle sigurno i nepobitno ustanoviti tek tako, da se stablo pri dnu naši ječe sjekirom ili kako se kaže »španja«. Tako ljudi i rade. Redovito se događa, da seljak zasiječe tražeći cjepkovine i do 10 stabala, prije nego naiđe] ina pravo i cjepko´ stablo. Tim načinom oštećene su jelove i smrekove šume sa preko četvrtinu za sječu zrelih stabala. Da zorno prikazem, koliku vrijednost gubi time državno-nacionalno dobro, neka nam posluži ovaj primjer. Na području jedne šumske uprave bilo to državne ili imovne općine posiječe se god. oko 40003 crnogoričnog tehničkog drva kao god. etat. Uzmimo, da iznaša jedno stablo poprečno 2 m8 tehničke drvne mase, to znači, da se kod jedne uprave posiječe godišnje 2000 jelovih i smrekovih stabala sa prsnim promjerom od 183 |