DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1930 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Šikare na domak ljudskih stanova treba stavljati za izvjesno vrijeme parcijalno pod zabranu — dok se ne podignu. Nakon toga treba zabraniti druge — obično susjedne dijelove. Gdje bude nužno i ne bude skupocjeno, treba provesti resurekciju i ograđivanje zabrana — obično suhozidom. Ovim ćemo radom dati pučanstvu dovoljno praktičke poduke, kako da i samo u svojim šikarama poduzme i dovrši slične radove. S obzirom na prostranstvo državnog i privatnog zemljišta, što ga šikare zauzimaju, trebalo bi što skorije pristupiti intenzivnom radu, jer ovakovo stanje šikara na kršu prijeti nastajanjem golijeti — koje se mogu zazeleniti samo umjetnim pošutnljivanjcm i sa mnogo truda. Koliko se moglo ustanoviti, šikare na državnom posjedu u Bosni i Hercegovini zauzimaju površinu od 186.985 ha, a privatne šikare površinu od 225.086 ha. Prema tome država ima puno pravo, da se pozabavi podizanjem ovih šikara i propiše sve moguće mjere i načine, pružajući ujedno materijalna sredstva. Ako se ova ukupna površina šikara od 412.071 ha uporedi sa cjelokupnom površinom visokih i niskih šuma (2,137.644 ha), proizlazi, da šikare zauzimaju 16.1% cjelokupne površine, koja se računa pod šumu. Kod uzimanja ovih data nije se pravila nikakva razlika između pravih šikara sjeverne i istočne Bosne i onih zakržljalih šikara na kršu, koja razlika faktično postoji, jer prve sasma dobro pokrivaju tlo, dočim šikare krša predstavljaju samo krajnje i skroz oskudne ostatke nekad postojećih niskih ili visokih šuma, gdje grmlje nikad posve ne pokriva tlo, niti siže u visinu sa svojim rastom kao u onim prvima. Srazmjerno ovome zauzimati će i šikare primorskog, dalmatinskog i crnogorskog krša izvjesne površine, koje bi trebalo s obzirom na gore navedeno što prije zabraniti i podgojiti u izvjesnim turnusima za pojedine srezove. Ovi bi radovi trebali da idu uporedo sa umjetnim pošumljivanjem, samo u kud i kamo većem opsegu s obzirom .. prostranstvo šikara. Često puta bit će nužno, da se gola mjesta u šikarama zasiju žirom (ubadanjem). Kod pošumljivanja golijeti i krša na umjetni način trebalo bi imati u vidu zakržljalu stanje šikara, te sa doznačenim sredstvima najprije ove podgajati, a tek onda se latiti metode umjetnog pošumljivanja, kao veoma nesigurne za prilike krša i golijeti. Ing. S. Omanović. LITERATURA A. M. .......... : ....... ................1. ...... Izdanje Lenjingradskog šumarskog instituta Moskva—Lenjingrad, 1927—1929. Djelo je izašlo u 3 sveska. Zasada ćemo se nešto zadržati na prvom svesku, koji nosi naslov „........ .... po .......". Ruski šumari razvili su kod taksacije svojih šuma zasebne metode rada. Goleme površine, većinom u nenaseljenim krajevima, mala vrijednost drvnih masa, gazdovanje slabog intenziteta, sve to zahtijeva druge metode rada nego li gospodarstvo na kud i kamo manjim površinama u ostalim zemljama Evrope. Ne bi imalo na pr. svrhe, a bilo bi gotovo i nemoguće, izlučivati sastojine instrumentom na tako golemim površinama, kakove pokrivaju znatni masivi ruskih šuma. Hi izlučivati i posvema malene sastojine. Masiv šume razdijeli se ponajprije prosjekatna u t. zv. kvartal e (odjele). Veličina tih kvartala varira prema potrebama gospodarstva. U tom se pogledu uvrštavaju šume u 5 razreda. Prema tim se razredima ravnaju normalne veličine i oblik kvartala, t. j . međusobne udaljenosti glavnih prosjeka. 83 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1930 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Prema istim razredima ravnaju se i one najmanje površine, koje se još kao sastojine izlučuju. Razred I. .. .. ]y. V. _1_ _2_ 4 8__ IG kvadr. kilom. Površina kvartala 100 200 400 800 1600 hektara Oblik kvartala (pačetvorina) 1X 1 1*X2 2)<4 2X 8 kim. Min. površina, koja se izlučuje kao sastojina 5 10 20 40 ha Izlučenje sastojina ne obavlja se instrumentom (buzolom) kako je to normalan slučaj kod nas. Ne obilaze se buzolom sastojine i ne snimaju metodom na preskok. Mede sastojina se uopć e ne obilaze . Sastojine se izlučuju metodom t. zv. »v i- z i r a« Viziri su uske prohodne, prave linije, obično paralelne duljim stranama kvartala. Dijele kvartale u manje dijelove. Prosijecaju se obično buzolom. Eventualno se i ne prosjecaju. već se samo označuju bojom na stablima. Oni viziri, koji će prcdvidno jednom u budućnosti imati da se pretvore u glavne prosjeke, prosjccaju se u većoj širini tačno teodolitom. Inače kod prosijecanja vizira nije baš potrebna velika tačnost. Ta je tačnost normirana time, da greška u površini, nastala uslijed krive trase vizira, ne bude veća od polovine ustanovljene minimalne površine, koja se još kao sastojina izlučuje. J is^ f-__ \p^fij / \ |i J \ .a X - Da objasnimo metod izlučivanja sastojina pomoću vizira, donašamo sliku nekog kvartala jedne šume. (Vidi sliku!). Točkast e linije označavaju faktične oblike sastojina (odsjeka). Kada bi izlučivali sastojine instrumentalnom metodom, obilazili i snimali bi ove krive (točkaste) linije i nanašali ih u nacrt. Metodom vizira se međutim radi posvema drugačije. Prosijeku se kroz kvartal na pr. 3 paralelna vizira na međusobnu udaljenost od 250 m. U našoj slici su ti viziri označeni sa D-1, II—II i III—III. (Prosječena njihova širina u šumi iznosi obično od X>—1 m). Taksator obade kvartal po svim prosjekama i vizirima. Pri tome ophodu onda ustanovljuje i mjeri sva mjesta, gdje se sastojine mijenjaju. T. j . mjeri tačke, gdje sastojinske medašne linije sijeku vizire, odnosno prosjeke. Dakle ustanovljuje samo sjecišne tačke sastojinskih meda sa linijama vizira. Te se sjecišne tačke onda unašaju . nacrt kvartala, u koji se najprije urišu vizime linije. Ako li jedna sastojina prolazi i siječe dvije susjedne vizirne linije, to se naprosto u planu njene sjecišne tačke s tim linijama spoje pravcima. Na pr. sastojina e na lije 84 |