DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1930 str. 18     <-- 18 -->        PDF

djeti sastojine stare od jedne godine pa sve do one godine starosti, kada


— radi razgranjenog korijenja — već trpe štetu gospodarskim obrađivanjem
zemlje. Među redove mladih biljaka sije se u nekoliko redova
kukuruz ili zob, koji među mladim šumskim biljkama lijepo uspijevaju i
donose obilan plod radi prvoklasnog boniteta tla.
Sa područja vukovarskog vlastelinstva, gdje smo također bili lijepo
pogošćeni, krenusmo pred veče istog dana preko Tovarnika vozom u
Beograd, kamo stigosmo oko 10 h u veče. U susret nam je tu došao gosp.
ing. A. Bogičević, šef šumske uprave u Pančevu. Ne zadržavajući se u
Beogradu pođosmo lađom u Pančevo. Sutra rano u jutro krenusmo iz
Pančeva do stanice Mramorak, gdje su nas dočekala gg. šumari od apatinske
šumarske direkcije sa kolima, koja će nas prevesti na znamenite
deliblatske pijeske.


Za čitavo vrijeme našeg boravka na deliblatskim pijescima bili su
nam tumači i pratioci gg. inžinjeri Franjo Asaj, Nikola Popović, Branko
Petrović i Petar Valentić.


Deliblatski pijesci obuhvataju općine Deliblato, Dubovac, Mramorak,
Banatski Karlovac (Karlsdorf), Izbište i Kajtasovo. Površina šumskog
erara na tim pijescima iznosi danas oko 25.000 hektara. Teren se
deliblatskog pijeska iz ravnice valovito uzdiže u brežuljke, kako ih je
vjetar stvarao. Nadmorska visina pojedinih brežuljaka kreće se između
75—194 m. Klima na deliblatskim pijescima je topla i suha, a prelazi i
u skrajnost. Na osnovi 17-godišnjih opažanja ustanovljeno je, da je srednja
godišnja temperatura 11.4° C. To je svakako anormalna pojava, jer
je ta srednja godišnja temperatura gotovo za 7" C veća, nego na mjestima
iste geografske širine. Maksimalnu temperaturu zabilježili su prošle godine
sa 61° C. Prosječna množina godišnjih oborina iznosi 690 mm.


U ovim krajevima duva najviše poznata košava, koja dolazi sa rumunjske
strane odnosno od Crnog mora. Košava duva najviše u proljeće,
u mjesecu travnju. Tada upravo do nevjerojatnosti osuši proljetne kulture
i nanosi ogromne štete. Baš iz toga razloga pokazala su se jesenska
pošumljavanja znatno uspješnijima od proljetnih, a uz to se bolje iskoriste
i jesenje oborine.


Glavne vrsti drveća, koje na pijescima dolaze jesu: bagrem (Robinia
pseudacacia), crna topola (Populus nigra), bijela topola (Populus
alba), kanadska topola (Populus canadensis), jablani (Populus pyramidalis,
Populus canescens), crni bor (Pinus austriaca).


Smjesa, u kojoj pojedine vrste pridolaze, jest: bagrem 64%, topole
33%, bor 3%. Osim toga ima na pijescima raznih vrsti grmlja i posebne
flore.


U najpovoljnijem se stanju nalaze danas one sastojine, koje su podignute
prije 30 god. Najljepše su sastojine bagrema. Bagrem se uopće
pokazao kao vrst, koja najbolje uspijeva na onom terenu. Jedina je neprilika
u tome, što sastojine bagrema ne popravljaju tlo, nego ga naprotiv
vrlo iscrpljuju. Kako bagrem duboko prodire u tlo, vidi se po tom, da je
iskopano korijenje akacije imalo duljinu od 80 m. Čini se, da je crni bor
bolji od akacije, jer popravlja tlo.


Najstarija sastojina akacije na pijescima stara je 30 godina. Poprečna
debljina stabala u toj sastojini iznosi 30 cm, dok je visina srednjega
stabla 25 m.


16




ŠUMARSKI LIST 1/1930 str. 19     <-- 19 -->        PDF

Pokusi sa Pinus banxiana dobro su uspjeli, valjda zbog toga, što su
sađeni na najboljem tlu. Pinus Jeffrei ne uspijeva na ovom terenu dobro,
a i vrlo lako pozebe, kao na primjer ove godine. Osim tih vidjeli smo
druge sastojine, koje se podižu u svrhu pokusa.


Šumske štete su rijetke. Posljednjih godina svedene su na minimum,
jer okolno stanovništvo može dosta drva dobiti iz redovitih godišnjih
sječina, a osim toga se prodaje i materijal od proreda. Drvo se izrađuje
u režiji, a kod izdavanja paše u zakup daje se prvenstveno pravo okolnom
stanovništvu.


Vjetroloma i izvala ima vrlo malo. Znatne su štete, što ih čini snijeg
na borovima, i to — naročito — na bijelom boru.


Saobraćajne prilike na pijescima vrlo su loše. Jedina cesta, koja
vodi preko njih, prolazi samo jugoistočni dio, te nema prave važnosti.
Šumska je uprava u Deliblatu u režiji izradila put od Deliblata do Sušare,
kojim smo se provezli. Budući da je šljunak vrlo teško dopremati, jer ga
u blizini nema, to je temelj toga puta izgrađen od samih isječenih grana
od borovice. Izgradnja puta je stajala oko 12.000 dinara po km. Godišnje
izdržavanje puta vrši se sa kukuruzovinom i sitnim granjem.


Prema gospodarskoj osnovi vodi se na pijescima potrajno gospodarenje.
Budući da će tlo biti pod trajnom zaštitom sastojina, to će se ono
s vremenom dobro popraviti.


] na Deliblatskim pijescima bili smo gosti šumske uprave.
Nakon dvodnevnog boravka na pijescima, na kojima smo vidjeli
mnogo korisnog i poučnog, vratismo se natrag u Pančevo, gdje nas je
ponovo dočekao g. ing. A. Bogičević. Odovud krenusmo lađom niz Dunav
sve do Radujevca, koji leži na tromeđi Jugoslavije, Rumunjske i Bugarske.
Tu nas uz g. šumara ing. B. Nikolića, šefa šumske uprave u Brzoj
Palanki, dočekaše predstavnici grada Negotina, koji nas je lijepo primio
kao svoje goste. Nakon pozdrava sjedosmo u kočije i automobile, te se
odvezosmo kroz Negotin u vinogradarsko-voćarsku školu na posjedu
manastira Bukovo. Provezli srno se čitavom Negotinskom krajinom hajduka
Veljka, koja se prostire između Timoka, Dunava i ogranaka Delijovana.
Negotinsko polje je vanredno plodno i obrađuje se modernim
strojevima. Manastir Bukovo leži pola sata udaljen od Negotina prema
jugozapadu i nalazi se na uzvisini, odakle je vrlo lijep izgled na Negotin.
Manastir je jedan od najbogatijih i najuređenijih u Srbiji te ima velike
komplekse šuma. Na čelu manastira stoji prečasni gospodin arhimandrit
R u v i m, koji je veliki prijatelj šuma. On nam je razložio ukratko stanje
tih šuma i gospodarenje u njima. Nedaleko samostana leži jedna poveća
lipova sastojina, a i u ostalim okolnim šumama ima dosta lipe, koja se
već iz daljine ističe svojim bjelasanjem. Samostanska crkvica ima vrlo
veliku historijsku važnost. [Podigao ju je car Dušan u 13. stoljeću. 1 u
nedavnoj prošlosti je samostan historijski važan, jer je u njem pred balkanskim
ratom potpisan pakt balkanskog saveza između Srbije i Bugarske.
Od značajne je važnosti, da je na zemljištu manastirovom prije 36
godina podignuta srednja poljoprivredna škola. Prvi učenici učili su u
manastiru sve dotle, dok nije podignuta škola. Prošle godine ukinuta je
srednja gospodarska škola u Mariboru i prenesena ovamo sa bogatim
inventarom, koji može služiti na čast ovoj školi.


17




ŠUMARSKI LIST 1/1930 str. 20     <-- 20 -->        PDF

Tu večer smo proveli u ugodnom društvu gg. nastavnika škole.
arhimandrita Ruvima i predstavnika grada Negotina. Za vrijeme večere,
koja nam je data od grada Negotina, izmijenilo se više pozdravnih govora,
naročito g. arhimandrita Ruvima, predsjednika opštinc grada Negotina,
profesora rečene škole i t. d. Naša gg. profesori zahvalili su se
na srdačnom dočeku, a u ime drugova sam zahvalio predstavnicima duhovnih
i građanskih vlasti naglasivši, da ćemo mi mladi šumari nastojati
svom snagom oko podizanja naših šuma, po kojima ćemo i mi steći pravo,
da stupimo u red kulturnih naroda zapadne Evrope.


Prenoćili smo u vrlo lijepo uređenom školskom internatu. Sjutradan
smo razgledali ustanove voćarsko-vinogradarske škole. Najprije razgledasmo
uređaje same školske zgrade i gospodarske zbirke, a iza toga
vinske podrume, gdje nam je protumačen postupak sa vinom. Oko glavne
zgrade podignut je botanički vrt i povrtnjak. U botaničkom vrtu je zastupano
drveće i grmlje za parkove, medu kojima ima lijepih eksemplara,
koji bi služili uresom i najvećem gradu.


Pod vodstvom g. arhimandrita Ruvima razgledasmo crkvu i manastir
te ubilježismo svoja imena u spomen-knjigu. Nakon toga smo razgledali
oenološki institut, oblasni lozni rasadnik, koji je uređen po najmodernijem
sustavu.


U 10 sati ostavili smo Negotin i pošli vozom za Niš. Na kolodvoru
smo se srdačno oprostili sa našim pratiocima, zahvaljujući im na iskazanom
lijepom gostoprimstvu.


Vlak je jurio negotinskim poljem ostavljajući plodne oranice, livade i
pitome vinograde. P´rovezosmo se kroz mjestanca, koja leže u romantičnoj
uvalici, obraštenoj voćem i šumicom. Put je dalje, dolinom rijeke
Timoka, bio vrlo poučan za svakoga prijatelja prirode, a naročito za nas
šumare. Susrećemo se bregovima i planinama, od kojih spominjem Vratarnicu
i Lasevačku planinu, koja je gotovo sva gola i mjestimice obraštena
niskim grmljcm. Južnije od Vratarnice poprima okolina sve više
oblik krša. Vrhunci planina su svi šiljati i goli. Naročito se lijepi predjeli
prostiru iza sela Podvis. S jedne se i druge strane svrljiškog Timoka
dižu posve gole i strme pećine visoke 700 metara. Kroz taj krševiti i
pusti kraj vodi pruga po desetke kilometara, a iza toga pređe opet u
pitoma polja i livade. Pusti ´i goli bregovi pokriveni šikarom raznovrsnih
lišćara jesu svjedoci dugovjekovne borbe šume sa čovjekom i
kozom. Na stanicama, gdje je voz dulje stajao imali smo prilike da razgovaramo
sa seljacima o šumskim prilikama u onom kraju. Od njih smo
doznali, da stanovnici svih okolnih sela drže koze, kojih svaki, pa i najsiromašniji,
ima po desetak komada. Te koze brste sitna stabalca po
okolnim planinama i vrhovima, te tako ponište i isprečavaju rastenje sitne
šumice. K tome valja spomenuti i mnoge lisnike, koji se ondje čine za
prehranu stoke preko zime. Od tih lisnika vidjeli smo mnoge neiskorišćene
od prošle godine. Osim tolike štete po kozama ne posvećuje se
šumi uopće nikakova pažnja, jer nitko nema za nju posebne ljubavi i razumijevanja.
Stoga i nema u onim krajevima šume, premda je tlo prvoklasno,
te bi lijepo mogla uspijevati i najljepša šuma. Uz put smo vidjeli
tovariti u vagone trupce, koji su bili tanji, od 30 cm. Šumske površine
uz prugu sve su gole, a šume je posjekla ponajviše »izborna sjekira«.
Pojedine sastojine, a i manje hrpice šumskih stabala, što smo ih putem
vidjeli, sve su okresane. Ondje narod za blago i koze kreše sve


18




ŠUMARSKI LIST 1/1930 str. 21     <-- 21 -->        PDF

grane sa stabala, a samo na vrhu stabla ostavlja po nekoliko grančica.
Naravno da ovakav način gospodarenja ima i svoje loše rezultate. Šuma
u blizini željezničkih pruga gotovo i nema, ali je zato u svakom
jark u bujica . Ne počne li se ondje sa racionalnijim šumskim gospodarenjem
i uređivanjem bujica, osjetit će se naskoro najteže posljedice
ovakovog postupka sa šumama.


U Niš stigosmo navečer. Na stanic´i nas je dočekao šef .direkcije
šuma u Aleksincu g. ing. M. Ljuština i šef šum. uprave g. Vučković. Sjutradan
razgledasmo znamenitosti Niša, među kojima spominjem crkvu
Sv. Spasa i Čelekulu. To je četverouglata oko 2 m. visoka kula, u koju
je bilo uzidano 1000 srpskih glava. Glave su licem okrenute prema vani
i učvršćene vapnom i pijeskom. Sada tih lubanja ima samo nekoliko, a
nad kulom je podignuta mala kapelica. Kulu je god. 1809. sagradio niski
paša, da bi zastrašio Srbe.


Zatim razgledasmo šumski vrt, iz kojega se dijele biljke okolišnom
pučanstvu.


Iz Niša se vratismo brzim vlakom u Beograd. U Beogradu razgledasmo
znamenitosti grada i posjetismo Ministarstvo Šuma i Ruda. Pošto
su već bili veliki školski praznici, nismo mogli razgledati poljoprivredni
fakultet, tek je vodstvo ekskurzije posjetilo starješinu šumarskog odjela


g. prof. Doku Jovanovića. Večernjim vlakom krenusmo u Zagreb.
Razni utisci sa ove ekskurzije učinili su nas bogatijima iskustvom
i znanjem, te se vratismo svojim kućama sa još većom ljubavlju za zvanje,
kome smo se u životu odlučili posvetiti.


Résumé: On décrit d´abord les vieilles forets du chene de Slavonie (dans la
région de Vinkovci) et puis, l´économie forestiere toute moderne du domaine de Vuko-,
var. Suit la description des sables de Déliblato et la situation actuelle de leur fixation.
L´étude se finit par la description des régions parfaitement dénudées dans le Nord-
Kst de la Serbie d´avant-guerre.


19