DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 12/1929 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Pokrenuta je tema i zbog toga zanimiva, što šumsku privredu dovada u vezu s kapitalom i kapitalizmom — sve pojmovima, koji su i u životu i nauci različito shvatani i tumačeni. Pisac prihvaća Sombartovu definiciju kapitalizma kao gospodarskog sistema, pod kojim razumijevamo onakovu saobraćajno-gospodarsku organizaciju, kod koje sudjeluju u pravilu dvije razne grupe. U jednu od njih ubrajaju se subjekti, koji raspolažu sretstvima potrebnim za produkciju i koji ujedno upravljaju preduzećem. Druga, to su objekti, koji nemaju vlastitog kapitala, ali zato unajmljuju svoju radnu snagu. Obje te grupe, povezane tržištem, rade zajedno. Cijela je organizacija rukovođena ekonomskim racionalizmom, a u cilju s t i c a n j a. Ekonomski racionalizam pretpostavlja rad smišljen i organizovan po izvjesnoj osnovi (Planmiissigkeit), pravilan izbor radnih metoda i tačno knjigovodstvo pojedinih faza i konačnog rezultata rada. Taj racionalizam tehnike i rada treba da se neprestano usavršuje. Preduzeće je karakterističan oblik kapitalističkog gospodarenja. Ono je apstraktna jedinica gospodarenja — radnja, a svrha mu je sticanje. Da bi cijeli problem potpuno obuhvatio, pisac letimice ukazuje na velike promjene, koje je kapitalistički način proizvodnje prouzročio u zanatstvu i industriji. Doveo je do tipa velikih preduzeća — tvornica, a s time u vezi i do socijalnog p r e g r u p i s a v a n j a, čime su otvorena brojna pitanja savremenog života. U poljoprivredi kapitalizam već nije mogao da dovede do tako zamašnih promjena, makar je i tu racionalizacija produkcije u mnogome izmijenila dotadanje metode rada. Prelazeći na ispitivanje odnosa u šumarstvu, autor konstatuje, da su savremeni metodi rada — ekonomska racionalizacija — slabo primjenjivani u toj grani privrede, pa ujedno nastoji da nađe razloge toj pojavi. Naglašuje, kako je šuma kao sretstvo sticanja u mnogom bila diskreditovana ranijim kupoprodajama (u 19. vijeku) i da se akcijska društva, kao posjednici šume, nisu mogla održati sve i pored eksploatacija, koje su graničile s pustošenjem. U nauci o zemljišnoj renti vidi nastojanje, da se i u šumarsku privredu unesu principi kapitalističke proizvodnje. Ali ta nauka nije uspjela da u životu stvori oblik preduzeća, koje bi analogno ostalim kapitalističkim preduzećima moglo da jasno izloži rezultate svoga poslovanja. Djelovanje nauke o zemljišnoj renti iscrpljivalo se u određivanju finansijske ophodnje. Određene ophodnje bile su često i suviše niske, što je dovađalo do prebrzog iskorištavanja postojećih zaliha. Pa makar se te niske ophodnje nisu održale, ipak se pokazalo, da neobazriva primjena kapitalističkih principa nije bila od koristi po šumarsku privredu. Uz to su i dosadanji podaci, koji pokušavaju da dokažu rentabilnost šumskog gospodarenja, slabe dokazne moći, što priznaje i sam saski Landesforstmeister Rot h za saske tabele čistog prihoda. I makar je u šumarskoj ekonomiji potreban smišljen rad za čitav niz godina unaprijed, to pored svega toga čitava ta sistematizacija ne odgovara spekulativnom duhu kapitalističke proizvodnje, koja se nerado vezuje za duži niz godina. Isto je tako teško ocijeniti i računski dokazati prednosti izbora izvjesne metode rada (izbor određenog načina prorede, razmaka biljaka pri sadnji, stanovitog načina prirodnog pošumljivanja između više mogućih i t. d.). I samo bilansiranje uspjeha gospodarenja teško je provedivo. Kombinovanje (horizontalno i vertikalno) šumskog uređaja s industrijama, koje drvo prerađuju, teško je provedivo. Gdje je i došlo do toga, bila je razlogom više briga oko sačuvanja raspoloživih kapitala, naročito u doba inflacije, nego sama želja za sticanjem. Princip potpune racionalizacije radnih metoda nije mogao da prodre u šumarsku privredu. I specijalizacija produkcije, u industriji toliko raširena, premda nije toliko bitna oznaka kapitalizma, nedostaje u šumarstvu gotovo potpuno. Odje postoji, odgovara više pojedinim vrstama drveća (hrast) ili naročitim osobinama stojbine. Šuma je nadalje nezgodan objekat za davanje kredita, pa bilo to i uz zalog. To vrijedi i za 506 |
ŠUMARSKI LIST 12/1929 str. 34 <-- 34 --> PDF |
davanje pod zakup, jer je teško dovesti u sklad interese obaju ugovarača. Naposljetku i osiguranje, koje inače ima veliku važnost u privrednom životu, rijetka je pojava u šumskom gospodarenju. Pošto je istakao osebujnost šumarske privrede i njen antikapitalistički duh, kojim se razlikuje od ostalih privrednih grana kapitalističke proizvodnje, autor traži razloge za to. Nalazi ih više i svrstava ih u tri grupe. To su: 1. Tehničk e osobine . Gospodarenje je vezano na izvesne prostore. Produkcija traje dugi niz godina, pa ju je teško ubrzati. To bi se donekle moglo postići izborom racionalnog metoda pošumljenja i uzgoja sastojina. Popravka uslova produkcije teško je provediva i sporo dolazi do izražaja (drenaže, odvodnje). Nedostaje objektivno mjerilo za određenje zrelosti produkta. Produktima nedostaje karakter »tipa«, koji je u poljoprivredi i industriji poznat i tražen. Pridolaze k tome nedostaci u pogledu poznavanja zakona kauzalnosti, ekstenzivnost u pogledu upotrebe rada i konačno razlike u stojbinama. 2. Osobine gospodarenja. Naročito spada ovamo poseban značaj drvne mase, koja se može smatrati gotovim produktom, a i kapitalom za daljnju produkciju. Izbor ophodnje zavisi o gospodarskim momentima. 0 njoj ovisi i visina kapitala — drvne mase, koja se mora podržavati u produkciji. Zatim dolazi teško diferenciranje između kapitala i njegovih kamata, teškoća pri određivanju prirasta, zamršena procjena vrijednosti u novcu, kolebljivost vrijednosti drvne mase i njena ovisnost o cijenama drveta. Ova ne ovisi o troškovima proizvodnje, već se upravlja prema mjestu potražnje. Cijene u većini slučajeva ne ovise o troškovima racionalnog uzgoja, nego o okupacij i — dovozu drveta iz zemalja s obiljem drveta: iz prašuma malene ili gotovo nikakove vrijednosti. 3. O s t a I e osobine . Konzervatizam šumarske privrede ne odgovara spekulativizmu kapitala. Ima imponderabilija, koja proizlaze iz samog posjedovanja šume (izvjesne lične udobnosti). Servituti, politički utjecaji. Nakon svih tih konstatacija pisac nastoji da utvrdi, koji su to ciljevi, koji djeluju u ovoj grani privrede i opravdaju je sve i pored nedovoljnog staranja o principu sticanja. Ti ekstremni ciljevi u šumarskoj privredi bili bi ovi: 1. Čisto prirodno-naučna orijentacija (naturgesetzliche Orientierung). 2. Čisto privatno-ekonomska orijentacija i 3. čisto narodno-gospodarska orijentacija. Proučavajući svaku od ovih orijentacija dolazi do zaključka, da šuma ima izuzetan položaj u sistemu narodne privrede. Prihvaća Endresovo gledište »da je drvo najdragocjenija sirovina na svijetu, jer su za njegovu produkciju potrebni dugi periodi vremena«. Produkcija drveta je u opštem interesu, pred kojim treba do izvjesne mjere da ustuknu interesi pojedinaca. Takovo univerzalističko shvatanje otupljuje oštricu ekstremnog kapitalističkog razvoja, pa ono ujedno zaglađuje protivnosti u ciljevima pojedinih orijentacija. Pravo riješenje leži u sintezi ovih ciljeva, a zadatak je subjektivne ocjene, da se odredi, kojim će se putem poći. I pored zaključka, da šumska privreda nije pogodan teren za rad i razvoj kapitalističkih metoda rada, pisac ipak ne sumnja u to, da će se principi racionalizacije i ispitivanja rentabilnosti jednom udomaćiti i u šumarstvu. Bilanciranje, prilagođeno ciljevima i potrebama šumarske privrede, omogućit će uvađanje i takovih metoda rada. Tekovine individualističkih nastojanja ekonomskog racionalizma proradiće u interesu k o I e k t i v n o s t i. Svoja izlaganja zaključuje pisac Endresovim riječima, da za šumarsku privredu treba ljubavi i odgoja naroda, što se ne da postići nikojim zakonom. Dužnost je šumara, da porade oko jačanja te svijesti. 507 |
ŠUMARSKI LIST 12/1929 str. 35 <-- 35 --> PDF |
To bi bile u kratko ideje i zaključci ovog djela. Samoj obradi materijala posvetio je pisac mnogo pažnje, koristeći se uz to opsežnom literaturom, naročito iz oblasti političke ekonomije. I makar je djelo mjestimice nejasno, ipak pretstavlja lijepu prinovu u stručnoj literaturi. Stil dosta težak. Dr. Ž. Miletić. Dr. Josip Balen: O proredama I., 222 stranice, sa 38 slika u tekstu. Zagreb 1929. Udžbenici iz pojedinih šumarskih disciplina, pa tako i iz Uzgajanja Šuma, ne mogu da sadržavaju vrlo opširan opis i prikaz raznih metoda gospodarenja. Zato su potrebne posebne knjige iz pojedinih dijelova tih disciplina. Uviđajući važnost valjane njege mladih sastojina izdao je ovih dana profesor beogradskog poljoprivrednog fakulteta Dr. .1 o s i p Bale n posebnu knjigu o prore dama šuma ili bolje — o njezi sastojina. Mi izdanje te knjige pozdravljamo tim više, što je pisac u njoj sakupio vrlo opsežno gradivo iz područja njegovanja šuma, lijepo ga svrstao i odlično prikazao. Pisac je gradivo knjige razdijelio u 7 poglavlja. U I. i II. poglavlju pod naslovom »Edafski faktori« i »Klimatski faktori« raspravlja pisac o ovisnosti uspijevanja stabala u šumama od momentanog sastava tla u fizikalnom i kemijskom pogledu i od raznih faktora klime. »Treba poznavati biologiju sastojina t. j . djelovanje prirodnih sila u šumi, da se mogu čišćenja i prorede valjano provesti.« U .. poglavlju pod naslovom »0 njegovanju sastojina uopće« raspravlja pisac o radu na njezi sastojina. Taj se rad sastoji: a) U njezi sastojina u prvoj mladosti do cea 20. godine njihove starosti, t. j . u čišćenj u sastojina od drveća, grmlja i ostalog bilja, što smeta uzrastu mladih biljaka, koje hoćemo da gojimo. Pisac kaže »ovo pomaganje mlade sastojine jedna je od prvih zadaća šumara, jer ovi prvi radovi u njegovanju sastojine imaju velikog utjecaja na dalii njezin razvoj.« b) U njezi već formiranih sastojina, a to su same prorede. U IV. poglavlju pod naslovom »Prvi počeci proreda« i u V. poglavlju pod naslovom »Prorede u novije doba« iznosi autor vrlo lijep historijski prikaz o počecima proreda u šumskom gospodarstvu, te o razvoju proreda do najnovijeg doba. Opisuje napose metode proreda, kako su ih u svojim djelima preporučivali najpoznatiji šumarski pisci, počam tamo od Duhamel du Monceau-a sve do proreda šumarskih pokusnih postaja, do slobodnih proreda (Heck, Salisch) i do preborne prorede (Borggreve). Tu su među ostalim opisane prorede G. L. Hartiga, Cotte, Andréa, Liebicha, Seebacha, ......, Burckhardta, Grabnera, Fischbacha, Gayera, francuske prorede, danska proreda, Kraftova proreda i druge. U VI. poglavlju opisuje autor njegu sastojina (čišćenje i prorede), kako se vrši u Americi. U ´VII. poglavlju osvrće se pisac posebno na razne metode i prijedloge o proredama. Autor knjige, naš vrlo aktivni i poznati radnik na polju šumarstva, pokazao se u ovom djelu vještim piscem, koji — uz opsežno poznavanje stručne literature mnogih svjetskih jezika, koju je i u ovoj knjizi upotrijebio i naveo — vlada lijepim stilom i dikcijom. Prof. Dr. A. Petračić. Ing. Lj. Marković — Ing. M. Manojlović: Sušenje hrasta lužnjaka u šumama Hrvatske i Slavonije. Beograd 1929. Autori u glavnom prikazuju, kako je učinjena pogreška u uzgoju mladih slavonskih šuma, da se nije smjelo protežirati čisti hrast, da nije trebalo držati te sastojine u tako gustom stanju. Krošnje stabala da su odviše slabo razvijene, stabla da su slaba i neotporna. Autori naglašuju, da je trebalo u tim sastojinama provadati visoke, francuske prorede. Zraka i svjetla da treba da imade svaka pojedina krošnja. Po mišljenju autora ne bi bilo došlo do katastrofa 508 |