DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1930 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Pokusi sa Pinus banxiana dobro su uspjeli, valjda zbog toga, što su sađeni na najboljem tlu. Pinus Jeffrei ne uspijeva na ovom terenu dobro, a i vrlo lako pozebe, kao na primjer ove godine. Osim tih vidjeli smo druge sastojine, koje se podižu u svrhu pokusa. Šumske štete su rijetke. Posljednjih godina svedene su na minimum, jer okolno stanovništvo može dosta drva dobiti iz redovitih godišnjih sječina, a osim toga se prodaje i materijal od proreda. Drvo se izrađuje u režiji, a kod izdavanja paše u zakup daje se prvenstveno pravo okolnom stanovništvu. Vjetroloma i izvala ima vrlo malo. Znatne su štete, što ih čini snijeg na borovima, i to — naročito — na bijelom boru. Saobraćajne prilike na pijescima vrlo su loše. Jedina cesta, koja vodi preko njih, prolazi samo jugoistočni dio, te nema prave važnosti. Šumska je uprava u Deliblatu u režiji izradila put od Deliblata do Sušare, kojim smo se provezli. Budući da je šljunak vrlo teško dopremati, jer ga u blizini nema, to je temelj toga puta izgrađen od samih isječenih grana od borovice. Izgradnja puta je stajala oko 12.000 dinara po km. Godišnje izdržavanje puta vrši se sa kukuruzovinom i sitnim granjem. Prema gospodarskoj osnovi vodi se na pijescima potrajno gospodarenje. Budući da će tlo biti pod trajnom zaštitom sastojina, to će se ono s vremenom dobro popraviti. ] na Deliblatskim pijescima bili smo gosti šumske uprave. Nakon dvodnevnog boravka na pijescima, na kojima smo vidjeli mnogo korisnog i poučnog, vratismo se natrag u Pančevo, gdje nas je ponovo dočekao g. ing. A. Bogičević. Odovud krenusmo lađom niz Dunav sve do Radujevca, koji leži na tromeđi Jugoslavije, Rumunjske i Bugarske. Tu nas uz g. šumara ing. B. Nikolića, šefa šumske uprave u Brzoj Palanki, dočekaše predstavnici grada Negotina, koji nas je lijepo primio kao svoje goste. Nakon pozdrava sjedosmo u kočije i automobile, te se odvezosmo kroz Negotin u vinogradarsko-voćarsku školu na posjedu manastira Bukovo. Provezli srno se čitavom Negotinskom krajinom hajduka Veljka, koja se prostire između Timoka, Dunava i ogranaka Delijovana. Negotinsko polje je vanredno plodno i obrađuje se modernim strojevima. Manastir Bukovo leži pola sata udaljen od Negotina prema jugozapadu i nalazi se na uzvisini, odakle je vrlo lijep izgled na Negotin. Manastir je jedan od najbogatijih i najuređenijih u Srbiji te ima velike komplekse šuma. Na čelu manastira stoji prečasni gospodin arhimandrit R u v i m, koji je veliki prijatelj šuma. On nam je razložio ukratko stanje tih šuma i gospodarenje u njima. Nedaleko samostana leži jedna poveća lipova sastojina, a i u ostalim okolnim šumama ima dosta lipe, koja se već iz daljine ističe svojim bjelasanjem. Samostanska crkvica ima vrlo veliku historijsku važnost. [Podigao ju je car Dušan u 13. stoljeću. 1 u nedavnoj prošlosti je samostan historijski važan, jer je u njem pred balkanskim ratom potpisan pakt balkanskog saveza između Srbije i Bugarske. Od značajne je važnosti, da je na zemljištu manastirovom prije 36 godina podignuta srednja poljoprivredna škola. Prvi učenici učili su u manastiru sve dotle, dok nije podignuta škola. Prošle godine ukinuta je srednja gospodarska škola u Mariboru i prenesena ovamo sa bogatim inventarom, koji može služiti na čast ovoj školi. 17 |