DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1930 str. 44     <-- 44 -->        PDF

je molba na g. Ministra prosvjete, da pristane na tu povišenu najamninu. Gospodin Ministar
pristao je na to rese nj em broj 12.756—1929. Sačinjen je odmah novi ugovor
sa državom za zgradu sa trajanjem od jedne godine. Otkaz je polugodišnji. Inače je novi
ugovor ostao jednak starome. Ima nade, da će Udruženje već u slijedećoj budžetnoj godini
dobiti isplaćenu povećanu najamninu.


Sjednica zahvaljuje poslovnom tajniku i blagajniku, čija je u glavnom zasluga,


da je povišenje najamnine uspjelo.


Stavlja se u dužnost tajniku, da pazi, kako bi se do godine ugovor na vrijeme
produžio na daljnju godinu dana. .1er g. Ministar može sklapati ugovor samo sa trajanjem
od jedne godine.


III. Blagajnik M. Drui ć čita blagajnički izvještaj, koji se prima u cijelosti.
IV. Predlog g. ing. B a 1 i ć a (Bosna) glede namještanja dnev ni cara
umjesto lugara.


Pošto je predlog pročitan, stvara se nakon kraće debate slijedeći zaključak:


Jugoslovensko šumarsko udruženje na svojoj sjednici 15. XII. 1929. zaključuje,
da se Ministarstvo Šuma zamoli, kako bi se dnevničari, koji vrše lugarsku službu i ako
odgovaraju uvjetima, preveli u definitivno namještene organe za šumarsko-tehničku pomoćnu
siužbu.


Medu tim dnevničarima ima i takovih, koji su bili reducirani kao definitivni lugari
iz partijskih razloga, pa na preporuku svojih starješina reaktivisani u svojstvu dnevničara
sa već 8 godina službe i danas stoje u takvom neizvjesnom položaju. Molili su
za prevođenje, ali su bili odbijeni sa motivacijom, da nije još doneto rešenje za sudbinu
dnevničara.


Potrebno je, da se lugari dnevničari, koji su navršili tri godine službe i za to
vrijeme se pokazali vrijedni i sposobni za čuvarsku službu prevedu u definitivno namještene
lugare.


Najbolje bi bilo, da se pitanje lugara, tako služitelja kao i zvaničnika što prije
riješi zakonskim putem.


V. Predlog g. ing. Balića (Prijedor) glede putnih paušala u Bosni.
Nakon kraće debate prima se slijedeći zaključak:
Jugoslovensko Šumarsko Udruženje na svojoj redovitoj sjednici na dan 15. decembra
1929. zaključuje ponovno zamoliti Ministarstvo Šuma i Rudnika, kako bi se konačno
riješilo pitanje putnih troškova ili putnih paušala za šefove šumskih uprava I
šumarsko-tehnički personal svih šumarskih nadleštava u državi.


Uslijed toga, što drž. šumarski stručnjaci ne dobivaju putnih paušala trpi veoma
drž. šum. služba, jer stručnjaci ne mogu razgledavati i nadzirati srezove i vršiti šum.
gazdovanje.


Ne može se zahtijevati, da stručnjak mora preduzimati putovanja iz vlastitih
sredstava, kojih u najviše slučajeva nema i da onda godinama čeka naplatu putnih
računa.


U bitnom je interesu šumarske državne službe, da se pitanje putnih troškova,
odnosno putnih paušala što prije riješi.


Događa se, da budu šum. stručnjaci pozvani na odgovornost radi nedovoljnog
vršenja vanjske službe. Krivnja je tome u prvom redu neimanje naplate za troškove
službenih putovanja.


VI. Odgovori Ministarstva na r e z´o 1 u c i j e Udruženja.
Poslovni tajnik čita slijedeće odgovore:
1. Na rezoluciju sa kongresa u Mariboru glede opskrbe okolnog pučanstva na drvetu
gledom na Zakon o malopilanarima (vidi samu rezoluciju u broju 11, »Šumarskog
Lista« 1929. god. str. 463, a odgovor na tu rezoluciju u istom broju str. 465.).
Prima se na znanje.


42