DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1930 str. 13 <-- 13 --> PDF |
procenat (cea 30%) od svih starih stabala, što smo ih tada imali. Ta je stabla stvarala sama priroda, ona su imala odlično razvijene krošnje, a mnoga su od njih bila okružena podstojnom sastojinom graba i grmlja, pa su se ipak osušila i ta i mnoga stabla poslije njih — od god. 1925. do danas, jer su bila nemoćna pred navalom mnogobrojnih parasita. Kao ta stara stabla, tako su se posušila i mnoga mlađa stabla, koja su imala lijepo razvijenu krošnju,, a i podstojnu sastojinu (dio Žutice, dio z. z. Sisak, dijelovi starih hrastovih drž. šuma u okolici Dubice, osamljena stabla po živicama u okolici Trstike). Spomenuti pisci međutim misle, da su ovakova stabla, odgojena po principu visokih proreda, posve otporna protiv osušenja. Ovaj negativni »dokaz o posvemašnjoj nemoćnosti« parasita kod stabala sa dobro razvijenim krošnjama i sa podstojnom sastojinom upotrijebio je g. ing. Mađarevi ć kao glavni argumenat za svoj članak napisan u Drvotršcu br. 35. od g. 1929., u kojem jasno i glasno najavljuje svima i svakome — i stručnjacima i nestručnjacima, da sušenju hrastovih šuma u Hrvatskoj i Slavoniji kroz posljednja dva decenija nijesu nikako krivi razni gubari, potkornjaci, pepelnice i mednjače, već šumarski stručnjaci, koji su uzgajali hrast lužnjak po posve krivim metodama, oduzimali time životnu snagu i otpornost novim hrastovim sastojinama, pak pružili time štetnicima mogućnost, da pri prvom nasrtaju unište ovu golemu nacionalnu imovinu. Kao što ne vrijedi taj »dokaz«, tako ne vrijedi ni isticanje g. M ađarević a o velikoj produkciji malovrijednog prorednog materijala (1100 m" po ha) i o maloj produkciji vrijednog građevnog drveta (230 ma po ha) kod uzgajanja šuma po principu visokih proreda. Neosnovano je to isticanje zato, jer cilj uzgajanja šuma mora biti, da se uzgoji što vrednija šuma. Da je to bilo kod nas moguće postići u čistim i gušćim hrastovim sastojinama, vidi se po tome, što su ne samo stare šume, nego i mnoge mlade hrastove sastojine takove, da im nema premca gotovo na cijelom svijetu. Naši su šumari bili i dužni uzgajati takove šume, jer su baš takove šume bile vrlo vrijedne, a osim toga otporne protiv svih do tada poznatih parasita. Nije krivnja šumara, što se na jedamput pojavila dotad nepoznata bolest, koja zajedno s ostalim parasitima slabi i ništi hrastove šume, jer bi onda jednako bili krivi i svi vinogradari, što su im pred par decenija propali vinogradi od filoksere — zbog toga, što nisu i prije te bolesti gojili lozu na američkoj podlozi. Provađanje visokih proreda u hrastovim šumama ne znači stvaranje nove šumarske politike u kraljevini Jugoslaviji, kako to misli g. Mađa rević . O stvaranju nove šum. politike u našoj državi može da bude govora tek onda, kad se počne odustajati od onoga, što je g. Mad a r e- v i ć zaboravio izvaditi iz knjige gg. Markovića i Manojlovića, t. j . od loše eksploatacije naših starih šuma. Treba obustaviti velike i nagle čiste sječe u starim hrastovim šumama, kojim se sječama stvaraju čiste, prostrane i jednodobne sastojine, koje pogoduju brzom širenju štetnika i slabljenju tla´ u kemijskom i fizikalnom pogledu. Tko međutim od nas ne zna, da su baš šumari najmanje mogli da odlučuju o eksploataciji šuma? 0 tom »višem« pitanju drž. šumarske politike odlučivali su u najvećoj mjeri razni politički, financijalni i trgovački momenti i dotične ličnosti, a najmanje šumari. Nova će se šumarska politika uvesti stvaranjem manjih šumskih uprava, koje će omogućiti šumaru, da se bavi intenzivnom njegom i isko 11 |