DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1930 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Šikare na domak ljudskih stanova treba stavljati za izvjesno vrijeme parcijalno pod zabranu — dok se ne podignu. Nakon toga treba zabraniti druge — obično susjedne dijelove. Gdje bude nužno i ne bude skupocjeno, treba provesti resurekciju i ograđivanje zabrana — obično suhozidom. Ovim ćemo radom dati pučanstvu dovoljno praktičke poduke, kako da i samo u svojim šikarama poduzme i dovrši slične radove. S obzirom na prostranstvo državnog i privatnog zemljišta, što ga šikare zauzimaju, trebalo bi što skorije pristupiti intenzivnom radu, jer ovakovo stanje šikara na kršu prijeti nastajanjem golijeti — koje se mogu zazeleniti samo umjetnim pošutnljivanjcm i sa mnogo truda. Koliko se moglo ustanoviti, šikare na državnom posjedu u Bosni i Hercegovini zauzimaju površinu od 186.985 ha, a privatne šikare površinu od 225.086 ha. Prema tome država ima puno pravo, da se pozabavi podizanjem ovih šikara i propiše sve moguće mjere i načine, pružajući ujedno materijalna sredstva. Ako se ova ukupna površina šikara od 412.071 ha uporedi sa cjelokupnom površinom visokih i niskih šuma (2,137.644 ha), proizlazi, da šikare zauzimaju 16.1% cjelokupne površine, koja se računa pod šumu. Kod uzimanja ovih data nije se pravila nikakva razlika između pravih šikara sjeverne i istočne Bosne i onih zakržljalih šikara na kršu, koja razlika faktično postoji, jer prve sasma dobro pokrivaju tlo, dočim šikare krša predstavljaju samo krajnje i skroz oskudne ostatke nekad postojećih niskih ili visokih šuma, gdje grmlje nikad posve ne pokriva tlo, niti siže u visinu sa svojim rastom kao u onim prvima. Srazmjerno ovome zauzimati će i šikare primorskog, dalmatinskog i crnogorskog krša izvjesne površine, koje bi trebalo s obzirom na gore navedeno što prije zabraniti i podgojiti u izvjesnim turnusima za pojedine srezove. Ovi bi radovi trebali da idu uporedo sa umjetnim pošumljivanjem, samo u kud i kamo većem opsegu s obzirom .. prostranstvo šikara. Često puta bit će nužno, da se gola mjesta u šikarama zasiju žirom (ubadanjem). Kod pošumljivanja golijeti i krša na umjetni način trebalo bi imati u vidu zakržljalu stanje šikara, te sa doznačenim sredstvima najprije ove podgajati, a tek onda se latiti metode umjetnog pošumljivanja, kao veoma nesigurne za prilike krša i golijeti. Ing. S. Omanović. LITERATURA A. M. .......... : ....... ................1. ...... Izdanje Lenjingradskog šumarskog instituta Moskva—Lenjingrad, 1927—1929. Djelo je izašlo u 3 sveska. Zasada ćemo se nešto zadržati na prvom svesku, koji nosi naslov „........ .... po .......". Ruski šumari razvili su kod taksacije svojih šuma zasebne metode rada. Goleme površine, većinom u nenaseljenim krajevima, mala vrijednost drvnih masa, gazdovanje slabog intenziteta, sve to zahtijeva druge metode rada nego li gospodarstvo na kud i kamo manjim površinama u ostalim zemljama Evrope. Ne bi imalo na pr. svrhe, a bilo bi gotovo i nemoguće, izlučivati sastojine instrumentom na tako golemim površinama, kakove pokrivaju znatni masivi ruskih šuma. Hi izlučivati i posvema malene sastojine. Masiv šume razdijeli se ponajprije prosjekatna u t. zv. kvartal e (odjele). Veličina tih kvartala varira prema potrebama gospodarstva. U tom se pogledu uvrštavaju šume u 5 razreda. Prema tim se razredima ravnaju normalne veličine i oblik kvartala, t. j . međusobne udaljenosti glavnih prosjeka. 83 |