DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1930 str. 4 <-- 4 --> PDF |
šumarstva u našoj državi biti stabilizovane onako, kako to zahtijevaju principi racionalnog ekonomisan/a i dobre šumarske politike. Sto se tiče specijalno Šumarskog Lista — držimo, da nećemo pogriješiti, ako ustvrdimo, da je on i minule godine zaslugom gg. saradnika, kojima za to pripada puna naša zahvalnost, bio na dostojnoj visini — i u pogledu naučnom i u pogledu opće-stručnom. Nastojmo ipak, da se on ne samo održi na istoj visini, već da u svakom pogledu uznapreduje, jer — kako se ono veli — tko ne napreduje, taj nazaduje. Na ulazu u novu godinu želimo daljnji nesmetani napredak i mnogo sreće našoj preporođenoj otadžbini i našoj struci, našem udruženju i cijenjenoj gg. saradnicima. Ing. ŽARKO M1LETIĆ (BEOGRAD): ISTRAŽIVANJA O STRUKTURI BUKOVIH SASTOJINA KARAKTERA PRAŠUME1 (RECHERCHES SUR LA STRUCTURE DES PEUPLEMENTS DE HETRE DANS DES FORETS DU CARACTERE DE FORET-VIERGE) A. UVOD. Pojam prašume. Pod prašumom — prirodnom ili kako je Roger Duca m p= za razliku od kulturne šume naziva »primitivnom šumom« (futaie primitive) — razumijevamo sastojinske oblike, koji se još uvijek nalaze u onom nedirnutom stanju, kako su ih proizvele prirodne sile svojim dugotrajnim i nesmetanim djelovanjem, a bez ikakovog upliva čovjeka. Potpuno isključenje svake akcije čovjeka, u prvom redu potpuna intaktnost od sječa, bitni je preduslov prašumskog stanja neke sastojine. Razne su prirodne sile, koje su proizvele takove prašumske oblike. Jedne su skrivene u unutarnjim biološkim i sociološkim osobinama pojedinih vrsta drveća, druge su uvjetovane izvanjim stojbinskim i klimatskim prilikama staništa. Odatle ujedno slijedi, da je nedirnuta prašuma 1 Inauguralna disertacija za postignuće doktorata šumarstva u gospodarskošumarskom fakultetu kr. sveučilišta u Zagrebu, odobrena u novembru 1927. godine. 2 Vidi predgovor B i o 11 e y - evom djelu: L´Aménagement des Forets par la méthode- du Contrôle. 1920. str. 10. 2 |
ŠUMARSKI LIST 1/1930 str. 5 <-- 5 --> PDF |
tečajem dugih vremena došla do izvjesnog stanja ravnoteže, pa je ona konačni rezultata nesmetanog i zajedničkog djelovanja spomenutih prirodnih sila. To stanje ravnoteže dolazi kod prašume do izražaja time, što se tečajem dugih vremena vazdušni prostor ispunio redovno maksimalnim brojem stabala, maksimalnim iznosima temeljnica i drvnih masa, koje kraj konkretnih prilika sastojine i staništa mogu da obastanu na izvjesnoj stojbini. Ujedno se navedeni faktori nalaze u izvjesnom odnosu korelacije. Do sadanjeg je stanja ravnoteže došla prašuma tek postepeno i putem raznih i dugih faza evolucije. U koliko su se mijenjale sile, koje su je proizvele, u toliko se postepeno pomeralo i stanje ravnoteže. To je evolucionisanje. išlo uporedo s razvojem zemaljske kore, promjenama klimatskih prilika, a ovisilo je i o konkurenciji ostalih vrsta drveća.3 Takove promjene stanja ravnoteže dešavat će se vjerojatno i u budućnosti, u koliko će se mijenjati izvanje prilike. U sadašnjosti ne možemo da primjetimo tih promjena — s obzirom na kratka razdoblja naših promatranja, zbog čega nam i stanje prašume dolazi stacionarnim, nepomičnim. Ta je stacionarnost ujedno jedna od karakterističnih osobina prašume i njoj sličnih prašumskih tipova. Važnost i potreba istraživanja strukture prašuma. Pravih prašuma dotično njima sličnih manje ili više nedirnutih sastojina ima danas razmjerno još malo u upoređenju s njihovim ranijim prostranstvom. I bit će ih iz dana u dan sve manje, jer moderna saobraćajna sretstva krče put i u najudaljenije krajeve i najnepristupnije doline i time omogućuju iskorištavanje tih dosad još nedirnutih sastojina. Još koji decenij, pa ćemo te prašumske tipove nalaziti jedino na razmjerno malim i teško pristupnim površinama, u prirodnim parkovima ili po zonama zaštitnih šuma ispod rubova alpske granice šume. Krajnje je stoga vrijeme, da se stanje tih još preostalih prašuma što prije snimi i prouči. Sve će to biti nemoguće ili će biti znatno oteščano, prodje li samo i jedna sječa kroz te šume. Ali i pored tih -- rekli bismo historiografskih — razloga i od naučnog je interesa analiza strukture prašume, t. j . njenog unutarnjeg sastava. To je i glavna svrha ovog rada. Takovim bi se radom ustanovilo, da li je njena struktura u svakoj prilici potpuno slučajna ili ne pokazuje li možda izvjesnih pravilnosti, koje bi se mogle označiti karakterističnim za prašumu uopće, a za pojedine vrste drveća napose. Ujedno bi se tim načinom mogla objasniti i po koja biljno-geografska pojava ili biološka i sociološka osobina pojedine vrste drveća, koja u kulturnoj šumi zbog provedenih sječa ne dolazi toliko do izražaja. Poznavanje strukture prašume bit će od izvjesne važnosti i za uređivanje šuma, a naročito zbog njezinog odnosa spram preborne sastojine. Tako su se u nauci o uređivanju šuma vremenom pojavila i pitanja, koja se ne mogu rješavati običajnom primjenom uslova Judeichove klasične pravilne visoke šume. U novije se doba sve jasnije zapaža tendencija vraćanja mješovitoj šumi i pogodovanja raznodobnosti sastojinskih oblika, što u krajnjoj konzekvenciji vodi do preborne šume. 3 Dr. Le o Ce r mak : Einiges über den Urwald von waldbaulichen Gesichtspunkten. Centralblatt für das gesamte Forstwesen. Wien 1910. str. 340. 3 |
ŠUMARSKI LIST 1/1930 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Savremene metode uređivanja u smislu njemačkog uredajnog sistema zapravo su kombinacija sastojinskog gospodarenja s metodom dobnih razreda, jer baziraju na površini/ Upravo to isključivo oslanjanje na površinu smatraju Felbe r i Knuchel 5 znatnim nedostatkom današnjeg uredajnog sistema. Što se više produžuje pomladno razdoblje, to više slab´i upliv površine kao regulatora etata, a težište rada sve se više prenaša na drvnu masu. Na taj način i preborna šuma, koja je dugo vremena smatrana nekim inferiornim sastojinskim oblikom, dobiva sve veću važnost, pa će s vremenom zauzeti ono mjesto, koje joj po pravu i pripada. Međutim poznavanje njenog normalnog sastava ili strukture još uvijek je zanimiv. ali i nedovoljno objašnjen problem, čemu je dokazom velik broj raznih normala, kojima se nastojalo predočiti to idealno stanje. Tako je Feket e L a j o sG u svojoj studiji o sastavu užhorodskih bukovih prašuma izrazio misao, da između prašume i preborne sastojine postoji izvjesna veza. I prašuma je zapravo neka vrst preborne sastojine, u kojoj vrši prebiranje priroda, a ne čovjek. Eliminira li se pored toga iz prašume izvjestan broj najdebljih stabala iznad stanovitog promjera, to bismo prema F e k e t e - u na taj način mogli konstruisati sliku idealnog, normalnog stanja preborne šume. Proučavanje i poznavanje strukture prašume bila jeFekete-u baza, s koje se ponadao, da će moći pokrenuti i riješiti pitanje normalnog stanja preborne sastojine. Međutim se prema izvjesnim mišljenjima7 preborna sastojina ne smatra identičnom sa prašumom. Stoga se u tom pogledu ne bi ispunila očekivanja Feket e L a j o s a. Ali i pored svega toga još uvijek nije dovoljno objašnjen odnos tih dvaju sastojinskih tipova, pa bi riješenje toga problema svakako bilo od interesa — i to tim više, jer je u ovom radu riječ o našim prašumama, koje poznajemo još vrlo slabo. U tim se sastojinama kriju mnogi i dragocjeni podaci, do kojih drugi ne mogu da dodju s prostog razloga, jer nemaju šuma takovog karaktera. Proučavanje strukture sastojina dobilo je zapravo življeg poticaja tek radovima, kojima se pokušavalo ustanoviti normalno stanje prebornih sastojina. Na ovom mjestu tek spominjem radove A. T i c h y-a, H u f nagla, Hladika, Feket e-a, T o r d o n y-a, P. M a n o j 1 o v i ć a, A. Jovanovca, Balsigera, Schaeffera, Liocourta, Bren o t a, d´A 1 v e r n y-a i B i o 11 e y-a, uz čija su imena povezane mnoge lijepe misli o strukturi preborne sastojine. U pravilnoj visokoj šumi, gdje se čitavo uređivanje osnivalo većim dijelom na površini, pretezala je dugo vremena kvantitativna produkcija. Tek se kasnije sve više rađala spoznaja, da to nije dovoljno, pa se počelo zanimati i za unutarnji sastav, strukturu proizvedene mase. * Th. Micklitz : Bestandeswirtschaft und Altersklassenmetode. Wien 1916. str. 6. 5 Dr. Herma n Knuchel : Über die Anpassung der Betriebseinrichtung an die heutigen waldbanlichen Verhältnisse. Bern 1923. str. 2. 6 Feket e Lajos : Tariulmâny az ungemegyei bükk öserdök faâllornâ nyânak szerkezeteröl. Erdészeti Kisérletek 1906. str. 105—118. 7 Dr.K o n r a d Rubner : Die pflanzengeographischen Grundlagen des Waldbaues. Neudamm 1924. str. 257—264. 4 |
ŠUMARSKI LIST 1/1930 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Dublje poznavanje strukture od naročite je važnosti za istraživanja sortimenata tehničkog i ogrevnog drveta u svrhe komercijalne i statičke. No ono je potrebno i u svrhe rješavanja raznih šumarsko-ekonomskih pitanja. Stoga je obrađivanje ovog predmeta danas potpuno savremeno i od znatne praktične važnosti — i to ne samo u pogledu jednodobnih sastojina, već i sastojina prebornih i onih, koji imaju karakter prašume, gdje takovih još ima. Pregled dosadanjih radova o strukturi sastojina. U prvom redu treba naročito istaknuti, da se strukturom bukove prašume dosad bavio jedino Feket e L. u svom već spomenutom radu o užhorodskim prašumama. Tek mu je temeljni materijal neznatan, jer obuhvata svega dvije primjerne plohe, svaka od pola kat. jutra. Ujedno je kod toga rada Feket e L. pošao svojim naročitim putem, polažući najveću važnost na pojavljivanje poznate integracione krivulje, koju je ranije (1902. godine) ustanovio kod jednodobnih sastojina smreke. Kasnija Mathesova 8 istraživanja odnose se također na bukov e sastojine, ali to su sastojine prebornog karaktera, kojima manjka jedno važno obilježje, a to je intaktnost od sječa. I neki drugi pisci bavili su se prašumom. Tako Cermak ´ u svom radu o bosanskim jelovim i bukovim prašumama više naglašuje šumskouzgojnu stranu toga pitanja, a pogotovo način pomlađivanja. Isto se tako i Guše " u svom referatu o nordijskim šumama evropske Rusije više bavi prilikama njihovog postanka i starosti, nego li samim ispitivanjem elemenata strukture. Nadalje i u radu Barth e Abe l a11 nalazimo nekih podataka o sastavu smrekovih prašuma s područja Direkcije Šuma u Banjskoj Bistrici. Predmetom rada ostalih autora o strukturi bile su jednodobn e sastojine. Ipak spominjem te radove ovom prilikom, da bismo se upoznali s metodikom i principima njihovog proučavanja. Temelje pvakovom radu udario je F e k e t e L. svojom prvom studijom o strukturi jednodobnih smrekovih sastojina u planini Vepor.12 Naročito se bavio istraživanjem postotnog sastava, kod čega je obrazovao debljinske razrede, koji sadržavaju 10, 20, 30, 40 i t. d. postotaka čitavog broja stabala. Na taj način dolazi do poznate integracione krivulje, koja je donekle pravilno prikazivala izvjesne elemente strukture sastojine. Fekete-ove je ideje prihvatio i dalje razrađivao A. S c h i f f e .3 u radovima o strukturi normalnih smrekovih sastojina. I Dr. W i m m e r,14 prilikom istraživanja sortimenata bukovih sastojina, primijenjuje 8 Dr. M a t h e s: Der gemischte Buchenplenterwald auf Muschelkalk in Thüringen. Allgern. Forst- und Jagdzeitung 1910. str. 149. 8 Dr. Leo Cermak: Spomenuto djelo. 10 Qu se: Aus den nordischen Wäldern des Europäischen Russlands. Forstwissenschaftliches Centralblatt. 1912. str. 150—160. 11 Barth a Abel : A Lücfenyöröl. Erdészeti Kisérletek. 1909. str. 8—28. (O smreci. Šum. pokusi.) 12 Feket e Lajos : Studija o sastavu jednodobnih sastojina prema debljinskim razredima na staništu I. boniteta u planini Vepor. Erdészeti Kisérletek 1902. 3.—4. sv. 13 Adalber t Schiff e 1: Wuchsgesetze normaler Fichtenbestände. Wien 1904. 14 Dr. Emil Wimmer: Ertrags- und Sortimentsuntersuchungen im Buchenhochwalde. 1914. 5 |
ŠUMARSKI LIST 1/1930 str. 8 <-- 8 --> PDF |
sistem Fekete-Schiffelovih debljinskih razreda, služeći se pri tom izvjesnim rezultatima Schiffelovih radova. Međutim prema K â r o 1 y i-u,ls tim Fekete-Schiffelovim radovima nije uspostavljena unutarnja veza s biometrikom, »prema kojoj zakon binomijalne razdiobe organskih mjera obuhvaća sav organski život.« Pored toga, u spoljašnjem pogledu, integraciona krivulja ne odgovara biometrijskom istraživanju. Kasnije je F e k e t e Z o 11 a nie dalje razrađivao ideje svoga oca pridavajući pretjerano značenje pojavljivanju integracione krivulje. Ujedno primjenjuje i izvjesne konzekvencije zakona vjerojatnosti. Konačno i R ö n a i17 se intenzivno bavio proučavanjem toga pitanja nastojeći ujedno, da neke izvode F e k e t e Z. svede na pravu mjeru. Objekti mojih istraživanja. Kako sam ranije spomenuo, prašuma u potpunom smislu te riječi ~— t. j . apsolutno nedirnutih sastojina — danas ne će biti mnogo u upoređenju s čitavom šumskom površinom. Osim toga je teško apodiktički ustvrditi, da u nekoj sastojini nikada nije bilo sječa. To bi značilo unašati u čitavu tamnu i dugačku, a nepoznatu prošlost naših prašuma jednu negativnu tvrdnju, koju je već po samoj njenoj prirodi teško dokazati. Tako W e s s e 1 y18 u svom poznatom djelu iz godine 1853. dijeli prašume na tobožnje (der sogenannte Urwald) i prave (der eigentliche Urwald). U prvima su vršena neuredna prebiranja. Pojedina prestara, a neupotrebiva stabla često su ostavljana, pa ona daju prašumski izgled preostaloj sastojini. Na svjetlijim mjestima, na kojima su vađena stabla, uzrastao je gust mladik, pa to sastojini daje još izrazitiju sliku prašume. Prašumski karakter takovih sastojina samo je jedna opsjena. Pravu nedirnutu prašumu, koja se stvarala vjekovima i nesmetano, opisuje W e s s e ly upravo pjesničkom poletom. Zanesen je ogromnošću dimenzija pojedinih stabala, bujnošcu vegetacije, sablasnom pojavom suhareva i mističnom zasjenom pokrova njenih krošanja. Ali Wessel y na žalost ne donaša brojčanih podataka, iz kojih bi se mogli razabrati elementi strukture. Jedino dodaje, da su se takove sastojine već u ono doba rijetko nalazile u Alpama. Mnogo kasnije R u b n e rls isto navada, da pravih, od nezapamćenih vremena nedirnutih, prašuma uopće nema više u Srednjoj Evropi. Prašumi sličnih sastojina nalazilo bi se još jedino u srezu Kubâny u Češkoj šumi, na površini od 39 ha i ponešto u Bavarskoj šumi. Međutim C e r m a k20 ranije izričito naglašuje, da se u Bosni nalazi još uvijek pot 15 Kâroly i Ârpâd : Metode i problemi u šumarskoj nauci. »Šumarski List« 1922. str. 289. 16 Feket e Z oltari : Pravilnost, koja se pokazuje u postotnom sastavu sastojine, kao opći prirodni zakon. Erdészeti Kisérletek 1917. str. 41—69. Zakon vjerojatnosti u prirodi. Erdészeti Kasérletek 1917. str. 201—209. 17 Ron ai Qyörgy : Opća važnost Fekete-ovih krivulja, ispravak Schiffelovih redukcionih krivulja, praktično razrađivanje njihove teorije. Erdészeti Kisérletek 1917. str. 69—104. 18 Josep h Wessely : Die österreichischen Alpenländer und ihre Forste. Wien 1853. Str. 305—312. 19 Dr. K. Rubner : Spomenuto djelo str. 251. 20 C e r m a k: Spomenuto djelo. 6 |
ŠUMARSKI LIST 1/1930 str. 9 <-- 9 --> PDF |
puno nedirnutih prašuma. Isto tako i Zezulka 2 1 navada, da je još godine 1897. u Gorskom kotaru bilo mnogo šuma, »koje još nisu sječom dirnute i koje nam pretstavljaju naravnu prebornu šumu«. ^ Na osnovu svojih vlastitih opažanja po državnim šumama Direkcije Šuma u Zagrebu — i to po Bilo-Gori, Garjevici (Moslavačkoj Gori), Kalniku, Zrinjskim Brdima u Baniji, Petrovoj Gori, Žumberačkim planinama i konačno u Velikoj Kapeli i na Risnjaku — mogu ustvrditi, da sam nailazio na znatne površine starih i u glavnom nedirnutih sastojina prašumskog karaktera. Na velikim površinama nisam nalazio nikakovih tragova, pa ni davnih sječa. Pored toga i težak, mjestimice gotovo nemoguć izvoz drveta govori u prilog mišljenja, da je sastojina nedirnuta. Foto Znijesov SI. 1. Prašuma na Bjelolasici (Djedov Dol, 1050 m nadmorske visine). Međutim u svrhe ovih istraživanja nije ni potrebno, da neka sastojina bude apsolutno nedirnuta, što je u ostalom i teško dokazati. Stoga upravo s obzirom na tu činjenicu nema u ovom radu namjerno ni govora o apsolutno nedirnutoj prašumi. Riječ je o sastojinama karaktera prašume, koje su veoma slične nedirnutoj prašumi i u kojima nikad nije bilo sistematskih većih sječa. Takovih šuma ima kod nas još dosta. Dopušta se mogućnost, da se mjestimice i posjeklo po koje stablo, a da time ipak nije bitno izmijenjen glavni karakter sastojine. Pretpostavi li se nadalje, da se sastojina prije sječe nalazila u stanju ravnoteže, to prirodne sile nastoje, da svako poremećenje toga stanja što prije .uklone i da uspostave 21 I. Zezulka : Preborna šuma u šumskom gospodarstvu. »Šumarski List« 1897. str. 467. i članak pod istim naslovom: »Šumarski List« 1898. str. 397. 7 |
ŠUMARSKI LIST 1/1930 str. 10 <-- 10 --> PDF |
raniji poredak. Zbog toga se i eventualni gubitak na broju stabala nastoji nadoknaditi bilo jačim prirastom temeljnica i masa susjednih stabala bilo pak porastom većeg broja mlađih individua na nastaloj praznini. ´Pored toga je kod najvećeg dijela ovih istraživanja upotrebljen znatan broj stabala, tako da eventualni i sporadički gubici iščezavaju pred ogromnošću broja još preostalih individua. Zbog toga i dobivene rezultate mogu smatrati dovoljno pouzdanima, tako da se može pretpostaviti, da bi odgovarali i potpuno nedirnutoj prašumi. Konačno i iz same pravilnosti dobivenih rezultata moći će se jasno razabrati, da li je riječ o intaktnoj prašumi dotično o sastojini prašumskog karaktera, u kojoj su vršene makar i neznatne sječe, koje ipak nisu bile u stanju, da bitno promijene osnovne strukturne osebine sastojine. Elementi strukture. Prvi i najosnovniji elemenat za proučavanje strukture sastojina svakako je broj stabala. To je ujedno i jedini faktor, koji se može ustanoviti izravno — rekli bismo: gotovo apsolutnom tačnošću. Broj stabala, kako u apsolutnom iznosu po jedinici površine tako i u pogledu relativnog odnosa pojedinih debljinskih stepenova i razreda, najosnovnija je funkcija za upoznavanje strukture neke sastojine. Svi ostali elementi strukture mogu se s manjom ili većom tačnošću izvađati iz ovog osnovnog podatka. Logični i najbliži izvod iz toga osnovnog elementa jesu zbrojevi temeljnica pojedinih stepenova, razreda i konačno čitave sastojine, koji su geometrijska funkcija prvog elementa, t. j . broja stabala i njihovih prsnih promjera. Izvjesnom broju stabala stanovitih prsnih promjera odgovara samo određen zbroj temeljnica, čiji se iznos ne može izmijeniti ni u kojem pravcu. Pošto zbrojevi temeljnica ovise ne samo o apsolutnom broju stabala, nego i o njihovom rasporedu na pojedine debljinske stepene. to padanje ili rastenje apsolutnog broja stabala ne mora izazvati analogan pokret i kod kružnih ploha. Zbrojevi temeljnica nam se stoga čine tromijim, manje pokretnim strukturnim faktorom od apsolutnog broja stabala. Daljnji elemenat strukture jesu obliko-visine ; pomoću njih i zbrojeva temeljnica može se lako ustanoviti i četvrti elemenat strukture, t. j . drvna masa kako pojedinih stepena i razreda debljine tako i čitave sastojine. Obratno, iz poznatih iznosa za M i G može se lakše izračunati i veličina hf. Svaki pojedini od tih elemenata — s izuzetkom oblikovisina — istraživat će se kako u apsolutnom iznosu po jedinici površine tako i prema relativnom učešću, t. j. prema međusobnom odnosu pojedinih debljinskih razreda. Na taj će se način raščlaniti struktura sastojine karaktera prašume na njene osnovne elemente, pa će time ujedno biti olakšano njeno proučavanje. Temeljni podaci. Čitav rad bazira na realnim temeljima mjerenja i brojenja stabala. Ti brojčani podaci pružaju osnovni materijal, koji je grupisan u ekvidistantne kategorije. Podaci su razrađivani načinom, koji je običajan kod procjene i uređivanja šuma. Prikazani su i grafički, jer je takav metod — pored jednostavnosti — i vrlo instruktivan. 8 |
ŠUMARSKI LIST 1/1930 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Prvi podaci o strukturi bukovih sastojina karaktera prašume potječu iz državnih šuma visokog Krša na Velikoj Kapeli. Prikupljao sam ih godine 1925. i 1926. prilikom opsežnih terenskih taksacionih radova u upravama Jasenak i Novi. Pojavljivanje zanimive binomske strukture u pogledu broja stabala u znatnijim nadmorskim visinama bilo je povodom, da sam čitav rad postavio na mnogo šire temelje, jer se pokazala potreba, da se u tom pogledu ispitaju i bukove nesječene sastojine nižih nadmorskih visina. Pošto takovih nema na Kršu, protegnut je čitav rad i na sastojine sredogorja, dakle izvan oblasti Krša. Time se posvetila najveća pažnja bukvi, koja se u državnim šumama zagrebačke Direkcije proteže unutar široke zone od 170 m nadmorske visine pa do alpske granice šume u Velikoj Kapeli — do kojih 1.500 m. Na području Direkcije Šuma u Zagrebu izvan oblasti Krša rukovodio sam u prošlim godinama brojne i opsežne stablimične procjene bukovih sastojina karaktera prašume u svrhu prodaje. U tim jednostavnim i na prvi pogled beznačajnim manualima procjene često leže skriveni dragocjeni, a neiskorišćeni podaci, koje samo treba valjano razraditi i izvesti iz toga logične zaključke. Stoga sam se kod ovog rada u znatnoj mjeri koristio tim procjenama.22 Njihova svrha — prodaja — jamči za kvalitet tih radova. Uz to znatan broj procijenjenih stabala jamči za pouzdanost izvedenih zaključaka. Na taj način, spajanjem podataka o bukovim sastojinama sredogorja s onima na visokom Kršu, obuhvaćena je bukova prašuma u čitavoj vertikalnoj zoni njenog rasprostranjenja, što je od posebnog značenja za opću valjanost zaključaka. Zbog preglednosti i sistematske obrade opsežnog osnovog materijala grupisana je i razrađena čitava građa na ovaj način: U prvom je redu proučavana struktura bukovih sastojina sredogorja, koje su u velikom opsegu stablimice procjenjivane. Taj je materijal ujedno dokumentovan znatnim brojem stabala, što je od povoljnog utjecaja na ispravnost zaključaka. Nakon toga prešlo se na ispitivanje strukture bukovih sastojina sa Krša na Velikoj Kapeli i Risnjaku. Počelo se dakle u niskim nadmorskim visinama, da bi se zaključilo s alpskom granicom bukove prašume. Nakon općih zaključaka o strukturi bukovih sastojina karaktera prašume prelazi se na istraživanje njihovog odnosa spram bukove preborne šume, što je također jedan od istaknutih ciljeva ovog rada. (Nastavit će se — A suivre). 22 Jedino su u slučaju šume Dikavac upotrebljeni realni i pouzdani podaci stablimične procjene iz godine 1911. (prema originalnim manualima). U svrhe komparacija položene su u šumi üarjevica (Moslavačka Gora) dvije samostalne primjerne plohe. 9 |