DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1930 str. 28     <-- 28 -->        PDF

MANJA SAOPĆENJA


0 KULTIVISANJU ŠIKARA.


Promatrajući krajeve zapadne Bosne, Hercegovine, Dalmatrje, Primorja i južne
Crne Gore opaziti ćemo osobito u blizini ljudskih naseobina male ograde od suhozida.
One obuhvataju »gajeve« ovih siromašnih krajeva, koji su nekad davali žalosnu sliku
i koji većinom zapremaju površinu od nekoliko hektara. Ti »gajevi« davaju punu garanciju
za poboljšanje šikara u budućnosti.


Šikare spomenutih krajeva predstavljaju mizernost siromašnih krajeva našeg
krša. Svaki stanovnik krša nalazi jedino u njima drvo za ogrev i za prehranu stoke.
Nikada se od strane samog naroda nije pomišljalo na to, kako bi se stanje šikara popravilo,
ma da je svaki izdanak iz panja i korjenja dobro došao siromašnom stanovništvu
— svaki pupoljak i mladica daju gotovo jedini materijal za prehranu stoke, a
naročito kraške koze.


Bivša austro-ugarska uprava propisivala je razne šumsko-policajne mjere, stavljala
pod zabranu izvjesne komplekse, podizala, gdje je to moguće, ograde od suhozida,
propisivala stroge kazne i t. d. Tako je nekoliko stotina hektara privatnih šikara stavljeno
u red i pokazivalo vidna uspjeha u poboljšanju prvotnog mizernog stanja.


Ratne i poratne prilike prekinule su ove pothvate i zaboravilo se sasma, da se
ponovno i ozbiljno pristupi radu, koji bi nedvojbeno imao za posljedicu gospodarstveno
jačanje siromašnog kraškog stanovništva.


Šikare su jedna tema, o kojoj se mora razgovarati, ako se ima razumijevanja za
najpreče potrebe naroda. Možemo ih nazvati formacijom lijeske (corvllus-formacija)
s razloga, što je ova vrsta grmlja pretežno zastupana medu sitnim đrvećem i grmljem,
štono se još nalazi na površinama, koje su nekad bile pokrivene visokom šumom.
Raznolikost drveća i grmlja u šikarama ne samo da pruža šaroliku sliku krša, nego i
pomaže, da se šikare usprkos neprestanog podgrizavanja po stoci, neprestanog iskopavanja
panjeva i siječenja izdanaka održe kao takve — posredstvom raznolikog rasta
i raznolike izdanačke snage drveća i grmlja. Šikare pomažu, da se na dotičnim zemljištima
održi pokrov tla, listinac i plodnost zemlje i da se zapriječi nastajanje golijeti.


Šikare su nastale većinom od bukovih i hrastovih visokih šuma. One se ipak
akomodiraju krajevima i biljkama tih krajeva. Tako vidimo na jugu i zapadu spomenutih
krajeva krša šikare od onog grmlja, koje je za te krajeve karakteristično, t. j .
šikare crnog graba i cera, koje izdašnom reprodukcijom lišća, pupoljaka i mladica
pružaju jedinu hranu stoci na kršu. Ovo grmlje kao i borovica (juniperus communis)
podnosi do skrajnjitT granica podgrizavanje — koje za biljke čini jednu vrstu resurekcije
i time daje jaču izbojnu snagu.


Što se tiče same izdanačke snage, možemo grmlje šikara poredati ovako: hrast,
cer, brijest, lijeska, crni grab, obični grab, javor. Ovaj se momenat kod poboljšavanja
šikara mora imati osobito u vidu.


Najvažnije je grmlje krša: borovica (juniperus communis), crni grab (carpinus
duinensis), obični grab (carpinus betulus), hrast kitnjak (quercus sessiliflora), lijeska
(coryllus avellana), jasika (populus tremula), obični klen (acer campestre), divlja kruška
(pirus communis), glog (crathegus monogyna), crni trn (prunus spinosa), trensla (prunus
mahaleb), jasen (fraxinus excelsior), alp. kozilac (lonicera alpigena), obična bazga
(sambueus nigra), zanovijet (cytisus nigricans), borovnica (vitis idaea), vrijesak (cal-
luna vulgaris).


Pojedine vrsti grmlja pokazuju naravski različit uzrast, pa je stoga racionalno,
da se kod »zagajivanja« šikara pogoduje drveću i grmlju, koje dobro raste.


82