DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1930 str. 25 <-- 25 --> PDF |
odredbe. Bili smo pod utjecajem pet zakonskih sfera, a to je imalo za posledicu mnogo zakona i zakonskih odredaba, koje ni približno nisu bile jednake. Ponajvažniji je tu srpski zakon o šumama od 31. marta 1891. sa izmjenama i dopunama od 2. augusta 1898., od 26. januara 1900., od 16. maja 1902. i od 23. marta 1904.; zatim austrijski zakon o šumama od 3. decembra 1852.; madžarski zakon o šumama od 11. juna 1879. (XXXI. zak. članak); napokon raspis ministra unutrašnjih djela kraljevine Crne Gore od 16. aprila 1908. Pored tih bili su od odlučnog utjecaja na razvoj šumskog gospodarstva, medju ostalima, i zakon od 26. marta 1894., kojim se ureduje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumama, koje stoje pod osobitim javnim nadzorom u Hrvatskoj i Slavoniji; zatim zakon od 22. januara 1894., kojim se ureduje šumarsko-tehnička služba kod polit, uprave u Hrvatskoj i Slavoniji — i t. d. Poslije ujedinjenja brzo se raširila ideja o što bržem donošenju jedinstvenog zakona o šumama — jednako, kako se ispoljavala i čežnja za donošenjem jedinstvenih zakona iz ostalih struka. Prvi je projekt zakona o šumama izradilo ministarstvo šuma i rudnika i uputilo ga aktom od 1. decembra 1922., broj 33.362., Jugoslovenskom šumarskom udruženju, da ga prouči i da svoje primjedbe pošalje ministarstvu. Jugoslovensko šumarsko udruženje donijelo je po tome projektu odluku, da bi trebalo izraditi nov projekat zadržavši ipak izvjesne dijelove iz projekta ministarstva. Po zaključku sjednice upravnog odbora šumarskog udruženja, održane u Mariboru u januaru 1923., povjereno je od strane udruženja profesoru univerziteta Dru A. Ugrenoviću i šumarskom savetniku Antonu Ružicu, da izrade nov nacrt zakona o šumama. Upravni odbor šumarskog udruženja na sjednici održanoj u aprilu 1923. god. prihvatio je većinom nacrt, koji je izradio prof. Ugrenović. Ministarstvo je u više navrata revidiralo svoj projekt zakona i uvažilo pri tom mnoge odredbe iz pomenutog projekta, koji je prihvatilo šumarsko udruženje. Poslednju redakciju zakona o šumama uputilo je ministarstvo g. predsedniku vlade, a odavle je projekt upućen vrhovnom zakonodavnom savetu. Ovaj je izabrao iz svoje sredine odbor, koji je proučio projekt i o tome podnio izvještaj plenumu savjeta. Koliko je poznato, u tome su odboru imali učešća članovi savjeta g. g. Dr. Josip Šilović, Dr. Ninko Perić, Dr. Stevan Sagadin, Dr. Toma Živanović i Dr. Josip Balen. Na plenarnim sjednicama vrhovnog zakonodavnog saveta, na kojima je raspravljen zakon o šumama, prisustvovao je potpisani kao izaslanik gospodina ministra šuma i rudnika. Poslije detaljnog pretresa i primedaba od strane vrhovnog zakonodavnog saveta povraćen je predlog zakona ministarstvu šuma i rudnika radi definitivne redakcije. Dne 21. decembra 1929. potpisan je zakon o šumama po Nj. V. Kralju. Ministarstvo šuma i rudnika nastojalo je, da se u zakonu kodificira za zaštitu šuma i unapređenje šumskog gospodarstva sve ono, što odgovara potrebama i prilikama naše zemlje i današnjem stanju šumarske nauke. Strogo uzevši — zakon o šumama imao bi u glavnom da sadržava šumsko-policijske propise. No s ozbirom na naše prilike u šumskom gospodarstvu bilo je potrebno, da se zakonom o šumama po mogućnosti obuhvate i druga područja šumarske djelatnosti. 79 |