DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1930 str. 4     <-- 4 -->        PDF

šumarstva u našoj državi biti stabilizovane onako, kako to zahtijevaju
principi racionalnog ekonomisan/a i dobre šumarske politike.


Sto se tiče specijalno Šumarskog Lista — držimo, da nećemo
pogriješiti, ako ustvrdimo, da je on i minule godine zaslugom gg.
saradnika, kojima za to pripada puna naša zahvalnost, bio na dostojnoj
visini — i u pogledu naučnom i u pogledu opće-stručnom. Nastojmo ipak,
da se on ne samo održi na istoj visini, već da u svakom pogledu uznapreduje,
jer — kako se ono veli — tko ne napreduje, taj nazaduje.


Na ulazu u novu godinu želimo daljnji nesmetani napredak i
mnogo sreće našoj preporođenoj otadžbini i našoj struci, našem udruženju
i cijenjenoj gg. saradnicima.


Ing. ŽARKO M1LETIĆ (BEOGRAD):


ISTRAŽIVANJA O STRUKTURI BUKOVIH
SASTOJINA KARAKTERA PRAŠUME1


(RECHERCHES SUR LA STRUCTURE DES PEUPLEMENTS DE


HETRE DANS DES FORETS DU CARACTERE DE


FORET-VIERGE)


A. UVOD.
Pojam prašume.


Pod prašumom — prirodnom ili kako je Roger Duca m p= za
razliku od kulturne šume naziva »primitivnom šumom« (futaie primitive)


— razumijevamo sastojinske oblike, koji se još uvijek nalaze u onom
nedirnutom stanju, kako su ih proizvele prirodne sile svojim dugotrajnim
i nesmetanim djelovanjem, a bez ikakovog upliva čovjeka. Potpuno isključenje
svake akcije čovjeka, u prvom redu potpuna intaktnost od sječa,
bitni je preduslov prašumskog stanja neke sastojine.
Razne su prirodne sile, koje su proizvele takove prašumske oblike.
Jedne su skrivene u unutarnjim biološkim i sociološkim osobinama pojedinih
vrsta drveća, druge su uvjetovane izvanjim stojbinskim i klimatskim
prilikama staništa. Odatle ujedno slijedi, da je nedirnuta prašuma
1 Inauguralna disertacija za postignuće doktorata šumarstva u gospodarskošumarskom
fakultetu kr. sveučilišta u Zagrebu, odobrena u novembru 1927. godine.


2 Vidi predgovor B i o 11 e y - evom djelu: L´Aménagement des Forets par la méthode-
du Contrôle. 1920. str. 10.


2




ŠUMARSKI LIST 1/1930 str. 5     <-- 5 -->        PDF

tečajem dugih vremena došla do izvjesnog stanja ravnoteže, pa je ona
konačni rezultata nesmetanog i zajedničkog djelovanja spomenutih prirodnih
sila.


To stanje ravnoteže dolazi kod prašume do izražaja time, što se
tečajem dugih vremena vazdušni prostor ispunio redovno maksimalnim
brojem stabala, maksimalnim iznosima temeljnica i drvnih masa, koje
kraj konkretnih prilika sastojine i staništa mogu da obastanu na izvjesnoj
stojbini. Ujedno se navedeni faktori nalaze u izvjesnom odnosu korelacije.


Do sadanjeg je stanja ravnoteže došla prašuma tek postepeno i
putem raznih i dugih faza evolucije. U koliko su se mijenjale sile, koje
su je proizvele, u toliko se postepeno pomeralo i stanje ravnoteže. To je
evolucionisanje. išlo uporedo s razvojem zemaljske kore, promjenama
klimatskih prilika, a ovisilo je i o konkurenciji ostalih vrsta drveća.3


Takove promjene stanja ravnoteže dešavat će se vjerojatno i u
budućnosti, u koliko će se mijenjati izvanje prilike. U sadašnjosti ne možemo
da primjetimo tih promjena — s obzirom na kratka razdoblja naših
promatranja, zbog čega nam i stanje prašume dolazi stacionarnim, nepomičnim.
Ta je stacionarnost ujedno jedna od karakterističnih osobina
prašume i njoj sličnih prašumskih tipova.


Važnost i potreba istraživanja strukture prašuma.


Pravih prašuma dotično njima sličnih manje ili više nedirnutih sastojina
ima danas razmjerno još malo u upoređenju s njihovim ranijim
prostranstvom. I bit će ih iz dana u dan sve manje, jer moderna saobraćajna
sretstva krče put i u najudaljenije krajeve i najnepristupnije doline
i time omogućuju iskorištavanje tih dosad još nedirnutih sastojina. Još
koji decenij, pa ćemo te prašumske tipove nalaziti jedino na razmjerno
malim i teško pristupnim površinama, u prirodnim parkovima ili po zonama
zaštitnih šuma ispod rubova alpske granice šume. Krajnje je stoga
vrijeme, da se stanje tih još preostalih prašuma što prije snimi i prouči.
Sve će to biti nemoguće ili će biti znatno oteščano, prodje li samo i jedna
sječa kroz te šume.


Ali i pored tih -- rekli bismo historiografskih — razloga i od naučnog
je interesa analiza strukture prašume, t. j . njenog unutarnjeg sastava.
To je i glavna svrha ovog rada. Takovim bi se radom ustanovilo, da li
je njena struktura u svakoj prilici potpuno slučajna ili ne pokazuje li
možda izvjesnih pravilnosti, koje bi se mogle označiti karakterističnim
za prašumu uopće, a za pojedine vrste drveća napose. Ujedno bi se tim
načinom mogla objasniti i po koja biljno-geografska pojava ili biološka
i sociološka osobina pojedine vrste drveća, koja u kulturnoj šumi zbog
provedenih sječa ne dolazi toliko do izražaja.


Poznavanje strukture prašume bit će od izvjesne važnosti i za uređivanje
šuma, a naročito zbog njezinog odnosa spram preborne sastojine.
Tako su se u nauci o uređivanju šuma vremenom pojavila i pitanja,
koja se ne mogu rješavati običajnom primjenom uslova Judeichove klasične
pravilne visoke šume. U novije se doba sve jasnije zapaža tendencija
vraćanja mješovitoj šumi i pogodovanja raznodobnosti sastojinskih
oblika, što u krajnjoj konzekvenciji vodi do preborne šume.


3 Dr. Le o Ce r mak : Einiges über den Urwald von waldbaulichen Gesichtspunkten.
Centralblatt für das gesamte Forstwesen. Wien 1910. str. 340.


3




ŠUMARSKI LIST 1/1930 str. 6     <-- 6 -->        PDF

Savremene metode uređivanja u smislu njemačkog uredajnog sistema
zapravo su kombinacija sastojinskog gospodarenja s metodom
dobnih razreda, jer baziraju na površini/ Upravo to isključivo oslanjanje
na površinu smatraju Felbe r i Knuchel 5 znatnim nedostatkom današnjeg
uredajnog sistema.


Što se više produžuje pomladno razdoblje, to više slab´i upliv površine
kao regulatora etata, a težište rada sve se više prenaša na drvnu
masu. Na taj način i preborna šuma, koja je dugo vremena smatrana
nekim inferiornim sastojinskim oblikom, dobiva sve veću važnost, pa će
s vremenom zauzeti ono mjesto, koje joj po pravu i pripada. Međutim
poznavanje njenog normalnog sastava ili strukture još uvijek je zanimiv.
ali i nedovoljno objašnjen problem, čemu je dokazom velik broj raznih
normala, kojima se nastojalo predočiti to idealno stanje.


Tako je Feket e L a j o sG u svojoj studiji o sastavu užhorodskih
bukovih prašuma izrazio misao, da između prašume i preborne sastojine
postoji izvjesna veza. I prašuma je zapravo neka vrst preborne sastojine,
u kojoj vrši prebiranje priroda, a ne čovjek. Eliminira li se pored toga iz
prašume izvjestan broj najdebljih stabala iznad stanovitog promjera, to
bismo prema F e k e t e - u na taj način mogli konstruisati sliku idealnog,
normalnog stanja preborne šume. Proučavanje i poznavanje strukture
prašume bila jeFekete-u baza, s koje se ponadao, da će moći pokrenuti
i riješiti pitanje normalnog stanja preborne sastojine. Međutim se prema
izvjesnim mišljenjima7 preborna sastojina ne smatra identičnom sa
prašumom. Stoga se u tom pogledu ne bi ispunila očekivanja Feket e
L a j o s a. Ali i pored svega toga još uvijek nije dovoljno objašnjen odnos
tih dvaju sastojinskih tipova, pa bi riješenje toga problema svakako
bilo od interesa — i to tim više, jer je u ovom radu riječ o našim prašumama,
koje poznajemo još vrlo slabo. U tim se sastojinama kriju mnogi
i dragocjeni podaci, do kojih drugi ne mogu da dodju s prostog razloga,
jer nemaju šuma takovog karaktera.


Proučavanje strukture sastojina dobilo je zapravo življeg poticaja
tek radovima, kojima se pokušavalo ustanoviti normalno stanje prebornih
sastojina. Na ovom mjestu tek spominjem radove A. T i c h y-a, H u f nagla,
Hladika, Feket e-a, T o r d o n y-a, P. M a n o j 1 o v i ć a,


A. Jovanovca, Balsigera, Schaeffera, Liocourta, Bren
o t a, d´A 1 v e r n y-a i B i o 11 e y-a, uz čija su imena povezane mnoge
lijepe misli o strukturi preborne sastojine. U pravilnoj visokoj šumi, gdje
se čitavo uređivanje osnivalo većim dijelom na površini, pretezala je dugo
vremena kvantitativna produkcija. Tek se kasnije sve više rađala spoznaja,
da to nije dovoljno, pa se počelo zanimati i za unutarnji sastav,
strukturu proizvedene mase.
* Th. Micklitz : Bestandeswirtschaft und Altersklassenmetode. Wien 1916.
str. 6.
5 Dr. Herma n Knuchel : Über die Anpassung der Betriebseinrichtung an die
heutigen waldbanlichen Verhältnisse. Bern 1923. str. 2.
6 Feket e Lajos : Tariulmâny az ungemegyei bükk öserdök faâllornâ nyânak
szerkezeteröl. Erdészeti Kisérletek 1906. str. 105—118.
7 Dr.K o n r a d Rubner : Die pflanzengeographischen Grundlagen des Waldbaues.
Neudamm 1924. str. 257—264.


4




ŠUMARSKI LIST 1/1930 str. 7     <-- 7 -->        PDF

Dublje poznavanje strukture od naročite je važnosti za istraživanja
sortimenata tehničkog i ogrevnog drveta u svrhe komercijalne i statičke.
No ono je potrebno i u svrhe rješavanja raznih šumarsko-ekonomskih pitanja.
Stoga je obrađivanje ovog predmeta danas potpuno savremeno i
od znatne praktične važnosti — i to ne samo u pogledu jednodobnih sastojina,
već i sastojina prebornih i onih, koji imaju karakter prašume, gdje
takovih još ima.


Pregled dosadanjih radova o strukturi sastojina.


U prvom redu treba naročito istaknuti, da se strukturom bukove
prašume dosad bavio jedino Feket e L. u svom već spomenutom radu


o užhorodskim prašumama. Tek mu je temeljni materijal neznatan, jer
obuhvata svega dvije primjerne plohe, svaka od pola kat. jutra. Ujedno
je kod toga rada Feket e L. pošao svojim naročitim putem, polažući
najveću važnost na pojavljivanje poznate integracione krivulje, koju je
ranije (1902. godine) ustanovio kod jednodobnih sastojina smreke. Kasnija
Mathesova 8 istraživanja odnose se također na bukov e sastojine,
ali to su sastojine prebornog karaktera, kojima manjka jedno važno obilježje,
a to je intaktnost od sječa.
I neki drugi pisci bavili su se prašumom. Tako Cermak ´ u svom
radu o bosanskim jelovim i bukovim prašumama više naglašuje šumskouzgojnu
stranu toga pitanja, a pogotovo način pomlađivanja. Isto se tako
i Guše " u svom referatu o nordijskim šumama evropske Rusije više
bavi prilikama njihovog postanka i starosti, nego li samim ispitivanjem
elemenata strukture. Nadalje i u radu Barth e Abe l a11 nalazimo nekih
podataka o sastavu smrekovih prašuma s područja Direkcije
Šuma u Banjskoj Bistrici. Predmetom rada ostalih autora o strukturi bile
su jednodobn e sastojine. Ipak spominjem te radove ovom prilikom,
da bismo se upoznali s metodikom i principima njihovog proučavanja.


Temelje pvakovom radu udario je F e k e t e L. svojom prvom studijom
o strukturi jednodobnih smrekovih sastojina u planini Vepor.12
Naročito se bavio istraživanjem postotnog sastava, kod čega je obrazovao
debljinske razrede, koji sadržavaju 10, 20, 30, 40 i t. d. postotaka
čitavog broja stabala. Na taj način dolazi do poznate integracione krivulje,
koja je donekle pravilno prikazivala izvjesne elemente strukture
sastojine. Fekete-ove je ideje prihvatio i dalje razrađivao A. S c h i f f
e .3 u radovima o strukturi normalnih smrekovih sastojina. I Dr. W i m m
e r,14 prilikom istraživanja sortimenata bukovih sastojina, primijenjuje


8 Dr. M a t h e s: Der gemischte Buchenplenterwald auf Muschelkalk in Thüringen.
Allgern. Forst- und Jagdzeitung 1910. str. 149.


8 Dr. Leo Cermak: Spomenuto djelo.


10 Qu se: Aus den nordischen Wäldern des Europäischen Russlands. Forstwissenschaftliches
Centralblatt. 1912. str. 150—160.
11 Barth a Abel : A Lücfenyöröl. Erdészeti Kisérletek. 1909. str. 8—28. (O
smreci. Šum. pokusi.)
12 Feket e Lajos : Studija o sastavu jednodobnih sastojina prema debljinskim
razredima na staništu I. boniteta u planini Vepor. Erdészeti Kisérletek 1902. 3.—4. sv.


13 Adalber t Schiff e 1: Wuchsgesetze normaler Fichtenbestände. Wien 1904.


14 Dr. Emil Wimmer: Ertrags- und Sortimentsuntersuchungen im Buchenhochwalde.
1914.


5




ŠUMARSKI LIST 1/1930 str. 8     <-- 8 -->        PDF

sistem Fekete-Schiffelovih debljinskih razreda, služeći se pri
tom izvjesnim rezultatima Schiffelovih radova.


Međutim prema K â r o 1 y i-u,ls tim Fekete-Schiffelovim
radovima nije uspostavljena unutarnja veza s biometrikom, »prema kojoj
zakon binomijalne razdiobe organskih mjera obuhvaća sav organski
život.« Pored toga, u spoljašnjem pogledu, integraciona krivulja ne odgovara
biometrijskom istraživanju.


Kasnije je F e k e t e Z o 11 a nie dalje razrađivao ideje svoga oca
pridavajući pretjerano značenje pojavljivanju integracione krivulje. Ujedno
primjenjuje i izvjesne konzekvencije zakona vjerojatnosti. Konačno i
R ö n a i17 se intenzivno bavio proučavanjem toga pitanja nastojeći ujedno,
da neke izvode F e k e t e Z. svede na pravu mjeru.


Objekti mojih istraživanja.


Kako sam ranije spomenuo, prašuma u potpunom smislu te riječi
~— t. j . apsolutno nedirnutih sastojina — danas ne će biti mnogo u upoređenju
s čitavom šumskom površinom. Osim toga je teško apodiktički
ustvrditi, da u nekoj sastojini nikada nije bilo sječa. To bi značilo unašati
u čitavu tamnu i dugačku, a nepoznatu prošlost naših prašuma jednu negativnu
tvrdnju, koju je već po samoj njenoj prirodi teško dokazati. Tako
W e s s e 1 y18 u svom poznatom djelu iz godine 1853. dijeli prašume na
tobožnje (der sogenannte Urwald) i prave (der eigentliche Urwald). U
prvima su vršena neuredna prebiranja. Pojedina prestara, a neupotrebiva
stabla često su ostavljana, pa ona daju prašumski izgled preostaloj sastojini.
Na svjetlijim mjestima, na kojima su vađena stabla, uzrastao je
gust mladik, pa to sastojini daje još izrazitiju sliku prašume. Prašumski
karakter takovih sastojina samo je jedna opsjena. Pravu nedirnutu prašumu,
koja se stvarala vjekovima i nesmetano, opisuje W e s s e ly upravo
pjesničkom poletom. Zanesen je ogromnošću dimenzija pojedinih stabala,
bujnošcu vegetacije, sablasnom pojavom suhareva i mističnom zasjenom
pokrova njenih krošanja. Ali Wessel y na žalost ne donaša brojčanih
podataka, iz kojih bi se mogli razabrati elementi strukture. Jedino dodaje,
da su se takove sastojine već u ono doba rijetko nalazile u Alpama.


Mnogo kasnije R u b n e rls isto navada, da pravih, od nezapamćenih
vremena nedirnutih, prašuma uopće nema više u Srednjoj Evropi.
Prašumi sličnih sastojina nalazilo bi se još jedino u srezu Kubâny u
Češkoj šumi, na površini od 39 ha i ponešto u Bavarskoj šumi. Međutim
C e r m a k20 ranije izričito naglašuje, da se u Bosni nalazi još uvijek pot


15 Kâroly i Ârpâd : Metode i problemi u šumarskoj nauci. »Šumarski List«
1922. str. 289.


16 Feket e Z oltari : Pravilnost, koja se pokazuje u postotnom sastavu sastojine,
kao opći prirodni zakon. Erdészeti Kisérletek 1917. str. 41—69. Zakon vjerojatnosti
u prirodi. Erdészeti Kasérletek 1917. str. 201—209.


17 Ron ai Qyörgy : Opća važnost Fekete-ovih krivulja, ispravak Schiffelovih
redukcionih krivulja, praktično razrađivanje njihove teorije. Erdészeti Kisérletek 1917.
str. 69—104.


18 Josep h Wessely : Die österreichischen Alpenländer und ihre Forste. Wien
1853. Str. 305—312.


19 Dr. K. Rubner : Spomenuto djelo str. 251.


20 C e r m a k: Spomenuto djelo.


6




ŠUMARSKI LIST 1/1930 str. 9     <-- 9 -->        PDF

puno nedirnutih prašuma. Isto tako i Zezulka 2 1 navada, da je još godine
1897. u Gorskom kotaru bilo mnogo šuma, »koje još nisu sječom
dirnute i koje nam pretstavljaju naravnu prebornu šumu«. ^ Na osnovu
svojih vlastitih opažanja po državnim šumama Direkcije Šuma u Zagrebu
— i to po Bilo-Gori, Garjevici (Moslavačkoj Gori), Kalniku, Zrinjskim
Brdima u Baniji, Petrovoj Gori, Žumberačkim planinama i konačno
u Velikoj Kapeli i na Risnjaku — mogu ustvrditi, da sam nailazio na
znatne površine starih i u glavnom nedirnutih sastojina prašumskog
karaktera. Na velikim površinama nisam nalazio nikakovih tragova, pa
ni davnih sječa. Pored toga i težak, mjestimice gotovo nemoguć izvoz
drveta govori u prilog mišljenja, da je sastojina nedirnuta.


Foto Znijesov


SI. 1. Prašuma na Bjelolasici (Djedov Dol, 1050 m nadmorske visine).


Međutim u svrhe ovih istraživanja nije ni potrebno, da neka sastojina
bude apsolutno nedirnuta, što je u ostalom i teško dokazati. Stoga
upravo s obzirom na tu činjenicu nema u ovom radu namjerno ni govora


o apsolutno nedirnutoj prašumi. Riječ je o sastojinama karaktera prašume,
koje su veoma slične nedirnutoj prašumi i u kojima nikad nije bilo
sistematskih većih sječa. Takovih šuma ima kod nas još dosta. Dopušta
se mogućnost, da se mjestimice i posjeklo po koje stablo, a da time ipak
nije bitno izmijenjen glavni karakter sastojine. Pretpostavi li se nadalje,
da se sastojina prije sječe nalazila u stanju ravnoteže, to prirodne sile
nastoje, da svako poremećenje toga stanja što prije .uklone i da uspostave
21 I. Zezulka : Preborna šuma u šumskom gospodarstvu. »Šumarski List« 1897.
str. 467. i članak pod istim naslovom: »Šumarski List« 1898. str. 397.


7




ŠUMARSKI LIST 1/1930 str. 10     <-- 10 -->        PDF

raniji poredak. Zbog toga se i eventualni gubitak na broju stabala nastoji
nadoknaditi bilo jačim prirastom temeljnica i masa susjednih stabala bilo
pak porastom većeg broja mlađih individua na nastaloj praznini.


´Pored toga je kod najvećeg dijela ovih istraživanja upotrebljen
znatan broj stabala, tako da eventualni i sporadički gubici iščezavaju
pred ogromnošću broja još preostalih individua. Zbog toga i dobivene
rezultate mogu smatrati dovoljno pouzdanima, tako da se može pretpostaviti,
da bi odgovarali i potpuno nedirnutoj prašumi.


Konačno i iz same pravilnosti dobivenih rezultata moći će se jasno
razabrati, da li je riječ o intaktnoj prašumi dotično o sastojini prašumskog
karaktera, u kojoj su vršene makar i neznatne sječe, koje ipak nisu
bile u stanju, da bitno promijene osnovne strukturne osebine sastojine.


Elementi strukture.


Prvi i najosnovniji elemenat za proučavanje strukture sastojina
svakako je broj stabala. To je ujedno i jedini faktor, koji se može ustanoviti
izravno — rekli bismo: gotovo apsolutnom tačnošću. Broj stabala,
kako u apsolutnom iznosu po jedinici površine tako i u pogledu
relativnog odnosa pojedinih debljinskih stepenova i razreda, najosnovnija
je funkcija za upoznavanje strukture neke sastojine. Svi ostali elementi
strukture mogu se s manjom ili većom tačnošću izvađati iz ovog osnovnog
podatka. Logični i najbliži izvod iz toga osnovnog elementa jesu
zbrojevi temeljnica pojedinih stepenova, razreda i konačno čitave sastojine,
koji su geometrijska funkcija prvog elementa, t. j . broja stabala i
njihovih prsnih promjera. Izvjesnom broju stabala stanovitih prsnih promjera
odgovara samo određen zbroj temeljnica, čiji se iznos ne može
izmijeniti ni u kojem pravcu. Pošto zbrojevi temeljnica ovise ne samo


o apsolutnom broju stabala, nego i o njihovom rasporedu na pojedine
debljinske stepene. to padanje ili rastenje apsolutnog broja stabala ne
mora izazvati analogan pokret i kod kružnih ploha. Zbrojevi temeljnica
nam se stoga čine tromijim, manje pokretnim strukturnim faktorom od
apsolutnog broja stabala.
Daljnji elemenat strukture jesu obliko-visine ; pomoću njih i zbrojeva
temeljnica može se lako ustanoviti i četvrti elemenat strukture, t. j .
drvna masa kako pojedinih stepena i razreda debljine tako i čitave sastojine.
Obratno, iz poznatih iznosa za M i G može se lakše izračunati
i veličina hf.


Svaki pojedini od tih elemenata — s izuzetkom oblikovisina —
istraživat će se kako u apsolutnom iznosu po jedinici površine tako i
prema relativnom učešću, t. j. prema međusobnom odnosu pojedinih
debljinskih razreda. Na taj će se način raščlaniti struktura sastojine
karaktera prašume na njene osnovne elemente, pa će time ujedno biti
olakšano njeno proučavanje.


Temeljni podaci.


Čitav rad bazira na realnim temeljima mjerenja i brojenja stabala.
Ti brojčani podaci pružaju osnovni materijal, koji je grupisan u ekvidistantne
kategorije. Podaci su razrađivani načinom, koji je običajan kod
procjene i uređivanja šuma. Prikazani su i grafički, jer je takav metod


— pored jednostavnosti — i vrlo instruktivan.
8




ŠUMARSKI LIST 1/1930 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Prvi podaci o strukturi bukovih sastojina karaktera prašume potječu
iz državnih šuma visokog Krša na Velikoj Kapeli. Prikupljao sam
ih godine 1925. i 1926. prilikom opsežnih terenskih taksacionih radova u
upravama Jasenak i Novi. Pojavljivanje zanimive binomske strukture u
pogledu broja stabala u znatnijim nadmorskim visinama bilo je povodom,
da sam čitav rad postavio na mnogo šire temelje, jer se pokazala potreba,
da se u tom pogledu ispitaju i bukove nesječene sastojine nižih
nadmorskih visina. Pošto takovih nema na Kršu, protegnut je čitav rad
i na sastojine sredogorja, dakle izvan oblasti Krša. Time se posvetila
najveća pažnja bukvi, koja se u državnim šumama zagrebačke Direkcije
proteže unutar široke zone od 170 m nadmorske visine pa do alpske granice
šume u Velikoj Kapeli — do kojih 1.500 m.


Na području Direkcije Šuma u Zagrebu izvan oblasti Krša rukovodio
sam u prošlim godinama brojne i opsežne stablimične procjene
bukovih sastojina karaktera prašume u svrhu prodaje. U tim jednostavnim
i na prvi pogled beznačajnim manualima procjene često leže
skriveni dragocjeni, a neiskorišćeni podaci, koje samo treba valjano razraditi
i izvesti iz toga logične zaključke. Stoga sam se kod ovog rada u
znatnoj mjeri koristio tim procjenama.22 Njihova svrha — prodaja —
jamči za kvalitet tih radova. Uz to znatan broj procijenjenih stabala jamči
za pouzdanost izvedenih zaključaka. Na taj način, spajanjem podataka


o bukovim sastojinama sredogorja s onima na visokom Kršu, obuhvaćena
je bukova prašuma u čitavoj vertikalnoj zoni njenog rasprostranjenja,
što je od posebnog značenja za opću valjanost zaključaka.
Zbog preglednosti i sistematske obrade opsežnog osnovog materijala
grupisana je i razrađena čitava građa na ovaj način:


U prvom je redu proučavana struktura bukovih sastojina sredogorja,
koje su u velikom opsegu stablimice procjenjivane. Taj je materijal
ujedno dokumentovan znatnim brojem stabala, što je od povoljnog
utjecaja na ispravnost zaključaka. Nakon toga prešlo se na ispitivanje
strukture bukovih sastojina sa Krša na Velikoj Kapeli i Risnjaku. Počelo
se dakle u niskim nadmorskim visinama, da bi se zaključilo s alpskom
granicom bukove prašume. Nakon općih zaključaka o strukturi bukovih
sastojina karaktera prašume prelazi se na istraživanje njihovog odnosa
spram bukove preborne šume, što je također jedan od istaknutih ciljeva
ovog rada.


(Nastavit će se — A suivre).


22 Jedino su u slučaju šume Dikavac upotrebljeni realni i pouzdani podaci stablimične
procjene iz godine 1911. (prema originalnim manualima). U svrhe komparacija
položene su u šumi üarjevica (Moslavačka Gora) dvije samostalne primjerne plohe.


9