DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1930 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Tu večer smo proveli u ugodnom društvu gg. nastavnika škole. arhimandrita Ruvima i predstavnika grada Negotina. Za vrijeme večere, koja nam je data od grada Negotina, izmijenilo se više pozdravnih govora, naročito g. arhimandrita Ruvima, predsjednika opštinc grada Negotina, profesora rečene škole i t. d. Naša gg. profesori zahvalili su se na srdačnom dočeku, a u ime drugova sam zahvalio predstavnicima duhovnih i građanskih vlasti naglasivši, da ćemo mi mladi šumari nastojati svom snagom oko podizanja naših šuma, po kojima ćemo i mi steći pravo, da stupimo u red kulturnih naroda zapadne Evrope. Prenoćili smo u vrlo lijepo uređenom školskom internatu. Sjutradan smo razgledali ustanove voćarsko-vinogradarske škole. Najprije razgledasmo uređaje same školske zgrade i gospodarske zbirke, a iza toga vinske podrume, gdje nam je protumačen postupak sa vinom. Oko glavne zgrade podignut je botanički vrt i povrtnjak. U botaničkom vrtu je zastupano drveće i grmlje za parkove, medu kojima ima lijepih eksemplara, koji bi služili uresom i najvećem gradu. Pod vodstvom g. arhimandrita Ruvima razgledasmo crkvu i manastir te ubilježismo svoja imena u spomen-knjigu. Nakon toga smo razgledali oenološki institut, oblasni lozni rasadnik, koji je uređen po najmodernijem sustavu. U 10 sati ostavili smo Negotin i pošli vozom za Niš. Na kolodvoru smo se srdačno oprostili sa našim pratiocima, zahvaljujući im na iskazanom lijepom gostoprimstvu. Vlak je jurio negotinskim poljem ostavljajući plodne oranice, livade i pitome vinograde. P´rovezosmo se kroz mjestanca, koja leže u romantičnoj uvalici, obraštenoj voćem i šumicom. Put je dalje, dolinom rijeke Timoka, bio vrlo poučan za svakoga prijatelja prirode, a naročito za nas šumare. Susrećemo se bregovima i planinama, od kojih spominjem Vratarnicu i Lasevačku planinu, koja je gotovo sva gola i mjestimice obraštena niskim grmljcm. Južnije od Vratarnice poprima okolina sve više oblik krša. Vrhunci planina su svi šiljati i goli. Naročito se lijepi predjeli prostiru iza sela Podvis. S jedne se i druge strane svrljiškog Timoka dižu posve gole i strme pećine visoke 700 metara. Kroz taj krševiti i pusti kraj vodi pruga po desetke kilometara, a iza toga pređe opet u pitoma polja i livade. Pusti ´i goli bregovi pokriveni šikarom raznovrsnih lišćara jesu svjedoci dugovjekovne borbe šume sa čovjekom i kozom. Na stanicama, gdje je voz dulje stajao imali smo prilike da razgovaramo sa seljacima o šumskim prilikama u onom kraju. Od njih smo doznali, da stanovnici svih okolnih sela drže koze, kojih svaki, pa i najsiromašniji, ima po desetak komada. Te koze brste sitna stabalca po okolnim planinama i vrhovima, te tako ponište i isprečavaju rastenje sitne šumice. K tome valja spomenuti i mnoge lisnike, koji se ondje čine za prehranu stoke preko zime. Od tih lisnika vidjeli smo mnoge neiskorišćene od prošle godine. Osim tolike štete po kozama ne posvećuje se šumi uopće nikakova pažnja, jer nitko nema za nju posebne ljubavi i razumijevanja. Stoga i nema u onim krajevima šume, premda je tlo prvoklasno, te bi lijepo mogla uspijevati i najljepša šuma. Uz put smo vidjeli tovariti u vagone trupce, koji su bili tanji, od 30 cm. Šumske površine uz prugu sve su gole, a šume je posjekla ponajviše »izborna sjekira«. Pojedine sastojine, a i manje hrpice šumskih stabala, što smo ih putem vidjeli, sve su okresane. Ondje narod za blago i koze kreše sve 18 |