DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1930 str. 27 <-- 27 --> PDF |
LITERATURA Prof. Dr. J. Baien: O proredama.* Za dva do tri decenija potrošit će se sadanje zalihe zrelih i prezrelih sastojina, a eksport će se smanjiti, jer srednjedobnih sastojina ima manje. Zato dobro shvaćeni interes upućuje već sad svakoga šumovlasnika Jugoslavije, da prema vrijednosti svojih objekata posveti najveću pažnju njegovanju mladih sastojina. Njegovanje je sastojina najvažniji rad pri produkciji šuma. Taj rad dolazi do jačega izražaja u kulturnijim zemljama sa razvijenim komunikacijama, gdje može imati i neki ekonomski značaj, a osobito u zemljama, gdje starih šuma nestaje. Nepravilan uzgoj i nepravilno ili nikakovo njegovanje sastojina bilo je često uzrokom velikim poteškoćama i štetama u šum. gospodarstvu. Jedan od uzroka propadanju slavonskih hrastika nesumnjivo je u nepravilnom postupku sa hrastovim sasto.jinama. Naša je prva dužnost, da u granicama mogućnosti što prije iutenzivišemo i racioiializujemo dosadanju zaista nisku produkciju naših šuma, pak da time podignemo preniski kamatnjak, što ga odbacuje naše šumsko gospodarstvo. Znajući to, nedavno je g. prof. l)r. J. Balen izdao gore spomenuto djelo. Sadržaj knjige prikazan je već ukratko u 12. broju prošlogodišnjeg »Š. L.«, a ja ću s obzirom na veliku važnost knjige biti slobodan, da se na nju osvrnem nešto opširnije. U predgovoru kaže pisac vrlo lijepo: »Ako ne možemo ostaviti svojim nasljednicima velike zalihe zrelih šuma, moramo im ostaviti što bolje uzgojene mlade sastojinc.« Zato u uvodu naročito naglašuje potrebu biološkoga znanja, poznavanja fiziološkoga odnosa između staništa i sastojine. U knjizi su u 7 poglavlja prikazani: I edafski faktori, 2. klimatski faktori, 3. njegovanje sastojina uopće, 4. prvi počeci prorede, 5. prorede u ranije doba, 6. intermediatne sječe i prorede u Americi. 7. značenje proreda uopće. Poznavanje e d a f s k i h i k 1 i m a t s k i h faktora je osnovka, na kojoj počiva opća nauka o uzgajanju šuma. Bez toga poznavanja nemoguće je racionalno njegovanje sastojina. J´e je faktore pisac prikazao u kratko i pregledno na osnovi najnovijih podataka nauke i literature. Edafski su faktori: opstojnost tla. mineralne soli, fizikalno stanje tla, biološke osobine tla i humus. Klimatski su pak faktori: ir.SOlacija i naoblaka, temperatura zraka, oborine, zračna strujanja, evaporacija. Treće poglavlje, . j e g o v a n j e sastoji n a, prikazuje rad u ranoj mladosti, zatim u već formiranoj sastojim, a to su već prorede. Njegovati sastojina znači »poduzimati sve one šumsko-uzgojne mjere, kojima je cilj održanje sastojine, kvalitativno i kvantitativno njezino unapređivanje, a koje stručnjak provodi u najviše slučajeva zahvatajući u sastojiuu počevši od njezinoga osnutka pa sve do konačnoga iskorišćavanja ili do osnutka nove sastojine na istom stanovištu«. »Pomaganje mlade sastojine jedna je od prvih zadaća šumara, jer prvi radovi u njegovanju sastojine imaju velikoga utjecaja na daljnji njezin razvoj.« »Njegovanje u ranoj mladosti sastoji se u prvom redu u pročupavanju, prozrači gustiša, što gotovo ne dolazi do izražaja. Do izražaja dolazi čišćenje ili sitna proreda.« Po mojem mišljenju trebalo bi diferencirati pojam »čišćenje« od pojma »sitna proreda«, jer su i radnje različite. Čišćenje je radnja točno određena s obzirom na materijal i na vrijeme odstranjivanja toga materijala, dok se to za proredu, bila ona sitna ili ne, ne može reći. Ja bih rekao »čišćenje, sittia proreda i proreda.« Istom u formiranoj sastojim´ dolazi do pravoga proredivanja, koje se obavlja na vrlo razne načine — već prema metodama proredivanja. Suština je raznih metoda * Vidi prošlogodišnji »Šumarski List«, str. 508. 25 |
ŠUMARSKI LIST 1/1930 str. 28 <-- 28 --> PDF |
proredivanja u tom, da se prirodni proces oko selekcije i dominacije najjačih strukova usavrši čovječjom akcijom, t. j . da se odstranjivanjem stanovite drvne mase odabiru i protežiraju ne samo najjači, nego i najbolji strukovi (prema našem ekonomskom shvatanju) i da se tim radom ubrza razvoj glavne sastojiue. Tu svrhu postizavaju stručnjaci u glavnom na dva načina — i to ili tako, da u već formiranoj sastojim samo pomažu prirodno selekcioniranje, t. j . da se zabavljaju sa nuzgrednom sastojinom, ili pak tako, da zahvataju i u samu glavnu sastojinu s obzirom na eliminiranje strukova jakih i najjačih, ali ne i najboljih. Po mojem mišljenju ovaj potonji rad odgovara bolje svrsi. S obzirom na vremensko razdoblje došao je pisac do zaključka, »da je njegovanje sastojina u prvoj polovici ophodnje u glavnom vezano na kreiranje, formiranje i održavanje sastojine, te na kvalitativni njezin razvitak, dok njegovanje u cilju čisto kvantitativnog razvitka, ako i otpočne pri kraju prve polovice ophodnje, pada u najvećem svome dijelu u drugu njenu polovicu. U drugoj polovici ophodnje treba razborito primijeniti sve mjere, da se dođe do što veće drvne mase. Ta drvna masa mora dakako doći do izražaja u masi prvoklasnih stabala, koja su sačuvana, formirana i kvalitativno potpuno razvijena pomoću mjera, provedenih u prvoj polovici ophodnje.« U 4. poglavlju prikazuje autor prve početke i historijat proreda. Između Francuza i Nijemaca vodi se borba o prioritet u proredivanju. I kod jednih i kod drugih započelo se proredivati u 16. stoljeću. Najviše se pisac ipak zabavio počecima proreda u Njemačkoj. U 5. poglavlju prikazuje prorede u novije doba i to u prvom redu do utjecaja njemačkih stanica za šumske pokuse i Kraft ove klasifikacije . Navada razne važnije autore, zatim francusku proredu — eclaircie par le haut, pa dansku proredu i Bohdaneckyevu ili Worlicku proredu (Worlicker Durchforstung). U istom poglavlju nastavlja detaljnim prikazom novijih proreda: od utjecaja njemačkih stanica za šumske pokuse i Krafta dalje. Kraftova detaljna klasifikacija od osobite je važnosti, da se dođe do unutrašnjega upoznavanja sastojine ili do upoznavanja njezine strukture. Uzimajući za bazu Kraftovu klasifikaciju poslužio se objašnjenjima, koja je dao Roth. Prikazao je također neke sisteme proreda odnosno njihove najhitnije karakteristike. Tako medu »šablonskim proredama« spominje napose prorede po starijem i novijem propisu njemačkih pokusnih postaja, pak prorede švicarske stanice za šumarske pokuse. Pod naslovom »Slobodne prorede« prikazuje Wageuerovu, Borggreveovu, Postelsku ili Salischovu proredu i Heckovu proredu, pak komparira Wagenerovu, Borggreveovu i Salischovu metodu; nadalje komparira švicarsku visoku proredu, njemačku visoku proredu i Heckovu slabiju proredu. Pod naslovom »Preborna proreda« (Eclaircie jardiiiatoire) naglašava radi lakšega razumijevanja razliku između visoke prorede i preborne prorede, a sve u vezi sa obrazloženjem, koje je dao Biollev. Prebornom proredom vade se iz sastojine oni elementi, koji smetaju glavne elemente prebora, koji čine pojedine debljinske klase. Bio-Uey te elemente, koje treba izvaditi prebornom proredbpm, naziva »l´intermédiaire«, a naš ih autor naziva »pretičak«, jer pretiču u sastojini, suvišni su. Svrha je visokoj proredi odgojiti šumu za skoru potpunu posječu, dok je svrha prebornoj proredi odgojiti prebornu šumu, imajući pred očima sintezu triju funkcija t. j . ravnoteže, selekcije i etata. Za preborno proredivanje nema šeme, pa su za to i literarni podaci o njoj oskudni. Moje je mišljenje, da je dugo neće ni biti, jer se i samo preborno gospodarenje — kao gospodarenje ekstenzivno, iz nužde — nalazi u dosta nestabilnom, neodređenom stanju. Proredujući u prebornim šumama dolazi se naime vrlo često do visoke pravilne šume s oplodnom sječom. 26 |
ŠUMARSKI LIST 1/1930 str. 29 <-- 29 --> PDF |
U ovom 5. poglavlju ima više vrlo dobrih slika, koje nam prikazuju pojedine metode prorede na jednoj te istoj u vertikalnom presjeku prikazanoj sastojini, tako da se tumačenje u tekstu prati vrlo lagano gledajući te slike. Vrlo je zanimljivo 6. poglavlje o m e d u v r e m e n i m sječama, a napose 0 prored ama u Americi. Ovo je poglavlje bogato ilustrirano slikama po R. C. Hawley-u. Américain su mnogo praktični i realni i ne zabavljaju se suviše sa sitnicama, koje u praktičnom gospodarstvu gotovo ne dolaze do izražaja, već imaju samo akademsku važnost. Za to preporučam svakom, da dobro prouči barem ovo poglavlje. Poglavlje je dosta opsežno. Prikazuje klasifikaciju ineduvremenih sječa, primjenu njihovu u jednosobnim sastojinama a) čišćenjem, b) sječom za oslobađanje, c) proredama. Zatim prikazuje diferencijaciju klasa s obzirom na krošnju, vrijeme početka proreda, metode proreda (nisku, visoku i selekcionu proredu), prednosti proreda, primjenu proredu. Pod slovom d) prikazuje sječu za amelioraciju, pod e) sječu za spašavanje, pod f) potkresivanje. U 7. poglavlju sadržan je osvrt na razne m et ode i predio g e 0 proreda m a. Ovo je poglavlje najvažnije, jer je autor u njemu donio kritički sud o proredama odnosno njegovanju sastojina, koje su prikazane u poglavlju 5. Ta su kritička izlaganja osobito dobar vodič izvršnim stručnim organima u praksi. Rado bismo ipak pročitali i kritički prikaz američkih proreda. U završetku ima više vrlo dobrih autorovih misli o proredama. Tako na pr. »O proredama nema ni iz daleka jedinstvenoga shvatanja, ni u pogledu prorede sastojina pojedinih vrsti drva ih u pogledu vrste sastojine ni u pogledu staništa. Ne ćemo moći dati precizne predloge, kojih se treba pridržavati prilikom prorede u određenom slučaju. Moći ćemo dati samo uputu o postupku, koji treba primijeniti, dok će detaljna provedba/bili u rukama stručnjaka, koju će on realizovati imajući pred očima pomenute momente, uvažujući nada sve biološke osebine drveća, koje čini sastojinu.« Dalje veli autor: »Poznavanje stanišnih faktora kao najvažnijih elemenata za rješavanje toga pitanja veoma je komplikovano.« Pa opet: »Sigurno je, da kao redoviti rezultat od proreda na dobrom tlu možemo očekivati popravljanje kvalitete sastojine. dok kvantitavni i kvalitativni priraštaj možemo očekivati samo na dobrim staništima.« 1 napokon: »Moći ćemo dati direktive za prorede u našem šumskom gospodarstvu samo onda, kada upoznamo svoje sastojine ne odvajajući ih od staništa.« »Studij prorede na određenom staništu u vezi je: 1. sa zakonom o minimumu, 2. sa zakonom o optimalnoj ravnoteži medu statusnim faktorima, 3. sa proučavanjem strukture sastojine.« Obrađujući ovaj specijalan predmet poslužio se autor opsežnom stranom literaturom — najviše njemačkom, pa francuskom, engleskom i madžarskom. Domaće literature, u kojoj bi bio ovaj predmet samostalno obrađen, nema, zato je pisac nije ni naveo. Slike u tekstu vrlo su uspjele i poučne, a osobito američke. Knjiga je pisana latinicom, jezik odličan, stil lagan, prikazivanje strogo stručno, ali lako razumljivo. Ovo je u Jugoslaviji prvi detaljan prikaz iz opsežne domene nauke o uzgajanju šuma. Knjizi bi mogao biti i naslov »0 njegovanju sastojina« kao općenitija oznaka rada. Proreda je ipak detaljnija, a nekoje metode proreda znače u stvari uživanje sječivoga prihoda. Način je obrađivanja ovog predmeta originalan, jer prorede na ovakav način nisu prikazane nigdje drugdje. Zato je ovo prvo veće djelo dra. Balena vrlo dobro 27 |