DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1930 str. 5 <-- 5 --> PDF |
tečajem dugih vremena došla do izvjesnog stanja ravnoteže, pa je ona konačni rezultata nesmetanog i zajedničkog djelovanja spomenutih prirodnih sila. To stanje ravnoteže dolazi kod prašume do izražaja time, što se tečajem dugih vremena vazdušni prostor ispunio redovno maksimalnim brojem stabala, maksimalnim iznosima temeljnica i drvnih masa, koje kraj konkretnih prilika sastojine i staništa mogu da obastanu na izvjesnoj stojbini. Ujedno se navedeni faktori nalaze u izvjesnom odnosu korelacije. Do sadanjeg je stanja ravnoteže došla prašuma tek postepeno i putem raznih i dugih faza evolucije. U koliko su se mijenjale sile, koje su je proizvele, u toliko se postepeno pomeralo i stanje ravnoteže. To je evolucionisanje. išlo uporedo s razvojem zemaljske kore, promjenama klimatskih prilika, a ovisilo je i o konkurenciji ostalih vrsta drveća.3 Takove promjene stanja ravnoteže dešavat će se vjerojatno i u budućnosti, u koliko će se mijenjati izvanje prilike. U sadašnjosti ne možemo da primjetimo tih promjena — s obzirom na kratka razdoblja naših promatranja, zbog čega nam i stanje prašume dolazi stacionarnim, nepomičnim. Ta je stacionarnost ujedno jedna od karakterističnih osobina prašume i njoj sličnih prašumskih tipova. Važnost i potreba istraživanja strukture prašuma. Pravih prašuma dotično njima sličnih manje ili više nedirnutih sastojina ima danas razmjerno još malo u upoređenju s njihovim ranijim prostranstvom. I bit će ih iz dana u dan sve manje, jer moderna saobraćajna sretstva krče put i u najudaljenije krajeve i najnepristupnije doline i time omogućuju iskorištavanje tih dosad još nedirnutih sastojina. Još koji decenij, pa ćemo te prašumske tipove nalaziti jedino na razmjerno malim i teško pristupnim površinama, u prirodnim parkovima ili po zonama zaštitnih šuma ispod rubova alpske granice šume. Krajnje je stoga vrijeme, da se stanje tih još preostalih prašuma što prije snimi i prouči. Sve će to biti nemoguće ili će biti znatno oteščano, prodje li samo i jedna sječa kroz te šume. Ali i pored tih -- rekli bismo historiografskih — razloga i od naučnog je interesa analiza strukture prašume, t. j . njenog unutarnjeg sastava. To je i glavna svrha ovog rada. Takovim bi se radom ustanovilo, da li je njena struktura u svakoj prilici potpuno slučajna ili ne pokazuje li možda izvjesnih pravilnosti, koje bi se mogle označiti karakterističnim za prašumu uopće, a za pojedine vrste drveća napose. Ujedno bi se tim načinom mogla objasniti i po koja biljno-geografska pojava ili biološka i sociološka osobina pojedine vrste drveća, koja u kulturnoj šumi zbog provedenih sječa ne dolazi toliko do izražaja. Poznavanje strukture prašume bit će od izvjesne važnosti i za uređivanje šuma, a naročito zbog njezinog odnosa spram preborne sastojine. Tako su se u nauci o uređivanju šuma vremenom pojavila i pitanja, koja se ne mogu rješavati običajnom primjenom uslova Judeichove klasične pravilne visoke šume. U novije se doba sve jasnije zapaža tendencija vraćanja mješovitoj šumi i pogodovanja raznodobnosti sastojinskih oblika, što u krajnjoj konzekvenciji vodi do preborne šume. 3 Dr. Le o Ce r mak : Einiges über den Urwald von waldbaulichen Gesichtspunkten. Centralblatt für das gesamte Forstwesen. Wien 1910. str. 340. 3 |