DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 2/1930 str. 36     <-- 36 -->        PDF

Misao, da se drvo kemijski pretvori u supstanoe, koje bi mogle služiti i kao
hrana, ta misao je već prilično stara. Priroda proizvodi mnogo celuloze, a kud ii kamo
manje škroba i šećera. Ona stvara celulozu iz šećera i škroba. Proces treba dakle
okrenuti! Treba stvoriti iz celuloze šećer i škrob. Prvi je bio naučenjak Demuth ,
koji je u Americi došao na misao, da se upotrijebe velike zalihe drveta u šumama
djelomice za stočnu hranu. U ono je -vrijeme međutim njegov pokus ostao bez
uspjeha.


Od ranije već postoje dva postupka, da se celuloza pretvori u ugljiko-hidrate
odnosno u probavljive tvari: 1. postupak kemičara O s t a, po kojem se drvo obraduje
sa sumpornom kiselinom; 2. postupak prof. W i 11 s t ä 11 e r a, gdje se celuloza obraduje
pomoću koncentrovane solne kiseline. U oba je slučaja procenat iskorištenja
60—65%. Međutim tehničke poteškoće tih postupaka bile su do nedavno vrlo velike.
Kiseline izjedu metalne dijelove aparature. Odnosno, metal se za aparaturu ne može
upotrijebiti. Daljnja poteškoća leži u tome, da se šećeri u visokim temperaturama
rastvaraju., da nisu postojani.


Tek postupkom Dr. B e r g i u s a savladane su, izgleda, sve poteškoće.
Fabričke faze dobivanja hrane iz drveta, sastojale bi se u slijedećem:


1. Usitnjavanje drveta. To se usitnjeno drvo onda mora dobro da prosuši.
2. Baterija, u kojoj djeluje solna kiselina na usitnjeno suho drvo po t. zv. difuznoj
metodi.
3. Najveći problem u samome procesu bilo je dovođenje topline. Posude su
naime iz tvari, koje su loši vodiči topline. Stoga se ne griju iz vana, već se toplina
dovada u same posude. Vrelo ulje se uštrcava u posude. Time se postizava posvema
kratka, visoka temperatura. Ulje se opet odstranjuje pomoću zasebnih sisaljki. Ono
se onda opet može nanovo upotrijebiti.
4. U četvrtoj fazi se izlučuje t. zv. »Holz h y d r o 1 y s e k o h 1 e u h y d r a t«
(65% od upotrebljenog materijala). To je porozna, smedasta masa, slatkastog okusa.
Solna kiselina dobiva se natrag i može se kod daljnjeg postupka ponovno upotrijebiti.
Osim toga dobiva se oko 4% octene kiseline. Kemijski je dobiveni ugliikohidrat nešto
između šećera i škroba. Dade se toliko pročistiti, da bude bijel poput brašna.
Kod čitavog postupka postoji velika mogućnost rentabilnosti .


Bilanca sirovine bila bi otprilike, kako smo već spomenuli: 65% hraniva, 30%
goriva, koje je također vrlo dobre kvalitete, 4% octene kiseline. Samo 1% odlazi u
otpadak!


Glavni produkt postupka, škrobni šećer, može se vrlo dobro upotrijebiti kao
stočna hrana. Napose u mješavini sa ostalom hranom. Dr. N. N.


IZ UDRUŽENJA


VRAĆENI ŠUMARSKI LISTOVI BROJ 1. 1930. GODINE.


Mnogi »Šumarski Listovi« nam se vraćaju sa naznakom »Nepoznat«, »Ne postoji
«, »Odselio« i t. d.
Mole se gg. članovi, da nam jave ako znaju točnu adresu od ove gg.:


1. Spasojević Vukota, sekretar, Beograd, Daničićeva ul. 24 (Nepoznat).
2. Rainer Franjo, šum. inžinjer, Maribor, Vrazova ul. 9 (Otptovao).
3. lug. Krebelj Petar, šum. inž„ Tikveš-Apatin, Srijem (Otputovao).
4. Ing. Kalinić Antun, sekretar, Prokuplje, Srbija (Otputovao).
5. Ing. Jelenčić Vladimir, Brčko via Vinkovci (retur).
90