DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1930 str. 37     <-- 37 -->        PDF

KRONIKA


JEDNA 25-GODIŠNJICA.


Prošlog mjeseca navršilo se 25 godina, kako je g. i n g. Z 1 a t k o T u r k a 1 j,
šumarski nadsavjetnik ogulinske imovne općine, objavio u »Lovačko-ribarskom
vijesniku« svoj prvi članak »Nešto o lovu na lještarke gluhe«. Bilo je to još u doba
njegova naukovanja na tadanjoj kr. šumarskoj akademiji zagrebačkoj.


Od onda do danas objavio je on u istom časopisu 36 lijepih lovno-stručnih članaka,
od kojih su najvažniji: 1. Lovačko nazivlje. 2. Puh i lov na njega. 3. Nomenklatura
lovačke puške. 4. Uzgoj divljači u šumama opterećenim šumskim služnostima.


5. Bilješke za lovnu faunu naših klimata. 6. Što tražimo od novog lovnog zakona. 7.
O trocijevkama. 8. Tamanjenje vukova. 9. Najnoviji podaci za trocijevku. 10. Što
bi očekivali od novog zakona o šumama. 11. Za liječnik lovačkog govora. 12. Unapređivanje
lova. 13. Riječnik hrvatsko-srpskog govora lovačkog. 14. Izobrazba lovačkog
osoblja. 15. Taktika u nastupanju vukova. 16. Lovačka balistika. 17. Kako je
divljač prezimila. 18. Otok na Mrežnici, lovački dvorac knezova Frankopana (jubilarni
članak).
Osim tih 36 članaka napisao je u raznim godištima istog časopisa mnogo manjih
dopisa i književnih kritika, a poznat je dobro kao lovački pisac i čitaocima Šumarskog
Lista, jer je i u njemu dosta saradivao ranijih godina. Hrvatsko društvo za gajenje
lova i ribarstva u Zagrebu izdalo je minule godine u formi zasebne knjige njegove
»Lovačke pripovijesti«.


Kako vidimo, gosp. ing. Turkalj je najodličniji predstavnik one grupe naših
šumara, koji smatraju svojom zadaćom ne samo gajenje šuma, već i gajenje lova —
kao sporedne grane šumskog gospodarstva. Zato je njegov lovno-književni jubilej
važan i za šumarsku struku. Qosp. jubilarcu čestitamo srdačno i želimo mu još mnogo
godina uspješnog rada oko gajenja i podizanja našega lovstva, a time i šumskog
gospodarstva.


HENRIK SCHOLLMAYER-LICHTENBERG t


Dne 21. januarja 1930. je na svojem posestvu v Kočivasi pri Starem trgu umri
upokojeni gozdarski direktor Snežniškcga veleposestva, g. Henri k Schollmayer -
Lichtenberg . Pokopan je bil v Ljubljani. K zadnjemu počitku so ga spremili
poleg sorodnikov in znancev tuđi zastopuiki Jugoslov. šumarskega udruženja, podružnice
v Ljubljani.


Schollmayer se je rodil dne 23. novembra 1860. v Altliofen-u na Koroškem. Nižjo
gimnazijo je posečal v Ljubljani, nato pa je bil v pol.iedelski srednji soli na Češkem.
Po enoletni praksi pri grašoini Monastero pri Ogleju. je vstopil v gozdarsko akademijo
v Tharandu na Saškem in jo leta 1880. dovršil. Služboval je nato pri gozdnih upravan
državne gozd. direkcije Omundenske, potem pa kot vodja žage nekega zasebnika v
Slatini (Rumunija). Leta 1883. je položil izpit za samostojno gozdno gospodarstvo na
Dunaju, leto pozneje pa vstopil v službo pri Sncžniški graščini na Notranjskem, koder
je postal leta 1885. nadgozdar in upravitelj revirja v Mašunu. Leta 1887. se je poročil
z g. Marijo Obereignerjevo, hčerjo svojega takratnega strokovnega šefa. Začetkom
leta 1903. se je preselil v Snežnik, ko ga je graščak. Hermann Schönburg-Waidenburg
postavu za nadupravitelja graščinskih gozdov, ki so takrat obsegali okoli 14.000
hetarjev. Povodom petindvajetletice službovanja ga je graščak imenoval za direktorja
Snežniških gozdov in dornen.


139